Latest translations
2026-10-09
Dergah, Akbaba, İstanbul
إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ (15:9)
Allah, Azze ve Dželle, kaže:
„Mi smo objavili plemeniti Kur'an našem Poslaniku (neka su mir i blagoslov na njega) i Mi bdijemo nad njim.“
Ništa od toga se ne gubi, ništa se nikada ne menja.
Jer Kur'an je večna reč Allaha, Azze ve Dželle – zato ostaje zauvek sačuvan.
Naravno, i mnogim drugim poslanicima su bile poverene Knjige.
Ali nijedna od njih nije ostala neizmenjena.
Jedva da je ostalo i jedan posto od njih.
Postepeno su ih menjali sve dok nisu odgovarale njihovim sopstvenim predstavama.
Iako ih nazivaju „Svetim pismima“, njihova svetost je odavno izgubljena.
Jer po sopstvenom nahođenju, nešto su prećutali, a nešto dodali i izmislili.
Ali plemeniti Kur'an među nama je neiskvarena reč i Knjiga Allaha, Azze ve Dželle – ništa i niko ne može to promeniti.
Ponekad čovek pogrešno pročita ili se saplete u govoru, a i drugima se potkradu greške.
To ne škodi; nema veze.
Jer on je pod Allahovom zaštitom.
Ako se, naravno, smisao potpuno izokrene, to tako ne ide.
Ali Allah prašta ako se to desi slučajno. Niko to ne radi namerno – a ako se pogreši, Allah prašta.
Arapima je lakše da uče bez greške, jer je arapski njihov maternji jezik.
Ne-Arapima je neki izgovor težak; nešto savladaju, a nešto ne izgovore sasvim pravilno.
Ali naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: Postoje dva meleka koji ispravljaju naše učenje i uzdižu ga savršenim pred Allaha.
Zato se ne brinite, to nije problem.
Neka se svako jednostavno potrudi koliko god može.
Greške su ljudske, mi smo nesavršeni – Allah prašta.
Sve dok je namera iskrena, sve se prima.
Niko ne treba da gubi hrabrost i govori: „Ne mogu to pravilno da učim.“
Kako god čovek učio: meleki to popravljaju, predivno prinose pred Allaha, i On to prima.
Allah, Azze ve Dželle, voli one koji poštuju Njegovu reč i služe Mu.
Neka nas Allah sve učini Svojim voljenim robovima, inšallah.
Neka Allah bude zadovoljan vama.
Možemo se zaista smatrati srećnima: pripadati ummetu Poslanika (neka su mir i blagoslov na njega), živeti u ovom vremenu i učiti Allahovu reč koliko god možemo – većeg dara nema.
Bilo da je siromaštvo ili bolest – sve to se ne računa. Ono što je zaista važno jeste biti na Allahovom putu i izgovarati Njegovu divnu reč.
Ova reč je lek, svetlost i najčistiji blagoslov.
Neka je Allah sačuva, održi živom u našim srcima i nikada ne dopusti da je zaboravimo, inšallah.
Share
2026-10-08
Dergah, Akbaba, İstanbul
„Zaista je Allah vernicima milost ukazao kada im je poslao Poslanika između njih samih, da im Njegove ajete kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti poduči; jer su pre toga zaista bili u očiglednoj zabludi.“ Istinu je rekao Allah, Svemoćni. (3:164)
Svaka blagodat i sva hvala pripadaju jedino Allahu, 'Azza wa Jalla.
Šta znači prebacivati nekome dobročinstvo?
Prigovarati ljudima za ono što si dobro za njih učinio.
Osim Allahu, to nikome ne priliči. Ljudi ne bi trebalo da urade nešto i onda se hvale: „Uradio sam ovo za tebe, bio sam tako dobar prema tebi.“
To priliči jedino Allahu. Samo Allahu, 'Azza wa Jalla, pripada da čini dobro i podseća Svoje robove na to…
Najveće dobročinstvo tada je učinjeno stanovnicima Meke. U plemenitom ajetu kaže se „ummi“, odnosno nepismeni: nisu imali obrazovanje, nisu znali ni da čitaju ni da pišu – kao i većina ljudi u to vreme.
Živeli su u neznanju.
U suštini, nisu znali baš ništa.
Ali Allah, 'Azza wa Jalla, poslao je našeg Poslanika, sallallahu alayhi wa sallam, i time ih uzdigao na najviši stepen među svim ljudima.
Zato ih Allah, 'Azza wa Jalla, podseća na ovu ogromnu blagodat.
Osim Njega, to je eventualno mogao istaći naš Poslanik, sallallahu alayhi wa sallam; ali iz puke skromnosti on to nikada nije učinio.
Jer niko ne poseduje to istinsko uzvišenje i savršenu blagodat osim Allaha, 'Azza wa Jalla.
Allah, 'Azza wa Jalla, poseduje svojstva koja ne pripadaju nijednom čoveku.
Čovek ih sebi nikada ne sme prisvajati.
Koga god je Allah, 'Azza wa Jalla, uputio u islam i veru – sva hvala i svaka blagodat pripadaju jedino Njemu.
Zato se kaže: „Al-minnatu lillah“ – svaka blagodat i sva hvala pripadaju Allahu.
Deda mog oca bio je kaligraf.
Još uvek imamo jednu njegovu kaligrafsku tablu na kojoj piše upravo to: „Al-minnatu lillah“.
Svaka blagodat i sva hvala pripadaju Allahu, 'Azza wa Jalla.
Međutim, kada se čovek hvali: „Uradio sam ovo i ono za tebe“, to nije plemenita osobina.
Zato se kaže: nikada ne prigovarajte drugima za dobro koje ste učinili.
