السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Latest translations

2026-10-16

Other
Tariqatuna s-suhbah wa l-khayru fi l-jamiyyah. To je Mevlana Šejh Bahauddin Nakšibendi govorio u svakoj pojedinačnoj suhbi. Održao je dvanaest hiljada takvih obraćanja. Da bismo zadobili blagoslov od Allaha Azza wa-Jalla, uzimamo njega za uzor i trudimo se da budemo poput njega, inšaAllah. Trudimo se da ga sledimo najbolje što možemo. Sunnet znači slediti primer Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Mi radimo ono što je on radio. Trudimo se da živimo sunnet i primenimo sve ono što je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, svojim primerom pokazao. Za svaki oživljeni sunnet Allah daruje desetostruku nagradu – deset hasenata – svakome ko ga praktikuje. A za krajnja vremena Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, obećava nagradu od sedamdeset ili čak stotinu mučenika (šehida) onome ko oživi zaboravljeni sunnet Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Mi sledimo naše mešajihe. A naši mešajihi slede Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. Naš jedini cilj jeste da sledimo put Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem – i da se klonimo svega onoga što rade, govore ili podučavaju oni koji ne osećaju ljubav prema Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Od takvih ljudi se držimo podalje. Mi pripadamo Ehli-sunnetu vel-džematu, ljudima tarikata i šerijata. Mi sledimo mezheb. Idemo putem tarikata. To je poput zaštitnog krova za vas. Sve dok ostajete pod tom zaštitom, sigurni ste od spletki šejtana i njegovih sledbenika. Tamo vam oni ne mogu ništa nauditi. Pod tom zaštitom pronalazite sve veće utočište i sigurnost za sebe. Elhamdulillah, okupljamo se ovde iz ljubavi prema Allahu i iz ljubavi prema Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Ovaj naš susret služi sticanju znanja – talabu-l-ilmu. Svi ste vi ovde zbog znanja; želite da učite. Vi ste tragaoci za znanjem. Allah voli talibu-l-ilma (tragaoca za znanjem). On naređuje melekima da prostru svoja krila pod njegova stopala, tako da biva nošen na krilima meleka. Upravo za to se ovde trudimo. Bez obzira na to koliko pojedinačno shvatamo: pošto smo ovde zajedno okupljeni, Allah spušta Svoju milost i Svoj blagoslov na ovo društvo. Zato Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: Kada prolazite pored dženetskih bašti, zadržite se u njima i uzmite koliko god možete. Ashabi su upitali: „Ali mi živimo na ovom svetu (dunjaluku) – šta su onda te dženetske bašte?“ On je odgovorio: „To su halke znanja. One su poput Dženneta.“ A ko u njih uđe, njega Allah obasipa dženetskim darovima. Džennet je neizmerno dragocen. Ne može se ni zamisliti niti uporediti sa bilo čim na ovom svetu. Zato svako ko dođe ovamo, elhamdulillah, prima od ovih blagoslova, koji se spuštaju poput blage kiše, elhamdulillah. Baš kao što i napolju čujemo kako pada kiša. Od srca zahvaljujemo Allahu na svemu što nam daruje. Čovek – a pre svih vernik (mumin) – mora ceniti Allahove darove i uvek Mu na njima zahvaljivati. Što se drugih tiče: mi ne snosimo odgovornost za njih. Oni bi to zapravo i sami trebalo da znaju. Allah im je podario razum kako bi razlikovali dobro od zla. Ali, nažalost, danas ima ljudi koji sebe smatraju naročito pametnima i žele druge da odvuku na svoju stranputicu: oni ono što je istinski dobro i ispravno prikazuju kao pogrešno. Sa druge strane, stvari za koje po svojoj prirodi znamo da se kose sa ljudskom suštinom jasno proglašavamo pogrešnim – i znamo da se one nikada ne smeju činiti. A oni zahtevaju: „Morate nas slediti i raditi ono što mi kažemo.“ Ali to je potpuno pogrešno. To nikada ne možemo slediti. Poslanici su nam uvek ukazivali na pravi put. A poslednji poslanik, naš Poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi ve sellem, usavršio je ono što je čovečanstvu potrebno za život. Sve što je važno za čoveka nalazimo u Kuranu i kroz Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, sejidinu Muhammeda, sallAllahu alejhi ve sellem. Za sve u životu, od našeg prvog daha pa do poslednjeg dana, postoji jasna smernica koje se moramo pridržavati. Još novorođenčetu je Allah usadio Svoj poredak, a kako čovek odrasta, preuzima sve više odgovornosti. Zato se ne može tek tako reći: „Meni se ovo dopada, pa ću to uraditi. Slobodan sam i radim šta hoću.