السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Translations for 2026-11-21

2026-11-21

Lefke
Wa'tasimu bihablillahi jami'an wa la tafarraqu. (3:103) „I svi se čvrsto držite Allahovog užeta i ne razjedinjujte se!“ To je Allahova naredba: Svi vi koji ste na Njegovom putu, držite se čvrsto Allahovog užeta! Držite se zajedno i ne dozvolite razdor! Jer ako se podelite, kaže Allah, Svemogući i Uzvišeni, zadesiće vas samo gubitak i nesreća. Prava snaga nastaje samo kroz jedinstvo. Razdor, s druge strane, donosi samo slabost. Sve nesreće koje su ikada zadesile muslimane potiču upravo odatle: zato što su razjedinjeni. Zato su muslimani nekada na svom čelu uvek imali halifu kao naslednika Poslanika (mir neka je s njim) – sve dok ta služba nije ukinuta, a muslimani ostavljeni bez vođstva i zaštite. Ko je to uradio? Nemuslimani. Njihovim delovanjem na kraju više nije bilo halife – i jedinstvo je potpuno izgubljeno. A gde nema jedinstva, nema ni snage ni blagoslova, a i Allahova zapovest ostaje neispunjena. Kao da to nije bilo dovoljno, posejano je i neprijateljstvo među muslimanima: „Ti si crn, ti si beo, ti si ovo, ti pripadaš onom narodu ili onom plemenu.“ Huškaju jedni protiv drugih, kao da je Allah to želeo! A to želi jedino i isključivo šejtan! Samo šejtan želi da se ljudi – da se muslimani – mrze i međusobno sukobljavaju. Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega) kaže: „Musliman je ogledalo muslimana.“ On kaže da muslimani moraju voleti jedni druge i pomagati se u svakom pogledu. Ali današnji muslimani igraju kako šejtan svira – on je svuda umešao svoje prste. Tako uči istorija: svi je znaju, ali malo ko iz nje izvlači pouku. Uzmite nekadašnji Al-Andalus: postali su neprijatelji jedni drugima. I to uprkos tome što je tamo cvetala najveća civilizacija na svetu! U poređenju sa tadašnjom Evropom, Al-Andalus je po pitanju blagostanja, nauke i kulture bio najnaprednije mesto na Zemlji. I šta se onda dogodilo? Korak po korak uvukao se razdor; šejtan je zabio klin među njih. Jedan sultan se borio protiv drugog, jedan emir je ratovao protiv sledećeg. Dok su se oni svađali, neprijatelji su savladavali jednog po jednog i na kraju ih potpuno proterali odatle. Uz najokrutnija mučenja, kroz ubijanja, paljenja i pokolje... Šta su na kraju imali od toga? Ništa! Pa ipak, ljudi do danas ne izvlače nikakvu pouku iz toga. U Al-Andalusu su u suštini bili jedan narod: bili su pod vlašću Arapa i Omejada i pripadali su jedni drugima. Čak i kada su drugi narodi živeli među njima: nisu se borili protiv tuđinaca, već su ratovali jedni protiv drugih na sopstvenom tlu, sve dok se sami nisu uništili. Isto tako prolaze ljudi i danas svuda. Pogledajte Indiju: nemuslimani su ušli sa samo malo vojske, zauzimali jedno područje za drugim i na kraju potčinili stotine miliona ljudi. A njihovo najdelotvornije sredstvo bilo je uvek isto: huškanje ljudi jednih protiv drugih. I zato što čovek ima ego (nefs), to stvaranje neprijateljstva ide zastrašujuće lako. Pravi neprijatelj u međuvremenu samo čeka da oni rastrgnu jedni druge, kako bi na kraju imao lak posao. Zato ljudi, zato muslimani moraju čuti Allahov poziv i slediti Njegovu naredbu! To se posebno odnosi na ljude duhovnog puta (tarikata), jer tarikat nije ništa drugo do put našeg Poslanika. Njegov put je put ljubavi, naklonosti i spremnosti na pomoć. Kaže se: „Ta’āwanū ‘ala-l-birri wa-t-taqwā“ – pomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti! Kada neko upućuje na pravi put, onda ga podržite! Ne postavljajte mu prepreke na put i ne zabijajte mu nož u leđa – tako nalažu Allah, Uzvišeni, i Njegov Poslanik. Naš Poslanik je poslao svoje ashabe da upute ljude. Krenuli su zajedno i proneli ovu prelepu veru u potpunoj slozi širom sveta. Zato što su pritom postupali sa potpunom iskrenošću (ihlasom), to je i njima samima i svima drugima donelo obilan blagoslov. Ashabi nikada nisu gajili gnev jedni prema drugima. Čvrsto su se držali zajedno, sledili put Poslanika (mir i blagoslov neka su na njega) i učinili taj predivni put vidljivim za sve. Zato učenici (muridi) i braća i sestre u veri moraju strogo obratiti pažnju na to. Jer, nažalost, iznova čujemo sasvim drugačije stvari, za koje jednostavno nema opravdanja. Svako treba da ostane na svom putu, da ispunjava svoju dužnost i da se ne meša u tuđe poslove. Neka nam Allah pomogne i sačuva nas od šejtanovih zamki, inšallah.