Kvari delo kada učinite dobro, a zatim ga prebacujete:
„Učinio sam ti ovu uslugu, uradio sam ono za tebe.“
Tako nešto ne priliči.
Kada činiš dobro, čini to iskreno radi Allaha; sasvim je dovoljno što On to zna.
Ako to pak prebaciš toj osobi, gubiš svu svoju nagradu.
Umesto stostruke nagrade, možda ti ostane samo jedna jedina.
Ako pak pustiš da ostane na tome, Allah, 'Azza wa Jalla, upisaće ti punu nagradu; tvoj stepen raste i tvoja duhovna snaga jača.
Činiti dobro ljudima je u istini Allahov dar vama samima.
To što je preko vas drugima pružena pomoć ili uputa znači: bili ste Njegovo oruđe – i tako su obe strane na dobitku.
Zato nemojte prokockati taj blagoslov; neka ga sačuvamo, in sha' Allah.
Ljudski ego želi da se hvali, da se pravi važan i da bude iznad drugih.
Upravo to su bolesti ega.
Kao što je rečeno: postoje stvari u vezi sa kojima čovek mora biti veoma pažljiv.
Kako u onome što govori, tako i u onome što čini, čovek treba postupati razborito i uvek birati ono najbolje.
Jer postoje osobine koje Allah, 'Azza wa Jalla, voli, i druge koje prezire.
Neka nas Allah sačuva od skretanja sa Njegovog puta, podari nam budnost i učini nas svesnim onoga što govorimo, in sha' Allah.
Share
2026-10-07
Dergah, Akbaba, İstanbul
„Čuvajte namaze, a naročito srednji namaz, i stojte ponizno pred Allahom.“ [Sura El-Bekare 2:238]
Uzvišeni Allah nas opominje da čuvamo namaze, jer je namaz temelj vere.
To je Allahova zapovest...
Bez namaza ljudski život gubi svaki smisao.
Namaz je noseći stub vere.
Bez namaza jednostavno ne može.
Naravno, među namazima su obavezni namazi na prvom mestu.
Ali podjednako su važni i sunnet-namazi; i oni imaju veliku težinu.
A sada neki ljudi tvrde da sunnet-namazi uopšte nisu potrebni.
Navodno nema nikakve razlike da li ih klanjate ili izostavljate.
Naravno, preti kazna ako se propusti obavezni namaz.
Za izostavljanje sunneta doduše nema kazne, ali ima ukora.
Čovek tada pripada onima koji nisu po volji našem Poslaniku (neka su mir i blagoslov na njega).
Time se skreće s njegovog puta.
Doduše, neće ti odrediti kaznu, ali će reći: „To nisi dobro uradio.“
Ukoriće te: „Uopšte nije bilo ispravno ostaviti ove namaze, ove sunnete.“
Tako nešto se nipošto ne odobrava.
Upravo zato su sunnet-namazi toliko važni.
Danas nažalost neki istupaju kao tobožnji autoriteti i govore: „Petkom klanjaj samo dva obavezna rekata i idi kući.
Svi ti sunnet-namazi okolo nisu potrebni.“
Zaista na drugim mestima postoje pravci koji uopšte ne klanjaju sunnet.
Oni ionako ne gaje istinsko poštovanje prema našem Poslaniku (neka su mir i blagoslov na njega).
Oni tvrdoglavo klanjaju samo ono obavezno i odlaze.
A sada izgleda da i kod nas neki postepeno pokušavaju to isto.
„Sunnet nije potreban.“
„Ne morate klanjati sunnet; ako ispunite obavezno, izvršili ste svoju dužnost.“
Svakako, dužnost spada – ali čovek time sebe lišava bezbrojnih nagrada i Allahovih blagoslova.
Čak se izlaže opasnosti da izgubi posredovanje Poslanika (neka su mir i spas na njega).
Sunnet u sebi krije tako neizmernu nagradu i korist; kada bi ljudi to znali, ne bi izostavili ni najmanji sunnet.
Ali ako iskreno nameravaju da se drže sunneta, biće bogato nagrađeni.
Biće nagrađeni čak i za ono što nekada nisu uspeli da dovrše.
Ali ko olako odbacuje sunnet i tvrdi da je suvišan, tome promiče ogromno blago.
Jer sve su to dragocena blaga.
Blaga za onaj svet, koja ostaju za celu večnost.
Samo ono što si uradio ovde, na ovom svetu, pratiće te na onaj svet.
Ništa drugo nećeš moći da poneseš.
Zato se treba svim silama truditi da se ne propusti nijedan jedini namaz.
Svakako se dešava da čovek nekada propusti namaz.
Svakome se može desiti da propusti namaz.
Obavezni namaz se, naravno, može naklanjati.
Obavezni namazi se mogu nadoknaditi, ali za propuštene sunnet-namaze nema nadoknađivanja.
I ove razlike čovek mora biti jasno svestan.
Ako neko, na primer, kaže: „Propustio sam podne-namaz i sada nadoknađujem njegov obavezni deo“ –
onda više ne može naklanjati sunnete, ni one pre ni one posle.
Upravo zato se mora biti toliko pažljiv.
Nipošto ih ne treba propuštati, jer se ove prilike ne mogu ponoviti.
Neka Allah podari ljudima uvid i razum, kako bi cenili vrednost ovih dragocenih darova.
Kako bi shvatili njihovu neprocenjivu vrednost.
Neka Allah pomogne svima nama, inšallah.
Share
2026-10-06
Bedevi Tekkesi, Beylerbeyi, İstanbul
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِذَا أُعْطِيتَ شَيْئًا مِنْ غَيْرِ أَنْ تَسْأَلَ فَكُلْ وَتَصَدَّقْ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Ako ti se nešto da, a da nisi tražio niti prosio, onda to prihvati, jedi od toga i podeli sa drugima.“
Zato nemojte odbijati ono što vam se daje.