“ To nikako ne može dobro završiti po vas. Jer ono što šteti pojedincu, stvara nered i u društvu, u zemlji i u čitavom svetu – to vodi pravo u propast. Pa vidimo svuda kako ljudi preuređuju stvari prema sopstvenim hirovima. I svaki put kada izmisle nešto novo što smatraju naprednim, na kraju sve postane samo još gore. Upravo zato se i okupljamo: da bismo spoznali ono što je zaista važno i ono što nam šteti. Allah Azza wa-Jalla nas je tome i sam podučio. Allama l-Insana Ma Lam Yalam (Quran 96:05). Podučio je čoveka onome o čemu ovaj ranije nije imao pojma. Mnogi ashabi su tada odlazili u daleke zemlje kako bi narodima preneli ove istine. Ljudi tamo su se silno čudili: „Odakle vi sve to znate? Mi smo to znali, ali vi živite daleko u pustinji – odakle vama ovo znanje?“ Oni su odgovarali: „To je Allahovo znanje. On ga daruje onome kome On hoće.“ Danas mnogi ljudi umišljaju da sve znaju. A pritom sve njihovo znanje nije čak ni kap u okeanu božanskog znanja. To je manje od truna prašine – a ipak su puni oholosti. Hvale se veštačkom inteligencijom, računarima i svim svojim dostignućima. Ali to je jedno veliko ništa. Ne može se čak ni reći: „U poređenju sa Allahovim znanjem.“ Jer sa Njegovim znanjem uopšte se ništa ne može porediti. Čak je i sam izraz „u poređenju sa Allahovim znanjem“ u osnovi pogrešan. Ne može se porediti zrnce prašine sa čitavim kosmosom. Ono na šta su toliko ponosni u stvarnosti zapravo nije ništa. Oni su oholi i navode druge da budu podjednako sujetni kao i oni sami. Ali u tome nema nikakve istinske koristi. Jer čim im se oči zauvek sklope, dah prestaje – i ništa im ne ostaje. Sve u trenu biva gotovo. Čemu im onda sve to služi? Istinsku korist ima samo vernik koji svedoči: sve dolazi od Allaha Azza wa-Jalla – a ne od mašina, ne od ljudi. Ljudi danas jedni drugima čine toliko nepravde, navode na gaženje ljudske prirode i sami sebi nanose štetu; to im nikada ne može doneti spas. Dobro je zagarantovano samo onima koji, elhamdulillah, slede Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. A onoga ko sledi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, Allah voli. U Kuranu stoji (Quran 03:31): Qul in kuntum tuhibbuna Llaha fattabiuni yuhbibkumu Llah. „Reci: Ako Allaha volite, mene sledite, i vas će Allah voleti.“ A to je uopšte najveća stvar za svakog pojedinog čoveka: da ga Allah voli. Biti proklet od Allaha – to je najgore što čoveka može zadesiti. A danas ima mnogo ljudi koji su pod Njegovim prokletstvom. U ovom trenutku oni to još uvek ne primećuju, ali na kraju će ostati odbačeni, i ništa im neće pomoći. Tek na onom svetu vernici će videti sudbinu ovih ljudi i biti duboko zahvalni što ih nisu sledili. Na ovom svetu ljudi opčinjeno posmatraju sve te stvari. Ali ti krugovi prećutkuju dobro, a na videlo iznose samo loše. Zato nemojte da vas pokoleba ono što oni govore. Elhamdulillah, mi smo Allahom potpuno zadovoljni. Allah nam je sve darovao. A kada On zavoli nekog roba, daruje mu iman (veru). To je najdragocenija stvar na svetu. Elhamdulillah, neka Allah podari svim ljudima ovaj iman. Ali tek u krajnjem vremenu ceo svet će se okrenuti islamu. Jer to je Allahovo obećanje Svom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem. Ono će se ispuniti, inšaAllah. Nadamo se da će to vreme uskoro doći. Vidimo, naime, koliko svet pati; ljudi sve nemilosrdno iskorišćavaju. Toliko toga su uništili. Zato nam je potreban neko ko će ponovo dovesti stvari u red i učiniti ovu Zemlju ponovo pogodnom za život čovečanstva. Kada se pojavi Mehdi alejhis-selam, kaže Mevlana Šejh, zavladaće blagosloveni mir: noću će padati kiša radi osveženja, a danju će biti najlepše vreme. Sve će biti puno bereketa (blagoslova). Više neće biti ekonomskih kriza, nemaštine ni siromaštva. Sav ovaj blagoslov će doći sa Sejjidina El-Mehdijem alejhis-selam, inšAllah. Neka to bude uskoro, inšAllah. Ali zahvalimo Allahu već sada od srca na svemu što nam daje. Ne žalimo se – ali takođe ne prihvatamo ono što nevernici šire. I toga svako mora biti svestan. Kada vidite nešto pokuđeno, nikada nemojte reći: „To je danas normalno.“ Mi kažemo: „Ne, to nije normalno. Mi to ne odobravamo.“ Barem u srcu morate osetiti to neslaganje. Jer ako se naviknete da gledate loše stvari i odbacujete ih kao normalne, to će vam iskvariti srce – zabranjeno (haram) se nikada ne sme smatrati normalnim. Neka Allah zaštiti nas, zajedno sa našim porodicama i muslimanima širom sveta, kako ovde, tako i u drugim zemljama. Neka ih Allah sve učvrsti na Svom putu, kako bi Ga se uvek sećali. Ako oni budu zadovoljni Allahom, i Allah će biti zadovoljan njima, inšAllah.

