Mawlana Sheikh Mehmed Adil. Translations.

Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; (3:97) Hadž je jedan od stubova islama. Zato je on obaveza za svakoga ko ima mogućnost za to – dakle, ko je finansijski i zdravstveno u stanju. Mora se obaviti. Trenutno su tri sveta mjeseca pred vratima. Mnogi koriste svoj godišnji odmor da bi obavili umru. Oni kažu: „Nije uspjelo sa hadžom, pa hajde da barem odemo na umru.“ Slobodno to uradite, neka Allah to primi i blagoslovi, ali stvarna obaveza je hadž. Umra nije obaveza. Zapravo bi umru trebalo obaviti tek nakon hadža. Ali ljudi kažu: „Prijavili smo se, ali nismo izvučeni, pa ćemo obaviti umru.“ Ali šta ako sljedeće godine uspije sa hadžom? Pošto si potrošio svoj novac na umru, onda ne možeš ići na hadž. Zato bi prvo trebalo uštedjeti novac za hadž i ostaviti ga sa strane. Najbolje bi bilo uložiti novac u zlato, a ne čuvati ga kao papirni novac. Ostavite ga na sigurno. Ako čovjek tada bude izvučen za hadž, može ići. Ako ne uspije, može se obaviti umra – ali ne od tog novca! Taj novac ostaje odvojen, njega ne diraš. On stoji tu sa čvrstom namjerom: „Ovo je moj novac za hadž.“ Allah će primiti tvoju namjeru. Čak i ako ne budeš mogao otići i umreš – neka ti Allah podari dug život – tim novcem se može poslati neko umjesto tebe, i ti ćeš ipak postati hadžija. Ali ako budeš živ i bude ti suđeno, ići ćeš s tim novcem lično. Ali ljudi danas ne razmišljaju ispravno. Više ne koriste svoj razum, prepustili su razmišljanje svojim uređajima i rade samo ono što im oni kažu... Dakle, ovako moraš uraditi: Ostavi svoj novac za hadž sa strane. Ako pored toga imaš viška novca, onda obavi umru. U suprotnom, čuvaj novac. Kada dođe vrijeme, otići ćeš na hadž uz Allahovu dozvolu. Tako ćeš ispuniti tu obavezu. I čak i ako uštediš novac, a ne budeš mogao otići: Pošto je tvoja namjera bila čista i tvoja priprema potpuna, dobićeš nagradu za to. To je sudbina. Ako ne uspije ove godine, onda možda sljedeće. A ako ne sljedeće godine, onda za pet godina. Kao ove godine, kada su neki izvučeni za hadž tek nakon 16 godina. Tada nemaju novca i kukaju: „Šta sad da radimo?“ E pa, potrošio si novac jer si deset puta bio na umri. Da si štedio novac, sada bi bio opušten i mogao bi ići na hadž, ne zaviseći ni od koga. Mora se malo koristiti glava. Allah nam je dao razum i pamet. Osim toga, treba da se posavjetujete: „Da li da idem ili ne, kako da to izvedem?“ Ljudi kažu: „Hadž nije uspio, idemo onda na umru.“ Kao što je rečeno: Umra nije obaveza. Pripremi se za obavezu, a ostalo će se posložiti, inšallah. Neka nam Allah to omogući. Neka Allah to omogući i onima koji još nisu mogli otići, i neka im podari lako putovanje, inšallah.