Ako ti nešto dođe, a da nisi prosio za to, onda ti je to potpuno dozvoljeno. Možeš to sam iskoristiti, udeliti ili pokloniti dalje.
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Ako ti Allah nešto da, a da nisi prosio niti za tim žudeo, onda to prihvati; zadrži to za sebe ili udeli. Ali za onim što ti nije suđeno, neka tvoje srce ne žudi.“
To je opskrba koju ti je Allah podario. Bilo da je to poklon, novac ili stvar... Ako ti dođe a da nisi rekao: „Ovo moram po svaku cenu imati“, naš Poslanik ﷺ kaže: „Koristi to kao svoj sopstveni imetak.“
Ali nemoj žudeti za stvarima koje ti nisu suđene i ne gledaj na tuđi imetak.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «مَنْ آتَاهُ اللَّهُ مِنْ هَذَا الْمَالِ شَيْئًا مِنْ غَيْرِ أَنْ يَسْأَلَهُ فَلْيَقْبَلْهُ، فَإِنَّمَا هُوَ رِزْقٌ سَاقَهُ اللَّهُ إِلَيْهِ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Kome Allah pošalje nešto od ovog imetka, a da to nije prosio, neka to sa zahvalnošću prihvati.“
Tu uopšte ne treba mnogo zapitkivati: „Šta je ovo, odakle dolazi?“ Ako ti neočekivano dođe, naš Poslanik ﷺ kaže: „Prihvati to.“
Jer to je opskrba koju je Allah odredio baš za tebe.
To je Njegova odredba; ukazala se prilika i taj dar je stigao do tebe.
Ne pravite zato od toga predstavu i ne govorite ponosno: „Ja to ne prihvatam!“ Slobodno prihvati, koristi, udeli deo toga – imaš slobodan izbor.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «مَا آتَاكَ اللَّهُ مِنْ أَمْوَالِ السُّلْطَانِ مِنْ غَيْرِ مَسْأَلَةٍ وَلَا إِشْرَافٍ فَكُلْهُ وَتَمَوَّلْهُ»
Naš Poslanik ﷺ dalje kaže: „Ako ti Allah da nešto od vladarevog imetka, a da nisi tražio niti za tim žudeo, prihvati to, troši ga i zadrži.“
To znači: ako dobiješ nešto od države – danas više nema sultana, ali država ponekad isplaćuje pomoć ili premije. A ljudi često pitaju: „Smemo li mi to uopšte da primimo?“
Ako nisi prosio za to i jednostavno ti pripada ili ti se isplaćuje, naš Poslanik ﷺ kaže: „Prihvati to.“
Koristi to kao svoj novac, potroši ga ili uštedi.
Ali otići tamo, dizati galamu i zahtevati: „I ja to hoću! Pogledajte, i drugi su to dobili!“ – to je sasvim druga stvar; tako nešto ne priliči.
Ako ti Allah to pošalje sam od Sebe, prihvati. Ali praviti pometnju i pohlepno tražiti: „Hoću i ja, dajte i meni!“ – to nikako ne ide.
Od toga na kraju nema nikakvog bereketa.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِنَّ هَذَا الْمَالَ خَضِرَةٌ حُلْوَةٌ، فَمَنْ أَخَذَهُ بِحَقِّهِ بُورِكَ لَهُ فِيهِ، وَمَنْ أَخَذَهُ بِإِشْرَافِ نَفْسٍ لَمْ يُبَارَكْ لَهُ فِيهِ، وَكَانَ كَالَّذِي يَأْكُلُ وَلَا يَشْبَعُ، وَالْيَدُ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Ovaj dunjalučki imetak...“ – bilo da je novac, zlato ili bogatstvo – privlačan je, primamljiv i sladak.
Svakog čoveka privlači; mami ljudsku dušu.
„Ko ga uzme sa pravom i čistog srca, biće mu blagoslovljen.“
To znači: ako se stekne na pošten, dozvoljen način, donosi pravi bereket.
„A ko ga uzme iz čiste pohlepe i neumerenosti, u tome za njega neće biti bereketa.“
Dakle, ako se neko besramno i drsko obogati, bereket nestaje.
A bez Allahovog bereketa, čoveku ne vredi nikakvo bogatstvo.
„Takav čovek je poput onoga koji jede, ali se nikada ne zasiti.“
Neki jedu i prejedaju se dok skoro ne puknu, a ipak se ne zasite. Isto tako prolazi onaj ko pohlepno gleda na tuđi imetak.
On kaže: „Gornja ruka bolja je od donje ruke.“
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «الأَيْدِي ثَلَاثَةٌ: فَيَدُ اللَّهِ الْعُلْيَا، وَيَدُ الْمُعْطِي الَّتِي تَلِيهَا، وَيَدُ السَّائِلِ السُّفْلَى، فَأَعْطِ الْفَضْلَ وَلَا تَعْجِزْ عَنْ نَفْسِكَ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Postoje tri vrste ruku: Najuzvišenija je ruka Allahova...“
Na samom vrhu je uzvišena ruka Allaha, Svemogućeg.
Jer On je jedini istinski Davalac.
Sve u univerzumu potiče iz Njegove ruke; On jedini je na najvišem mestu.
Čovek je posle toga samo posrednik, oruđe.
Zatim sledi ruka onoga koji posreduje i daje – i ta ruka koja daje ima visok položaj.
A na samom dnu je ponižena ruka onoga koji prosi.