2026-10-20

Other
„Alladhi yuwaswisu fi sudurin-nas, minal-jinnati wan-nas.“ (Sura 114:5–6) Vasvas (došaptavanja) dolaze od šejtana, kao što Allah 'Azza ve Dželle kaže. Šta tačno znači vasvas? To znači stalno sumnjati u to da li je ono što radite ispravno. Allah 'Azza ve Dželle i naš Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) kažu: „Yassiru wa la tu'assiru“ – dakle, olakšavajte ljudima, a ne otežavajte im. Ali šejtan želi da sve učini teškim i komplikovanim, kako bi odvratio ljude od dobra. Vasvas znači stalno se pitati: „Da li sam ovo uradio kako treba? Da li mi je namaz ispravan? Radim li ovo zaista ispravno?“ Upravo ovde u ovim krajevima ljudi su posebno podložni tome čak i prilikom tekbira, a neki ljudi ih još i podstiču u tom vasvasu. Kada počinju svoj namaz, treba im čitava večnost samo da izgovore „Allahu Ekber“. Dok napokon ne izgovore „Allahu Ekber“, imam je već verovatno na ruku'u (u pregibanju). To je tipičan primer vasvasa. Zatim postoje i određene grupacije – elhamdulillah nema ih previše u ovim krajevima –, jer je šejtan izvan tarikata stvorio mnoge grupe sa kojima lako izlazi na kraj. Ko nije u tarikatu, brzo postaje igračka u rukama šejtana. Najgore kod ovih ljudi jeste to što, čak i kada je neko iskren, dobar musliman, oni dođu i usade mu taj vasvas u srce: „Ako uradiš ovo, ti si kafir; ako uradiš ono, ti si mušrik; a ako uradiš to, postaješ nevernik.“ Islam – a naročito tarikat – odlučno odbacuje tako nešto. U tarikatu važi pravilo da Allah prima sve što Njegov rob učini radi Njega; iskrena namera radi Allaha 'Azza ve Dželle sasvim je dovoljna. Samo reci „Bismillah“, donesi nijet za namaz, reci „Allahu Ekber“ – i time je sve u redu. Čovek ne treba da razbija glavu time da li je sve bilo savršeno ili ne. Nije na tebi da o tome sudiš. Jednostavno sledi Allaha 'Azza ve Dželle, ispuni svoju dužnost i ne daj prostora vasvasu. Jer vremenom vasvas postaje sve gori i na kraju uništi život tom čoveku ili toj ženi. Nekim ljudima treba ceo sat samo za abdest (obredno pranje) ili odu u kupatilo da se operu i ne izlaze po dva sata. Takve stvari uništavaju živote ljudi. A to stopostotno dolazi od šejtana. Ne radite to sebi – Allah vam to nije stavio u obavezu. Samo donesite nijet i uzmite abdest brzo. Ako primetiš da te obuzima vasvas, završi svoj abdest za jedan minut i nemoj se dugo zadržavati na tome. Isto tako i sa namazom: klanjaj brzo i ne brini o onome što neki nazivaju hušu' (potpuna skrušenost). Neko me je jednom pitao: „Kako mogu postići hušu'?“ Ne brini o hušuu – za tim uopšte ne treba ni da težimo. Jednostavno klanjaj. Namaz je farz (obaveza), Allahova zapovest: obavi ga i idi svojim putem. Ne dozvoli šejtanu da se igra s tobom. Jer on te nadmudruje tako što te uverava da to radiš posebno temeljno, dok u stvarnosti samo sebi nanosiš štetu – sve dok jednog dana možda uopšte više ne budeš mogao da klanjaš. Mnogi ljudi koji su podlegli ovom vasvasu na kraju izgube svoj namaz, svoj razum, svoje zdravlje – jednostavno sve. Neka nas Allah sačuva od takvih ljudi. Tarikat je lak i islam je lak: „Yassiru wa la tu'assiru“ – olakšavajte, ne otežavajte. Neka nam Allah svima olakša.

2026-10-17

Other
Mevlana Šejh nas je uputio da dan započnemo radi Allaha ‘Azza ve-Džella sa suhbetom, nasihatom – to jest, dobrim savetom. Nekada ljudi nisu imali mnogo toga što bi im odvraćalo pažnju i zaokupljalo ih. Danas svako ima televizor kod kuće. A u međuvremenu imamo nešto što je još gore od televizije. Tada, kada smo bili mali, elhamdulillah nismo imali televizor u kući. Kasnije je televizije doduše bilo, ali program se završavao pre ponoći, u jedanaest sati. Danas ljudi imaju ove uređaje, internet i računare, i ostaju budni do fedžr-namaza. Posle toga – mnogi, naravno, ionako ne klanjaju – oni koji klanjaju dolaze kod nas i žale se: „O Šejh, moli se za nas! Ne uspevamo da ustanemo na fedžr.“ Naravno da ne uspevate. Ako legnete tek u 12, 1 ili 2 sata noću, kako mislite da se probudite na fedžr? To jednostavno ne ide. Zato morate u svemu postaviti granicu. Bezgranična sloboda nije dobra. Toga morate biti svesni. Ne popuštajte svom egu, svom nefsu, u svemu. Ako želite da se probudite na fedžr, onda idite rano na spavanje. Mevlanu su jednom pitali kada je najbolje vreme za spavanje. Odgovorio je: između 11 i 3 sata noću. Danas mnogi ljudi ostaju budni do posle ponoći ili 1 sat ujutru. Neki čak i do 3 sata. Odlaze u krevet tek posle 3 sata. Taj san nije dovoljan našem telu. Moramo pružiti odmor i našem telu i našem umu. Allah je to vreme odredio za vaš namaz – za tehedžud i fedžr –, a vi baš tada spavate. Zato morate imati meru u svemu. Ne dajte slobodnog maha željama svog nefsa, svog ega. Naravno, to se ne može sprečiti sto posto; to je teško. Ali nemojte se prepuštati svemu što vaš nefs, vaš ego, traži, i nemojte tome tek tako popuštati. Ako se budete držali toga, i telo i duša biće zadovoljni. A kada jednom budu zadovoljni, imaćete i snagu za samokontrolu, i vaše telo će ostati zdravo, inšallah. Neka nam Allah pomogne da ovo sprovedemo i neka svima nama olakša, inšallah.

