2026-04-16 - Dergah, Akbaba, İstanbul
Uvek treba da budemo zahvalni Allahu.
Ko ide putem koji Allah voli, trebalo bi da bude ispunjen stalnom zahvalnošću. Jer Allah upućuje na pravi put koga On hoće, i ostavlja u zabludi koga On hoće.
Njegova dela se ne mogu dovoditi u pitanje, Njegova mudrost je nedokučiva.
Niko drugi ne može dati ono što nam On daruje.
Zbog toga bi čovek koji ide ovim putem trebalo da bude duboko zahvalan.
Osim toga, Njegovi darovi se čuvaju kroz zahvalnost; a upravo to je najveći poklon.
لَئِن شَكَرۡتُمۡ لَأَزِيدَنَّكُمۡۖ (14:7)
Kroz zahvalnost darovi trajno opstaju.
Dar vere, tarikata i šerijata... biti na ovom putu je ogroman blagoslov Allaha, azze ve dželle, za nas.
Kroz ovaj blagoslov postiže se večna sreća na onom svetu i, inšallah, već na ovom svetu može se okusiti ta dobrota i lepota.
Kada Allah, azze ve dželle, ljudima jednom podari taj ukus, ništa drugo im više ne deluje privlačno.
Oni se gnušaju greha i svakog zla.
Čak i ako ponekad posrnu, oni ne ostaju u tome, već žele da se brzo toga oslobode.
Međutim, većina ljudi današnjice – da nas Allah sačuva – navikava se na loše stvari.
A kada se jednom naviknu na to, teško im je da se ponovo toga oslobode.
To pak proizilazi iz nedostatka vere. Čovek umišlja da u tome nalazi pravo zadovoljstvo.
Međutim, to uopšte nije tako; to je pre kao sa morskom vodom.
Ko iz žeđi pije morsku vodu, biva samo još žedniji i traži uvek još.
Na kraju ga to uništi. Ne donosi apsolutno nikakvu korist i ne vodi ničemu dobrom.
Zato, neka nas Allah od toga sačuva.
Budimo zahvalni na svim ovim darovima.
Neka nam Allah zauvek sačuva ovaj blagoslov, inšallah.
I neka ga On podari i onima koji ga još nemaju, inšallah.
Neka nas Allah sve sačuva od našeg sopstvenog ega i ega drugih, inšallah.