„Udeli od svog viška i ne dopusti da te savlada škrtost tvog ega.“
Ako imaš više nego što ti treba, onda udeli. Ne dozvolite svom egu da vam govori: „Ne dam ništa.“
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «الْيَدُ الْعُلْيَا خَيْرٌ مِنَ الْيَدِ السُّفْلَى، وَابْدَأْ بِمَنْ تَعُولُ»
Naš Poslanik ﷺ ponovo naglašava: „Gornja ruka uvek je iznad donje ruke.“
Onaj ko daje uvek je plemenitiji od onoga ko samo uzima.
„Počni sa davanjem od onih koje izdržavaš.“
Dakle, kada udeljuješ ili pomažeš, počni prvo od svoje porodice, rođaka i komšija. Naš Poslanik ﷺ kaže: „Počnite od njih.“
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِذَا أَتَاكُمُ السَّائِلُ فَضَعُوا فِي يَدَيْهِ وَلَوْ ظِلْفًا مُحْرَقًا»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Kada prosjak dođe na vaša vrata, stavite mu nešto u ruku – makar to bio samo nagoreli papak; ne puštajte ga da ode praznih ruku.“
Da li je on zaista u potrebi, to je između njega i Allaha; ali ako već stoji pred tobom, ne šalji ga praznih ruku.
I Šejh Baba nam je uvek govorio: „Dajte im barem neku sitnicu, nemojte da odu praznih ruku.“
Čak i ako je to samo sitnica, naš Poslanik ﷺ kaže: Dajte mu nešto.
Da li prosjaku to odgovara ili ne, sasvim je sporedno. Daj prema svojim mogućnostima nešto malo – svejedno da li se on tome raduje ili mršti.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِذَا دَخَلَ عَلَيْكُمُ السَّائِلُ بِغَيْرِ إِذْنٍ فَلَا تُطْعِمُوهُ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Ako prosjak uđe kod vas bez dozvole, nemojte ga nahraniti.“
Jer sve ima svoj bonton i svoje lepo ponašanje.
To bi posebno braća na putu (ihvani) trebalo dobro da usvoje.
Za sve postoji red i dužno poštovanje.
Ko želi nekoga da poseti ili da uđe, mora prvo učtivo da zatraži dozvolu.
Ako se dozvola ne dobije, ne pravi se scena i ne udara se po vratima.
Ako trenutno nije zgodno, to se jednostavno prihvati.
Za nekoga ko tako drsko i bez dozvole uđe, naš Poslanik ﷺ kaže: „Nemojte ga poslužiti.“
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِذَا رَدَدْتَ عَلَى السَّائِلِ ثَلَاثًا فَلَمْ يَذْهَبْ فَلَا بَأْسَ أَنْ تَزْبُرَهُ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Ako prosjaka tri puta učtivo odbiješ jer nemaš šta da daš, a on ipak neće da ode, onda nije greh da ga prekoriš.“
Jer se i takve stvari, nažalost, dešavaju.
Kako je mudro i životno vođstvo islama i našeg Poslanika ﷺ!
Neko možda jednostavno nema šta da da ili trenutno uopšte nije zgodan trenutak.
Čovek mu lepo objasni, ali on nastavlja drsko da navaljuje.
U takvom slučaju naš Poslanik ﷺ kaže: „Ko ne ode nakon što mu se tri puta objasni, slobodno ga možete i oštrije oterati.“
Ne može na kraju uvek biti po volji onih bestidnih; sve mora imati svoje granice i pristojnost.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «أَعْطُوا السَّائِلَ وَإِنْ جَاءَ عَلَى فَرَسٍ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Dajte prosjaku, pa makar došao na konju.“
Stavite mu sitnicu u ruku; čak i ako dođe na konju ili u luksuznom automobilu. Da li to ceni ili ne, njegova je stvar.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «إِنَّ اللَّهَ تَعَالَى يُبْغِضُ السَّائِلَ الْمُلْحِفَ»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Allah, Uzvišeni, zaista ne voli nasrtljive prosjake.“
Neki prosjaci doslovno navaljuju na čoveka; moliš ih da odu, a oni ne odustaju i dosađuju.
Takvo ponašanje je pred Allahom pokuđeno; On ne voli takve ljude.
I to je jedna sasvim temeljna stvar:
Naš Poslanik ﷺ kaže: „U tri stvari se zaklinjem...“
Ovo je svečana zakletva Poslanika ﷺ!
„Nijedan se imetak nikada nije umanjio zbog udeljivanja.“
Ni sadaka ni zekat nikada ne umanjuju tvoj imetak!
To je svečano obećanje i zakletva našeg Poslanika ﷺ.
Istinoljubivi, kome se bezuslovno veruje (es-Sadik el-Masduk) ﷺ, tvrdi: „Niko ne može tvrditi da je osiromašio zbog udeljivanja ili zekata.“
„Udeljujte, dakle!“, poziva nas Poslanik ﷺ.
„A kada rob velikodušno oprosti nepravdu koja mu je naneta, Allah će mu time samo još više uvećati ugled i dostojanstvo.“
Dakle, ako ti je učinjena nepravda, a ti ipak oprostiš, Allah će te sigurno uzvisiti u položaju.
Naš Poslanik ﷺ kaže: „Praštajte jedni drugima...“
„...kako bi vas Allah uzvisio! A ko god pred ljudima otvori vrata prošnje, Allah će mu neminovno otvoriti vrata siromaštva.“
Ko se navikne na prošnju, njega će neizbežno zadesiti pravo siromaštvo.
Zato se obavezno klonite prošnje.