2026-10-16

Other
Kada se ujutru probudimo i započnemo dan, kažemo – verujem da je to hadis – kada vas na početku novog dana pitaju kako ste: „Kayfa asbahtum?“ Na to se odgovara: „Asbahna wa asbaha al-mulku lillah.“ „Kakva ti je bila noć i kako započinješ novi dan?“ Reci tada: „Alhamdulillah, započinjemo svoj dan sa Allahom.“ Sve pripada Allahu. „Al-mulku lillah“ – sva vlast pripada Allahu. A ko je uspešan? „Aflaha man qal La ilaha illallah Muhammadur Rasulullah.“ Pravi pobednik za sva vremena jeste onaj koji kaže: „La ilaha illallah Muhammadur Rasulullah.“ To ljudi – a naročito muslimani – moraju znati. Sve pripada Allahu. Otkako je On stvorio ovaj svet i Sayyidina Adama 'alayhi s-salam, jedan dan liči na drugi. Od Allahovog „Al-mulka“ (Njegove vlasti) ne gubi se apsolutno ništa. Sve ostaje nepromenjeno. Ne brinite o životu ili o svim tim stvarima. Budite sigurni samo u jedno: bićete među pobednicima ako kažete „La ilaha illallah“ i budete pokorni Allahu 'Azza wa-Jalla. Na ovom svetu stalno postoje bezbrojni problemi i stvari oko kojih ljudi razbijaju glavu. Naravno, danas je još gore nego pre, ali se ipak ništa nije promenilo ni za Allaha ni za nas. Dakle, Alhamdulillah, bićemo srećni – i srećni smo – što možemo izgovoriti ove reči: „La ilaha illallah Muhammadur Rasulullah“, salla l-Lahu 'alayhi wa-sallam. Neka vas Allah blagoslovi. Wa min Allah at-tawfiq, al-Fatihah.

2026-10-14

Dergah, Akbaba, İstanbul
وَهُوَ الَّذِي يُنَزِّلُ الْغَيْثَ مِن بَعْدِ مَا قَنَطُوا وَيَنشُرُ رَحْمَتَهُ ۚ وَهُوَ الْوَلِيُّ الْحَمِيدُ (42:28) Allah, Azze ve Dželle... Mašallah, sva ova kiša – pošto je sve u Njegovoj ruci, Njemu pripada i kiša i sve ostalo... U svemu tome ogleda se silna moć Allaha, Azze ve Dželle. Kiša... Mašallah, od jutros lije kao iz kabla. Ako ljudi – ako oni koji ne veruju – žele da vide čudo: evo najvećeg čuda! Čitava mora lebde gore u vazduhu. Kad god hoće i gde god hoće, On iz njih spušta Svoju milost. Ili daruje milost, ili njome kažnjava. Neka nam Allah ukaže milost, neka ova kiša bude blagoslov za nas. Neka ne donese nesreću, već neka bude puna blagoslova. Ali pred Njegovom moći... Pred Allahovom svemoći čovek mora imati strahopoštovanje. On o svemu odlučuje – On čini ono što hoće. Oblaci plove nebom. Tamo gore su nebrojena mora, ogromne mase vode u vazduhu. Čitavi okeani lete kroz vazduh! Gde On naredi, tamo spušta kišu. A gde On to ne želi, oni jednostavno prođu dalje. Isti taj oblak prođe nebom, a da nijedna jedina kap ne padne. Zaista, sve od Allaha, Azze ve Dželle, jeste čudo. Ljudi govore o ovom ili onom čudu... Čudo znači učiniti gotovo nemoguće. Ali za svemoć Allaha, Azze ve Dželle, ne postoji „nemoguće“. Zato bi ljudi iz toga trebalo da nauče i da zahvaljuju Allahu. I da nikada ne gube nadu u Njega. „I On spušta kišu nakon što su izgubili svaku nadu“ – „kanatu“ znači gubljenje svake nade. Ali nada u Allaha se nikada ne gubi – bez obzira na to šta se dogodi! U kakvoj god situaciji da se čovek nađe: mora čvrsto verovati da će Allahova pomoć doći. Ko izgubi nadu u Allaha, njegova vera je slaba – ili vere uopšte i nema. Nevernici se ionako plaše svega, jer nemaju nikakav oslonac u životu. Vernik se, pak, uzda u Allaha, Azze ve Dželle. Zato što je sve u Njegovoj ruci, on traži utočište u Njegovoj milosti. On ostaje postojan na Njegovom putu. On se prepušta toj milosti, i Allah ga štiti. Neka Allah sve nas zaštiti. Neka i ova kiša bude blagoslovena. Neka donese dobro čitavom umetu, inšallah. Neka sa ovom milošću siđe i duboka vera i blagoslov, inšallah. Neka Allah bude zadovoljan svima vama.

