2026-11-21
Lefke
Wa'tasimu bihablillahi jami'an wa la tafarraqu. (3:103) „I svi se čvrsto držite Allahovog užeta i ne razjedinjujte se!“
To je Allahova naredba: Svi vi koji ste na Njegovom putu, držite se čvrsto Allahovog užeta! Držite se zajedno i ne dozvolite razdor!
Jer ako se podelite, kaže Allah, Svemogući i Uzvišeni, zadesiće vas samo gubitak i nesreća.
Prava snaga nastaje samo kroz jedinstvo.
Razdor, s druge strane, donosi samo slabost.
Sve nesreće koje su ikada zadesile muslimane potiču upravo odatle: zato što su razjedinjeni.
Zato su muslimani nekada na svom čelu uvek imali halifu kao naslednika Poslanika (mir neka je s njim) – sve dok ta služba nije ukinuta, a muslimani ostavljeni bez vođstva i zaštite.
Ko je to uradio?
Nemuslimani. Njihovim delovanjem na kraju više nije bilo halife – i jedinstvo je potpuno izgubljeno.
A gde nema jedinstva, nema ni snage ni blagoslova, a i Allahova zapovest ostaje neispunjena.
Kao da to nije bilo dovoljno, posejano je i neprijateljstvo među muslimanima: „Ti si crn, ti si beo, ti si ovo, ti pripadaš onom narodu ili onom plemenu.“ Huškaju jedni protiv drugih, kao da je Allah to želeo!
A to želi jedino i isključivo šejtan!
Samo šejtan želi da se ljudi – da se muslimani – mrze i međusobno sukobljavaju.
Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega) kaže: „Musliman je ogledalo muslimana.“ On kaže da muslimani moraju voleti jedni druge i pomagati se u svakom pogledu.
Ali današnji muslimani igraju kako šejtan svira – on je svuda umešao svoje prste.
Tako uči istorija: svi je znaju, ali malo ko iz nje izvlači pouku.
Uzmite nekadašnji Al-Andalus: postali su neprijatelji jedni drugima. I to uprkos tome što je tamo cvetala najveća civilizacija na svetu! U poređenju sa tadašnjom Evropom, Al-Andalus je po pitanju blagostanja, nauke i kulture bio najnaprednije mesto na Zemlji.
I šta se onda dogodilo?
Korak po korak uvukao se razdor; šejtan je zabio klin među njih.
Jedan sultan se borio protiv drugog, jedan emir je ratovao protiv sledećeg. Dok su se oni svađali, neprijatelji su savladavali jednog po jednog i na kraju ih potpuno proterali odatle.
Uz najokrutnija mučenja, kroz ubijanja, paljenja i pokolje... Šta su na kraju imali od toga? Ništa!
Pa ipak, ljudi do danas ne izvlače nikakvu pouku iz toga.
U Al-Andalusu su u suštini bili jedan narod: bili su pod vlašću Arapa i Omejada i pripadali su jedni drugima.
Čak i kada su drugi narodi živeli među njima: nisu se borili protiv tuđinaca, već su ratovali jedni protiv drugih na sopstvenom tlu, sve dok se sami nisu uništili.
Isto tako prolaze ljudi i danas svuda. Pogledajte Indiju: nemuslimani su ušli sa samo malo vojske, zauzimali jedno područje za drugim i na kraju potčinili stotine miliona ljudi.
A njihovo najdelotvornije sredstvo bilo je uvek isto: huškanje ljudi jednih protiv drugih.
I zato što čovek ima ego (nefs), to stvaranje neprijateljstva ide zastrašujuće lako. Pravi neprijatelj u međuvremenu samo čeka da oni rastrgnu jedni druge, kako bi na kraju imao lak posao.
Zato ljudi, zato muslimani moraju čuti Allahov poziv i slediti Njegovu naredbu!
To se posebno odnosi na ljude duhovnog puta (tarikata), jer tarikat nije ništa drugo do put našeg Poslanika.
Njegov put je put ljubavi, naklonosti i spremnosti na pomoć. Kaže se: „Ta’āwanū ‘ala-l-birri wa-t-taqwā“ – pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti!
Kada neko upućuje na pravi put, onda ga podržite! Ne postavljajte mu prepreke na put i ne zabijajte mu nož u leđa – tako nalažu Allah, Uzvišeni, i Njegov Poslanik.
Naš Poslanik je poslao svoje ashabe da upute ljude. Krenuli su zajedno i proneli ovu prelepu veru u potpunoj slozi širom sveta.
Zato što su pritom postupali sa potpunom iskrenošću (ihlasom), to je i njima samima i svima drugima donelo obilan blagoslov.
Ashabi nikada nisu gajili gnev jedni prema drugima. Čvrsto su se držali zajedno, sledili put Poslanika (mir i blagoslov neka su na njega) i učinili taj predivni put vidljivim za sve.
Zato učenici (muridi) i braća i sestre u veri moraju strogo obratiti pažnju na to.
Jer, nažalost, iznova čujemo sasvim drugačije stvari, za koje jednostavno nema opravdanja.
Svako treba da ostane na svom putu, da ispunjava svoju dužnost i da se ne meša u tuđe poslove.
Neka nam Allah pomogne i sačuva nas od šejtanovih zamki, inšallah.