قَالَ رَسُولُ اللَّهِ ﷺ: «ثَلَاثٌ أَعْلَمُ أَنَّهُنَّ حَقٌّ: مَا عَفَا امْرُؤٌ عَنْ مَظْلَمَةٍ إِلَّا زَادَهُ اللَّهُ تَعَالَى بِهَا عِزًّا، وَمَا فَتَحَ رَجُلٌ عَلَى نَفْسِهِ بَابَ مَسْأَلَةٍ يَبْتَغِي بِهَا كَثْرَةً إِلَّا زَادَهُ اللَّهُ بِهَا فَقْرًا، وَمَا فَتَحَ رَجُلٌ عَلَى نَفْسِهِ بَابَ صَدَقَةٍ يَبْتَغِي بِهَا وَجْهَ اللَّهِ تَعَالَى إِلَّا زَادَهُ اللَّهُ بِذَلِكَ كَثْرَةً»
Naš Poslanik ﷺ kaže: „O tri istine pouzdano znam...“
On ih zna i svedoči o njima kao nepobitnim činjenicama:
„Ko god oprosti pretrpljenu nepravdu, Allah će mu time samo još više uvećati čast.“
Možda su ga uvredili ili nepravedno postupili prema njemu – ko oprosti, njegov ugled kod Allaha raste, a Allah čini da dobije na dostojanstvu i u očima ljudi.
„A ko pred sobom otvori vrata prošnje, samo da bi još više nagomilao svoje bogatstvo...“
Dakle, ko zapravo ima novca, ali iz čiste pohlepe traži od drugih ili prosi: „...njemu će Allah samo još više uvećati siromaštvo.“
Čovek misli da postaje bogatiji, a u stvarnosti samo dublje tone u nemaštinu, sve dok mu se i poslednji novac ne rasprši.
„A ko otvori vrata udeljivanja, jedino tražeći Allahovo zadovoljstvo, njemu će Allah zasigurno uvećati obilje i blagoslov.“
Milostinja uvećava imetak, donosi zdravlje i otklanja nesreću – u dobročinstvu je svako dobro.
Share
2026-10-06
Dergah, Akbaba, İstanbul
Islam je vera dobrog morala.
On uči lepom ponašanju i podstiče da se ljudima čini dobro.
Reči Poslanika (mir neka je s njim) pouka su za svakog od nas.
Ko želi da vodi čestit život, uzima njegove reči k srcu i primenjuje njegove savete najbolje što može.
Ako čovek ponekad ne uspe u tome, neka Allah oprosti – ali namerno raditi suprotno šteti samo njemu samom.
Poznata izreka Poslanika (mir neka je s njim) glasi: „El-mustešar mu’temen“ – onaj ko je upitan za savet nosilac je poverenja.
Zato, ako neko dođe kod tebe da čuje tvoj savet ili iskrenu procenu, ne smeš ga obmanuti.
Ako nešto znaš, reci to otvoreno.
Ako, na primer, neko pita: „Kakvi su to ljudi?“
„Ovaj čovek prosi ruku jedne rođake.“
„Kakav li je on čovek?“
Jer se čovek mora prethodno raspitati – bez obzira na to o čemu se radi, a naročito kada je brak u pitanju.
„Šta znate o njemu?“
Onda kažeš: „Po mom mišljenju, on je čestit čovek, redovno obavlja molitvu i nikome ne nanosi zlo.“
Međutim, ako ima ozbiljne mane, u ovom slučaju nije ogovaranje da ih izrekneš.
Jer te je izričito pitao za savet.
Dužan si da kažeš ono što znaš.
To je stvar istinskog poverenja.
Da bi ostao iskren, kažeš: „Tako mi Allaha, ovaj čovek ima ove i one mane.“
Male greške se, naravno, ne podrazumevaju; ali kada su u pitanju ozbiljne stvari poput kocke ili alkohola, to se mora spomenuti.
To se sme otvoreno reći – to se nipošto ne smatra ogovaranjem.
Na kraju krajeva, ta osoba ti se obratila s punim poverenjem.
Ili kada neko pita: „Želimo poslovno da uđemo u ovo – vredi li to išta?“
Onda opet iskreno kažeš: „Ova stvar ima ove prednosti, ali nosi i one rizike.“
Poslanik (mir neka je s njim) dakle jasno kaže: onaj ko je upitan za savet, mora reći istinu.
Druga osoba ti se u potpunosti poverava.
Ako znaš, reci; ako ne znaš, reci: „Ne znam, brate moj.
Nemoj mi zameriti, ali o tome nemam pojma.“
Reći: „Raspitaj se dalje, bolje pitaj još nekoga“, i to takođe pripada iskrenosti.
Ako te pitaju za savet, a ti nemaš pojma, jednostavno reci: „Ne znam.“
Niko ne mora sve da zna – nijedan čovek ne zna sve.
Reci onome ko traži savet: „To nije moja oblast, u to se ne razumem, obrati se radije nekom drugom.“
Upravo to je jedan od onih dragocenih saveta Poslanika (mir neka je s njim) koji nam pokazuju pravi put za ovaj i onaj svet.
Čitav naš život – od kolevke pa do groba – u islamu sledi jasan red.
Zato je na dobitku svako ko se pridržava smernica islama.
Ko to ne čini, sam snosi odgovornost.
Neka nas Allah sve održi na ovom putu, i neka sprovedemo svoje znanje u delo najbolje što možemo, inšallah.
Share
2026-10-05
Dergah, Akbaba, İstanbul
Poslanik – mir neka je s njim – rekao je: „Ja sam grad znanja, a Ali je njegova kapija.“
Sejidina Ali je, dakle, nosio sve to znanje u sebi.
I sažeo je celokupno znanje u samo dve reči:
„Ra'su l-Hikmati Mahāfatullāh.“
Izvor svakog znanja, sve dobrote i svake opomene jeste strahopoštovanje prema Allahu.