2026-10-13

Bedevi Tekkesi, Beylerbeyi, İstanbul
قال رسول الله صلى الله عليه وسلم ردوا السائل ولو بظلف محرق Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Nikada ne odbijajte onoga koji traži praznih ruku – pa makar mu dali samo nagoreli papak ili spaljeno kopito.“ Zato mu obavezno dajte neku sitnicu. Čak i ako to gotovo ništa ne vredi: ne dozvolite da iko ko od vas traži pomoć ode tek tako. I veliki učenjaci su, po uzoru na našeg Poslanika (neka su mir i blagoslov na njega), imali običaj da nikada nikoga ne vrate praznih ruku. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم ردوا مذمة السائل ولو بمثل رأس الذباب I naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) dalje kaže: „Podajte onome koji traži nešto, pa makar to bilo sićušno poput glave muve, pre nego što ga otpustite.“ Poslanik (mir s njim) dakle sasvim jasno kaže: Ne šaljite ga praznih ruku; čak i ako je to nešto potpuno neugledno – dajte mu to. Da li mu to odgovara ili ne, potpuno je njegova stvar. Ti si time ispunio svoju dužnost. Kad se pogledaju pojedini prosjaci u današnje vreme: neko rinta po ceo dan, mesi hleb ili prodaje đevreke – a kada prosjaku da novac za đevrek, ovaj mršti nos. To je onda njegov problem. Zato: dajte nešto, ma koliko to malo bilo. Da li je on zadovoljan ili ne, ostaje njemu samom. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم جهد البلاء أن تحتاج إلى ما في أيدي الناس فتمنعه Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Najveće iskušenje jeste biti u potrebi za onim što je u rukama ljudi, pa biti odbijen.“ Čovek je, dakle, u nevolji, a druga osoba ima mogućnosti da pomogne, ali mu to uskraćuje i odbija ga. I to je strašno iskušenje – neka nas Allah sačuva od toga! قال رسول الله صلى الله عليه وسلم شر الناس الذي يسأل بالله ثم لا يعطي Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Najgori ljudi su oni od kojih se zatraži pomoć u ime Allaha, a oni ipak ništa ne daju.“ Neko prizove Allahovo ime i kaže: „Pomozi mi u ime Allaha!“, a ti mu ništa ne daš. Upravo su to najgori među ljudima. Jer je uzvišeno Allahovo ime bilo prizvano, a tome se ne pridaje nikakva pažnja. Kao što naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) opominje: Obavezno dajte nešto, ma koliko to malo bilo – makar samo iz poštovanja prema Allahovom imenu. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم ضع في يد المسكين ولو ظلفا محرقا Poslanik (mir s njim) kaže: „Stavite siromahu nešto u ruku – makar to bio samo nagoreli papak.“ قال داود إدخالك يدك في فم تنين إلى أن تبلغ المرفق فيقضمها خير لك من أن تسأل من لم يكن له شيء ثم كان I to je duboka mudrost koju naš Poslanik ovde prenosi od poslanika Davuda (mir s njim): Poslanik Davud je rekao: „Staviti ruku do lakta u čeljusti zmaja i pustiti da ti smrvi ruku, jeste, to je još uvek bolje nego tražiti pomoć od nekoga ko ranije nije imao ništa, pa je tek odjednom došao do bogatstva.“ Poznati su takvi skorojevići: zaborave svoje poreklo i često postanu nepodnošljivo arogantni. Upravo na to upozorava poslanik Davud. Neka Allah nikada nikoga ne učini zavisnim od takvih ljudi! قال رسول الله صلى الله عليه وسلم مسألة الغني شين في وجهه يوم القيامة Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Kada imućan čovek prosi, to će mu na Sudnjem danu stajati urezano kao sramota na licu.“ Onaj ko zapravo ima dovoljno, ali mu je prosjačenje postalo loša navika, biće duboko osramoćen na Sudnjem danu. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم لأن يأخذ أحدكم حبله ثم يغدو إلى الجبل فيحتطب فيبيع فيأكل ويتصدق خير له من أن يسأل الناس Poslanik (mir s njim) kaže: „Da neko od vas uzme svoj konopac, ode u planinu, nakupi drva, proda ih, pa se time prehrani i udeli milostinju, daleko mu je bolje nego da prosi od ljudi.“ Prehranjivati se radom sopstvenih ruku i još od tog malog udeljivati, hiljadu je puta časnije nego pružati ruku pred drugima. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم للسائل حق وإن جاء على فرس Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Onome koji traži pripada pravo – pa makar došao na konju.“ Dakle, ako neko traži pomoć – čak i ako oholo dojaše na konju ili se danas doveze u skupocenom automobilu – ipak ga ne bi trebalo ostaviti praznih ruku. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم لو تعلمون في المسألة ما مشى أحد إلى أحد يسأله شيئا Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Kada biste znali kakve razorne posledice prosjačenje nosi na onom svetu, niko nikada ne bi preklinjao drugog za nešto.“ A o prosjačenju da i ne govorimo: pazili biste da uopšte ikada išta zatražite. Toliko je to težak teret pred Allahom. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم لو يعلم صاحب المسألة ما له فيها لم يسأل Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega) kaže: „Kada bi onaj koji traži znao šta ga zbog toga čeka, nikada ne bi pružio ruku.“ Kada bi bio svestan kolika beskrajna sramota i greh leže u tome, pre bi gladovao nego ikada prosio. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم لولا أن المساكين يكذبون ما أفلح من ردهم To je veoma važna tačka. Poslanik se obraća i onima koji daju i onima koji primaju i prenosi ono što mu je Allah Svemogući objavio: „Kada oni koji traže pomoć ne bi ponekad neistinu govorili, propao bi svako ko ih odbije.“ Jer neki neizmerno preteruju i uveravaju: „Nemam apsolutno ništa, hitno mi treba ovo i ono.“ „Kakva je sreća što ponekad lažu“, kaže Allahov Poslanik (neka su mir i blagoslov na njega), „jer bi u suprotnom propao svako ko ih vrati neobavljenog posla.“ قال رسول الله صلى الله عليه وسلم ليجيئن أقوام يوم القيامة ليس في وجوههم مزعة من لحم قد أخلقوها Poslanik (mir s njim) kaže: „Na Sudnjem danu će se pojaviti ljudi na čijim licima, zbog njihovog stalnog prosjačenja, neće ostati nijedan komad mesa.“ Prosjačenje doslovno oduzima čoveku svako dostojanstvo – toliko je to sramotno pred Allahom. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم من استغنى أغناه الله ومن استعف أعفه الله ومن استكفى كفاه الله ومن سأل وله قيمة أوقية فقد ألحف Poslanik (mir s njim) kaže: „Ko se suzdrži od prosjačenja i sačuva ponos, Allah će ga učiniti nezavisnim i imućnim.“ Ko se ne ponizi pred ljudima, Allah mu daruje skromno zadovoljstvo i čuva ga od zavisnosti od drugih. „Ko teži čestitosti i čednosti, Allah će sačuvati njegovu čistotu.“ Ko želi da sačuva svoje dostojanstvo, njega Allah uzima pod Svoju zaštitu. „A ko se potpuno pouzda u Allaha, On mu je sasvim dovoljan.“ „Ali onaj ko prosi, iako poseduje imetak u vrednosti jedne ukije, taj prosi na drzak i bestidan način.“ Dakle, onaj ko uprkos sopstvenim rezervama nastavlja da prosi, samovoljno srlja u sopstvenu propast.