Kada nema straha od Allaha, od čoveka se može očekivati sve.
Upravo to danas vidimo svuda u svetu.
A o strahu od Allaha da i ne govorimo – mnogi više čak ni ne veruju u Allaha, Azza ve Džella.
I upravo u tome leži uzrok: iza svog tog haosa, zlobe, nepravde i svih zlodela stoji jednostavno nedostatak straha od Allaha.
Čovek koji se boji Allaha ne čini zlo.
Onaj ko se boji Allaha, nikoga ne tlači.
Onaj ko se boji Allaha, ne krade.
Ne pije alkohol, ne čini blud – kloni se svega lošeg.
Ali među današnjim ljudima, kao što je rečeno, jedva da je ostalo vere.
A kamoli strahopoštovanja.
I bez ikakvog straha od Allaha, oni se onda žale: „Zašto nam je ovako loše?“
A istina je sasvim očigledna.
Naš prvak Ali je ove mudre reči izgovorio još pre 1500 godina.
Jer bez strahopoštovanja prema Allahu, nijedna molitva, nijedan ibadet nema vrednost...
Nedavno me je jedan od naše braće upitao: „Kako se zapravo postaje Allahov prijatelj (velij)?“
Allahov prijatelj...
Neki danas nude čak i prave kurseve kako bi navodno „obučili ljude da postanu Allahovi prijatelji“...
A prijateljstvo pripada samo Allahu: ako Ga se bojiš, On će te voleti.
Biti velij, biti velijullah, znači jednostavno samo: biti rob kojeg Allah voli.
Ne radi se o čudima. Allahov prijatelj je onaj koga Allah voli – zato što ima strahopoštovanje prema Njemu i stidi se pred Njim.
Strah od Allaha znači istinski stid pred Allahom – duboku brigu da se ne pojavi u sramnom stanju pred svojim Stvoriteljem.
To je suština.
Jer Allah mnogo prašta.
Ono što podrazumevamo pod „strahom“, u istini je taj stid pun strahopoštovanja.
Oni koji bi zaista trebalo da se boje jesu tlačitelji – oni imaju svaki razlog za strah.
Onaj ko drugima čini nepravdu, taj treba da se boji Allaha!
Pa ipak, vrata oprosta i milosti i dalje su otvorena.
Jer Allah, Azza ve Džella, jeste milostiv.
Koliko god pogrešnog čovek učinio – Njegov oprost je uvek dostižan.
Zato se mora razviti strahopoštovanje i vratiti se Njemu, kako bi stvari krenule nabolje.
Na bilo koji drugi način, baš ništa neće uroditi plodom.
Može se govoriti bezbroj puta: „Planiramo ovo, uradićemo ono“ – time se ništa ne postiže.
Bez straha od Allaha, na kraju ništa ne opstaje.
Neka Allah pomogne ljudima i svima nama podari pravu uputu.
Share
2026-10-04
Dergah, Akbaba, İstanbul
„O vi koji verujete! Ako vam grešnik donese kakvu vest, dobro je proverite, da u neznanju nekome ne naudite, pa da se potom kajete zbog onoga što ste učinili.“ (Sura el-Hudžurat, 49:6)
Istinu je rekao Allah, Svemogući.
Allah, Uzvišeni, upozorava nas u Časnom Kuranu.
On kaže: „Ne verujte prosto svakome.“
A pogotovo ne grešniku (fasiku).
Pod grešnikom misli na nekoga ko laže, kome je vera nevažna, ko se ne moli, u koga nema pouzdanja. On kaže: „Ne verujte takvim ljudima.“
Allah kaže: ako vam takav neko donese glasinu, a vi brzopleto postupite po njoj, na kraju ćete nauditi drugima – a čim shvatite da to uopšte nije bila istina, gorko ćete se kajati.
Zato dobro pazite šta, gde i od koga čujete.
Beskorisne priče uopšte ne treba ni slušati.
Zašto to naglašavamo?
Zato što je u današnje vreme postalo još mnogo gore.
Nekada bi neko to možda ispričao drugome, pa čak i ako bi taj preneo jednoj ili dvema osobama, uglavnom se ne bi desilo ništa strašno.
A danas? Pored televizije, svako neprestano drži pametni telefon u ruci.
Svako širi: „Ja sam uradio ovo, desilo se ono, onaj je uradio to“ ili „Ljudi su ovakvi, oni su onakvi“ – i seje neprijateljstvo huškajući druge lažnim vestima.
Ljudi našeg doba ionako jedva da više teže prijateljstvu i dobroti.
Oni prosto tragaju za vestima koje će posejati još više svađe i razdora.
Zato takvim ljudima uopšte ne treba poklanjati pažnju.
Čovek uopšte ne mora da se opterećuje svim tim tračevima – ko je šta rekao ili uradio.
Ti se jednostavno drži onoga za šta znaš da je ispravno i istinito.
Ne daj se pokolebati.
Ne postupaj prema pričama drugih – a naročito ne ako dolaze od grešnika.
Nažalost, danas se većina ljudi ponaša tako neiskreno.
To se, nažalost, mora otvoreno reći.
Kao što je rečeno: grešnici su ljudi koji gaze svoju reč, ogovaraju i šire laži ili poluistine.
Većina ljudi je danas, nažalost, takva.
Zato nemojte uzimati sebi za zadatak da postupate po svakoj glasini i time nanosite bol drugima.
Ako tako nešto čujete: bolje bi bilo da to uopšte niste ni čuli.
A ako i jeste, zadržite to za sebe i ne prenosite dalje.
To je najbolji put.
Najpametnije u takvim stvarima jeste jednostavno prečuti.