2026-10-13

Dergah, Akbaba, İstanbul
Jedan ashab je zamolio Poslanika (mir i blagoslov neka su na njega) za savet: „Daj mi pouku koje ću se držati.“ „Lā taghdab“, odgovorio je naš Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega), „Ne ljuti se, ne gubi kontrolu.“ Upitao je i drugi put, i odgovor je ponovo glasio: „Ne srdi se.“ Treći put je ashab shvatio: čak i kada bih nastavio da pitam do sutra ujutru, njegov odgovor bi ostao potpuno isti. To je, dakle, izuzetno važna tačka. Ali kako to postići? Kako čovek uči da ostane smiren i obuzda srdžbu? I na to je dao odgovor: „Znanje se stiče učenjem – a blagost se postiže vežbanjem blagosti“, rekao je Poslanik (mir i blagoslov neka su na njega). Znanje usvajaš postepeno; uostalom, ne može se sve naučiti u samo jednom danu. Isto je i sa blagošću: ostati smiren je nešto što se mora uvežbavati korak po korak. To ne ide preko noći, kao kada nešto na trenutak umočiš u kantu s bojom; za tako nešto je potrebno vreme. Svaki put kada se dese sitnice koje bi te mogle iznervirati: nemoj od toga praviti veliku dramu. Bolje reci sebi: „Neću dozvoliti da me to isprovocira. To je nepotrebno, čisto gubljenje vremena. Šta uopšte dobijam time što se nerviram? I ja sam mogao napraviti tu istu grešku. Dakle, nema razloga za ljutnju.“ I sledeći put se ponovo seti upravo toga. „U redu, pogrešio je – niko nije nepogrešiv.“ I odmah ostaješ miran. Nakon nekoliko puta se navikneš na to i više se uopšte ne nerviraš zbog beznačajnih stvari. Naravno, postoje stvari zbog kojih se sme srditi – na primer, kada se krše granice Uzvišenog Allaha. Srdžba ima svoje opravdano mesto, ali svakako ne svuda. Onaj ko se stalno bez razloga nervira, ceo svoj život provodi u besu i nemiru. Ako pak zastaneš i ostaneš miran, živećeš staloženo – i pre svega učiniti uslugu samom sebi. Kao što poslovica kaže: „Ljuto sirće nagriza sopstveni ćup.“ Ako je previše oštro, izjeda posudu u kojoj stoji. Isto je i sa besom. Kada izgubiš kontrolu, najviše štetiš samom sebi – daleko više nego drugome. Neka Allah svima nama podari blagost i spoznaju, inšallah. Neka ostanemo na Njegovom putu, inšallah.