„Onaj je rekao ovo o tebi, taj huška protiv tebe, ti si ovakav i onakav“ – jednostavno prečujte takve stvari.
Elhamdulillah, mi smo to našoj braći preporučili još odavno.
Ponekad bi dolazili: „Šejh, onaj priča loše o tebi, ovaj govori ovo...“ Uvek bismo rekli: „Nemojte mi to uopšte ni pričati.“
Uglavnom se ti ljudi kasnije ionako pokaju, jadnici.
Tako barem ne moraju posle da se stide pred nama.
Oni se iskreno pokaju, i Allah im oprosti.
Ali ako biste nam to odmah preneli, u našem srcu bi ostala gorčina i kivnost prema tim ljudima.
I umesto bratske ljubavi, među muslimanima bi nastala samo netrpeljivost.
Zato smo to, hvala Allahu, još tada razjasnili.
Neka Allah bude zadovoljan braćom: oni to poštuju i ništa nam ne prenose. Ali to bi trebalo da prestanu da rade i međusobno.
Govoriti nekome iza leđa i sejati neprijateljstvo ne priliči.
Duhovni put (tarikat) zasniva se na ljubavi i prijateljstvu.
„Vernici su samo braća.“ (Sura el-Hudžurat, 49:10)
Vernici su braća.
Sejati razdor i kivnost među njima potpuno je pogrešno.
Zato nemojte stalno zapitkivati: „Šta je onaj rekao? Šta je ovaj uradio?“
Ako je neko napravio greške – neka mu Allah oprosti.
Allah sve prašta; On oprašta svakome ko se iskreno pokaje i zatraži oprost.
Neka Allah bude zadovoljan svima vama.
Neka nas Allah sve sačuva, inšallah.
Share
2026-10-03
Dergah, Akbaba, İstanbul
Dove... Većina njih potiče iz blagoslovenih reči Poslanika (mir neka je s njim).
„Allahumma inna na'udhu bika min khizyi d-dunya wa 'adhabi l-akhira.“
„O Allahu, sačuvaj nas od svega što nas sramoti na ovome svetu“, kaže se tu.
Stid... Vernici se stide; kada naprave grešku, oni se stide zbog toga.
Onaj ko nema vere u srcu, ne preza ni od kakvog sramnog dela.
Ne stidi se čak ni onog najsramnijeg, već se time hvali i razglašava to kako bi ga drugi oponašali.
Čine stvari koje čak ni životinje ne bi činile, a još to smatraju vrhunskim dostignućem.
Vernik traži zaštitu od toga: „Neka nas Allah sačuva od toga!“
Obraća se Allahu: „Pogrešio sam, zgrešio sam – molim Te, ne sramoti nas na ovom svetu.“
Jer nakon sramote na ovom svetu, na onom svetu sledi kazna za to.
Za ova dela, kojima se sada hvale, zaslužuju tešku patnju na onom svetu – pakao.
Zato, ako čovek učini nešto sramotno, mora se iskreno pokajati; tada će Allah to prekriti velom ćutanja.
Ali ako kažeš ljudima: „Radite kao ja, gledajte ovamo, ponovite to!“, onda za svakoga ko te sledi dobijaš dodatnu kaznu.
Obično se za jedan greh upisuje tačno jedan greh.
Za dobro delo računa ti se desetostruko.
Greh se, dakle, računa samo jednostruko.
Međutim, ako podstakneš druge da učine isto, za svaku osobu koju navedeš na greh biće ti upisan još jedan greh.
Ako skreneš jednog čoveka s puta, za to sledi kazna.
Za dvoje su to dve, a za hiljadu ljudi biće hiljadu kazni.
Tako je određeno – upravo kao upozorenje, da se niko ne bi navodio na greh.
Čovek se mora bezuslovno pokajati za sve što je sramotno i zadržati neprijatne greške za sebe.
Tako nešto se nikada ne sme razglasiti na sva zvona.
To treba da ostane između tebe i Allaha, kako bi ti On oprostio.
Inače neki neznalice to još i pravdaju govoreći: „Ono što Allah ionako zna, zašto bih krio od ljudi?“
Ali Allah ipak pokriva tvoje greške!
Ljudi to ne čine – oni te sramote.
Čim napraviš grešku, razglašavaju unaokolo: „Taj čovek je uradio ovo, on je ovakav i onakav!“
Zato, ko prikriva svoje greške, njegove greške će i Allah pokriti.
Allah oprašta.
Neka nas Allah zato sačuva od sramote i gubitka obraza na ovom svetu!
I neka nas zaštiti od Svoje kazne na onom svetu.
Jer za grehe ovoga sveta moraće se gorko ispaštati na onom svetu.
Kakva iskvarenost danas vlada... Najgore apsurdnosti izlaze na videlo; čine se najbesramnije stvari.
I umesto da se stide, time se još i hvale i šire to među ljudima.
Neka nas Allah sačuva od njihovog zla!
Od zla šejtana, od takvih loših ljudi i njegovih sluga – neka Allah sačuva sve nas i našu decu, inšallah.
Share
2026-10-02
Dergah, Akbaba, İstanbul
وَلاَ تَهِنُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَنتُمُ الأَعْلَوْنَ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ „Ne gubite hrabrost i ne tugujte; vi ste nadmoćniji, ako ste vernici.“ (3:139)
Allah, Azza ve Dželle, nas opominje: Ne osećajte se manje vrednim u odnosu na druge – ne postavljajte se ispod nevernika.
Ne dopustite da vas nevernici ražaloste. Ako ste vernici, ako ste muslimani, vaš položaj je uzvišen.
Kod Allaha se računa samo vera – samo po njoj se meri prava vrednost čoveka.