2026-10-12

Dergah, Akbaba, İstanbul
أَلَا إِنَّ أَوْلِيَاءَ اللَّهِ لَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ (10:62) Hvala Allahu, juče smo mogli da posetimo grobove blagoslovenih u Istanbulu. To nismo učinili već dugo. Pošto nam predstoji ovo putovanje, bila nam je data ova poseta – kao duhovno osnaženje i da bismo crpeli iz njihove snage. Pre svih Ebu Ejjub el-Ansari, duhovni sultan Istanbula; Turci ga zovu Ejup Sultan. Oni su istinski sultani. Vladari onoga sveta. Hala Sultan, Ejup Sultan... Na svim tim mestima gde počivaju ovi Poslanikovi ashabi – budući da su oni vladari onoga sveta, njihov blagoslov i njihova korist ostaju zauvek. Ko god dođe k njima, nikada se ne vraća praznih ruku. Svako zasigurno prima iz njihovog duhovnog obilja. Allah, Uzvišeni, obasipa ih Svojom milošću i na ovome i na onome svetu – na njihovim počivalištima i svuda gde borave. Oni su nepokolebljiv temelj islama na ovoj Zemlji. Gde god da počivaju, a naročito u Istanbulu, poslednjem sedištu hilafeta. Kada se Mehdi (mir neka je s njim) pojavi, on će odavde preuzeti hilafet. Islamski svet ne može opstati bez halife. Kada dođe, preuzeće to nasleđe – jer svete relikvije ovde leže spremne. On će ih prihvatiti i proneti islam u ceo svet. Zato su mesta ovih blagoslovenih puna mira i milosti. Ona poseduju duboku privlačnu snagu: bez obzira ko, vernik ili nevernik, tradicionalan ili moderan – svi bivaju privučeni k njima, kako bi kroz njihovo posredovanje uputili molbu Allahu. Neki kažu: „Za naše molitve nisu nam potrebni posrednici.“ Ali reč je o njihovoj podršci – jer naše molitve potpuno blede pored njihovih. Oni su ti koji su visoko cenjeni kod Allaha. Mi se jednostavno nadamo da će se naše molitve pridružiti njihovima, kako bi bile uslišane. Neki tvrde: „Nipošto ne idite na grobove!“ Ali na takve stvari uopšte ne treba obraćati pažnju. Jer srž naše vere jeste onaj svet. Poslanici, šehidi i Allahovi prijatelji ne umiru – oni su istinski živi. Njihova snaga je danas čak i veća. Nakon njihovog preseljenja, njihova duhovna moć je mnogo jača nego za vreme njihovog života. Zato što ljudi traže pomoć i zasigurno im treba pomoći. Zato je njihova duhovna snaga sada još veća, a njihova korist još osetnija. Neka nam Allah podari udeo u njihovoj pomoći i blagoslovu. Da bismo ostali sačuvani, jer je neprijatelja islama mnogo. Ali ovi svetitelji lome njihovu moć; oni nam ne mogu ništa. Jer su šejtani prevladali. Trude se svom snagom da odvrate zajednicu Muhammedovu sa pravog puta. Ali sa Allahovom dozvolom, ovi svetitelji su bedemi islama. Inšallah, neprijatelji će biti posramljeni i moraće da se povuku. Uz Allahovu pomoć, oni ne mogu ništa postići. Neka Allah sve blagoslovi. Neka nas njihova podrška uvek prati, inšallah. Neka njihov blagoslov neprestano počiva na nama. Toliko je blagoslova u njima – bez njega ljudi nikada ne bi mogli toliko toga da postignu. Njihovo delovanje donosi toliko dobra ljudima širom sveta. Njihov blagoslov dopire do svakog kutka. Neka Allah uvek sačuva ovaj blagoslov nad nama, inšallah. Neka njihova podrška bude prisutna. Neka nam udele od svoje duhovne snage, inšallah. Neka celo naše putovanje kroz njihov blagoslov bude put ka uputi, inšallah.

2026-10-11

Dergah, Akbaba, İstanbul
„I kada se razbolim, On me leči.“ (26:80) Istinite su reči Allaha Uzvišenog. Allah, 'Azza ve Džell, šalje bolest i On daje izlečenje. Sve dolazi od Allaha, 'Azza ve Džell. Kada Allah verniku odredi bolest, to je da bi se uzdigao njegov stepen i oprostili mu se gresi – ali to se ne dešava svakome isto. Neke pogađa teže, druge manje. I u tome leži Njegova mudrost. Allah ljudima sve daje kao iskušenje: Da bi se jednima uzdigli stepeni, a drugima oprostili gresi. I ova bolest dolazi od Allaha. Put do ozdravljenja za bolesnika naravno vodi preko lekara; na kraju krajeva, to se ne sme tek tako ostaviti nelečeno. Ali čovek ne sme sebe da izluđuje – neki su veoma skloni takvim preteranim razmišljanjima. „Jesam li bolestan? Fali li mi nešto?“ I takvi ljudi već potpuno bezrazložno stalno trče kod lekara. Drugi su, s druge strane, zaista bolesni. Zato uvek treba postupati umereno i staloženo. Danas ljudi trče za svaku sitnicu, samo zato što su bolnice i lečenja besplatni. I na kraju se radi mnogo nepotrebnih stvari. Naravno, postoje metode lečenja iz suneta, ali i one zahtevaju stručnost i meru. Ne može se čovek podvrgavati hidžami svakih pet minuta ili raditi ko zna šta. I lekovi se moraju uzimati s oprezom. Pridržavaj se propisanog kako bi lečenje zaista delovalo. A ako i ne dođe do potpunog izlečenja, Allah ipak olakšava teret. Uzimaj svoj lek s poverenjem u Allaha, uvek uz bismilu, kako bi doneo izlečenje. Jer izlečenje dolazi od Allaha, a ne iz same tablete. Lek je samo sredstvo. Zato nikada ne reci: „Ozdravio sam samo zahvaljujući ovom leku.“ To je Allahova odredba: On daruje izlečenje, a lek je bio samo sredstvo. Upravo u tome leži iskušenje za nas ljude. Kao što je rečeno: to je iskušenje – a ponekad se čovek uzoholi i pomisli da je nedodirljiv. Ponekad Allah pošalje bolest upravo zato: da bi slomio taj lažni ponos. Iza svake bolesti stoji Allahova mudrost. Neki negoduju i pitaju: „Zašto baš ja?“ Ali onaj ko se buni, lišava sebe cele nagrade. Tada je čovek svu tu patnju i bolove podneo potpuno uzalud. To dolazi od Allaha; bolje reci: „Neka nas Allah izleči“ i nikada ne gubi poverenje u Njega. Čak ni do poslednjeg daha čovek ne gubi nadu u Allaha. Izlečenje je uvek moguće; moli ljude oko sebe za njihovu dovu. Zahvaljujte Allahu što nam je ovo dao kako bi uzdigao naš stepen kod Sebe. Zato: neki negoduju i bune se... a zapravo i nema drugih vrata na koja bi se moglo pokucati. Želiš da se prepireš sa Allahom samo zato što ti je poslao bolest? Gde bi uopšte da pobegneš? Nema utočišta mimo Njega. Mi pripadamo Allahu i Njemu se vraćamo. Bekstva nema. Neka nas Allah sačuva od toga! Neka nam Allah podari zdravlje – jer zdravlje je neprocenjivo blago. Zaista ogroman blagoslov. Naš Poslanik (neka su mir i blagoslov nad njim) rekao je da se mnogi ljudi zavaravaju u pogledu važnih stvari; jednostavno o tome ne razmišljaju. Život prolazi pored njih, a da nisu ni svesni koliko je zdravlje vredno. Tek kada se razbole, shvate koliki je dar zdravlje zapravo bilo. Neka nas Allah sačuva i svim bolesnima podari brzo ozdravljenje. Neka nas Allah sve sačuva, inšaAllah. Neka nas poštedi teških iskušenja kroz bolest, inšaAllah. Neka nam Allah podari blagostanje i sačuva našu veru netaknutom, inšaAllah.

2026-10-10

Dergah, Akbaba, İstanbul
Poslanik (mir neka je s njim) rekao je u jednom hadisu: „Istawū wa-lā takhtalifū fa-takhtalifa qulūbukum“ – ili kako god da je glasio tačan tekst: „Poravnajte se i stojte zbijeno jedni uz druge.“ „Budite složni i ne sejte razdor među sobom.“ Jer se kroz svađu vaša srca stvrdnjavaju i kvare. A kada se srce jednom iskvari, svako delo služi samo sopstvenom egu. Ono se više ne čini radi Allahovog zadovoljstva. Ko ne obuzda svoj ego, ne nalazi mesta na ovom duhovnom putu – štaviše, čak ni u pravoj veri. Srca se, dakle, moraju držati zajedno, moraju biti jedno. Kada se zajedno ide Allahovim putem, srca ne smeju biti razdvojena. „Ne sudite jedni o drugima govoreći: ’Ti si ovakav, a ti si onakav’“, opominje Poslanik. Ne dozvolite da vam se srca zatruju. Držite se zajedno i budite iskreni jedni prema drugima. Najčešće se to govori pre namaza, pre svega od strane imama kod Kabe i u Medini – mada često samo rutinski. U našoj pravnoj školi tekbir se zapravo izgovara odmah čim se prouči ikamet. Tako je kod hanefija. Kod drugih je možda drugačije, ali kod nas tekbir nastupa na reči: „Qad qāmati-s-Salāh“. Imam ga onda jednostavno izgovori; kod nas se safovi ne moraju dodatno usmeno opominjati, u drugim pravnim školama možda da. Ali u suštini, ova opomena važi pre svega izvan namaza: Držite se zajedno, ostanite iskreni i ne skrećite s puta. Ne povodite se za svojim prohtevima. Kad već dolazite ovamo, ne dozvolite da vam šejtan oduzme nagradu i blagoslov. A ako vam je na umu samo nemir, onda radije ostanite sasvim podalje. Ako želite da skrenete s puta ili gajite kivnost, ne morate odmah sejati razdor i trovati srca drugih. Jer tamo gde vlada podela, srce se kvari. Do srca je: da ostane čisto i iskreno i da ne gaji kivnost niti mržnju prema braći i sestrama. To je suština vere – a duhovni put služi isključivo tome da se upravo to usvoji. Nizašta drugo; sasvim sigurno ne za svađu. Neka nas Allah sačuva – ali šejtan se svuda uvlači među muslimane. Čak i na najboljim putevima on neprestano pokušava da unese neslogu. Neka nas Allah opameti. I nažalost, u tome često uspeva. Muslimani ratuju protiv muslimana; čak se i saputnici okreću jedni protiv drugih. Neka Allah pomogne i otvori nam oči. Ko kroči ovim putem, mora čuvati svoje srce čistim: ne gajiti mržnju prema drugima i uvek videti dobro u njima. Kada ego negoduje: „Ovaj je uradio ovo, onaj ono!“, onda mu reci: „Ti sam si zaslužio još mnogo gore.“ Ako nas pogodi kritika, onda je to s pravom. Drugi je u pravu – gledajmo radije da popravimo sami sebe. Ne bi trebalo da uzdižemo svoj ego, već da ga nadvladamo. Neka nam Allah u tome pomogne. Neka se ovakvi skupovi umnože, inšaAllah; neka ljubav raste i neka nam srca postanu čista.