Čak i kada bi neverniku pripadao čitav svet, on pred Allahom ne bi imao nikakvu vrednost.
Pred Allahom, Azza ve Dželle, ceo svet ne vredi ni koliko krilo komarca.
To se uvek iznova mora imati na umu.
Danas ljudi – čak i mnogi muslimani – sa divljenjem gledaju na one privržene ovom svetu.
Oni misle da je nevernicima mnogo bolje i da imaju toliko toga više.
A pri tome oni kod Allaha ne znače ništa. Mora se konačno shvatiti koliku neprocenjivu vrednost ima vera!
Pred Allahom je istinski dragocen samo onaj ko u srcu nosi veru (iman).
Zato ne tugujte, ne mučite se i ne ponižavajte sami sebe.
Pred Allahom ste vi veliki! Allah, Azza ve Dželle, podario vam je to dostojanstvo time što vam je darovao veru.
Vaša vrednost kod Njega je ogromna.
Šta god nevernici nagomilali od imetka, bogatstva i moći – to je potpuno bezvredno.
Ovaj život traje samo kratko.
Neka se hvale koliko hoće i gomilaju dobra koliko mogu – ovaj svet je prolazan.
Ono što traje večno jeste onaj svet.
Ako čovek izgubi onaj svet, sve ovo ovde nestaje poput puste uobrazilje.
Ceo život prolazi poput prolaznog sna.
Zaista je postojan jedino onaj svet – tamo čeka večni život.
Ko to ne prepozna, u sigurnom je gubitku.
Njemu, u suštini, ništa neće koristiti.
To je upravo onako kako je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao: Ovaj svet ne teži više od krila komarca...
Pa čak i da je ceo komarac – koliko bi on vredeo?
Potpuno je bezvredan. Da bi nam to predočio, Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je odabrao ovo poređenje.
Da ovaj svet kod Allaha ima makar i tu malu vrednost, On neverniku ne bi dao ni gutljaj vode.
Ali pošto je ovaj svet potpuno bezvredan, On prepušta neverniku sve ovozemaljsko.
A ovaj sada umišlja da je ceo svet njegov – ugnjetava druge i ne čini ni trunku dobra.
Zato bi vernik, musliman, trebalo da bude zadovoljan onim što mu je Allah odredio.
Allah je vernicima ukazao Svoj najveći dar: podario im je blago vere.
Sve ostalo je sporedno.
Imao posao ili ne: Allah je Taj Koji te opskrbljuje.
Kad god On to odredi, On će ti to dati.
Naravno da treba da se trudiš za svoje izdržavanje, ali na kraju krajeva, sve je u Allahovoj odredbi.
U ovim vremenima svuda vlada neizvesnost; ljudi očajavaju i neprestano brinu za posao i egzistenciju.
Ali Allah, Azza ve Dželle, nas opominje: „Ne tugujte!“
Ako si pravi vernik, nema razloga da tuguješ.
Neka Allah učvrsti i ojača našu veru, inšallah.
Share
2026-10-01
Dergah, Akbaba, İstanbul
Poslanik (mir neka je s njim) kaže: „Lā ḍarara wa-lā ḍirār.” Niti nanositi štetu, niti uzvraćati štetom.
U islamu nema ni nanošenja štete niti uzvraćanja štetom, kaže Poslanik (mir neka je s njim).
Islam svim ljudima donosi lepotu, dobrotu, unutrašnji mir i blagoslov.
Zato čovek mora da radi na svom egu i odbaci njegove loše navike.
Jer kada se ego pročisti, to koristi svima.
Ne samo samom sebi, već svakome.
Gde god ima dobra, treba ga činiti još više i držati se toga.
A od svega što šteti, treba se kloniti.
Ako nanosiš štetu drugima, u suštini štetiš samom sebi.
Jer Allah, Uzvišeni, nije nas stvorio kao samotnjake, već u zajednici.
Allah obezbeđuje opskrbu za svakog pojedinca.
Ako sada jedan drugome oduzima udeo, i sledeći čini isto – i tako svet dospeva u stanje u kakvom je danas.
Čovek postaje neko ko ne misli ni na koga osim na samog sebe.
Ljudi su danas, nažalost, takvi: važno je uvek samo sopstveno „ja”.
„Glavno je da je meni dobro – šta će biti s drugima, nije me briga.”
Ali ako tako postupaš, i drugi će postupati prema tebi jednako – i na kraju ćeš i ti ispaštati.
A sve bi moglo tako dobro da teče kada bi ljudi živeli u slozi jedni s drugima.
Islam je vera puna blagoslova; u njemu se nalazi sve što je dobro.
Čovek sebe naziva muslimanom, ali ne živi po tome.
Niko od nas to zaista ne primenjuje.
Ne postupamo u skladu s tim – ljudi ne obraćaju pažnju čak ni na najsitnije stvari.
Zato se danas i nalazimo tu gde jesmo.
Dobro se jedva još može videti.
I tako se obistinjuju reči Mevlane Šejha Nazima: Svaki novi dan je gori od prethodnog.
A zašto je to tako?
Zato što se ne slušaju blagoslovene reči Poslanika (mir neka je s njim). Zato što ih ne slušamo. Tako na kraju uvek ostaje samo šteta, bez ikakve koristi.
Neka nam Allah bude na pomoći.
Neka Allah podari ljudima uputu, kako bi pronašli svoj mir i na ovom i na onom svetu.
Ko je strpljiv samo zarad onog sveta, naravno da to čini – ali ko želi mir i na ovom svetu, neka nikome ne nanosi štetu i neka ne dozvoli da se ikome šteta nanese.
Neka Allah pomogne; da obuzdamo svoj ego, inšallah.
Share