Naš Poslanik (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) uvek brine za svoj Ummet, doziva „moj Ummet, moj Ummet“ i želi spas svoje zajednice. Bez sumnje, oni koji ga poštuju postići će spas. Ali stanje onih koji ga ne poštuju je poražavajuće. Sudbina onih koji su mu neprijateljski nastrojeni je potpuna propast. I na ovom i na budućem svetu oni su ujedinjeni sa šejtanom. Ko je neprijatelj našem Poslaniku (neka je Allahov mir i blagoslov na njega), neprijatelj je i Allahu, Silnom i Uzvišenom. A ko se Allahu suprotstavlja, nikada neće pobediti niti trijumfovati. Oni su trajno na gubitku. Čak i ako se čini da su pobedili, njihov kraj je uvek gorak. Zato moramo ostati ustrajni na putu našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega). Moramo mu ukazivati čast. Što ga više veličamo i hvalimo, to je naš položaj kod Allaha viši. Ko ga ne poštuje, nema nikakvu vrednost. Čak i ako kažu: „Posedujem toliko toga, toliko sam pročitao, imam imetak i sledbenike“ – sve to ne znači ništa; oni su bezvredni. Prava vrednost je kod našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) i kod onih koji ga slede i poštuju. Svi poslanici Allaha, Silnog i Uzvišenog, želeli su da budu deo Ummeta našeg Poslanika. Jer ti poslanici prepoznaju istinu. Pošto oni nisu kao obični ljudi i vide visoki položaj našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega), oni žele da pripadaju njegovom Ummetu. A mi pripadamo, hvala Allahu, njegovom Ummetu. Moramo uvek ostati na njegovom putu. Zaboraviti njega i utopiti se u ovosvetovnom jeste nemar (gaflet). Neka nas Allah ne ubroji među nemarne, inšaAllah. Nemar je loše stanje. Nemar znači provesti život u neznanju, sve dok se čovek iznenada ne probudi. On je poput sna ili opijenosti. Kada se čovek probudi, bude prekasno, a život je već prošao. Neka nas Allah sačuva i ne ubroji među nemarne.

A ko je zahvalan, uistinu je zahvalan za svoje dobro; a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je, zaista, neovisan i plemenit. (27:40) Allah, Moćni i Uzvišeni, kaže: „Ko zahvaljuje, to čini samo za sebe.“ A ko ne zahvaljuje: Bez sumnje, Allah, Moćni i Uzvišeni, ni o kome ne ovisi; On je Neovisni (el-Gani). Allahu, Moćnom i Uzvišenom, nije potrebna ni zahvalnost, ni ibadet, niti bilo šta drugo od bilo koga. Ko čini dobro, čini to za sebe; a ko zahvaljuje, dobija nagradu i rasplatu za to. A ko je nezahvalan i poriče, sam nosi taj teret. To znači: čak i kada bi čitav univerzum zahvaljivao, Allahu, Moćnom i Uzvišenom, to ne bi donijelo nikakvu korist; Njemu to nije potrebno. I čak i kada bi čitav univerzum bio nevjernički ili nezahvalan, to Allahu, Moćnom i Uzvišenom, ne bi naškodilo niti bi Ga umanjilo. Allah, Moćni i Uzvišeni, stvorio je ljude i sva stvorenja. Učinjena dobra djela, dobročinstva i nagrade namijenjeni su njima samima; oni služe vlastitoj koristi robova. Ona Allahu ne donose nikakvu korist. Ponekad čovjek kaže: „Ja klanjam, ja radim ovo, ja radim ono.“ Međutim, to što on radi koristi samo njemu samom. Allah, Moćni i Uzvišeni, ukazao ti je tu blagodat i ti si taj koji od toga ima koristi. Ali ako kažeš: „Ja to neću raditi“... Da nas Allah sačuva, ali neki ljudi se uvrijede i zbog toga ne klanjaju. Pa ipak, čak i ako si uvrijeđen, štetiš samo sebi; Allahu, Moćnom i Uzvišenom, time ne nanosiš nikakav manjak niti štetu. Muslimani i vjernici to moraju znati i biti toga svjesni. Nije dolično obavljati ibadet i to Allahu prebacivati kao uslugu; jer milost pripada isključivo Allahu. Budući da ti je On omogućio da učiniš to dobro djelo, ti zapravo moraš Njemu biti zahvalan. Da nam Allah podari trajnu zahvalnost na Njegovim blagodatima, inšallah. Neka naša zahvalnost ne nestane i neka ne upadnemo u nevjerstvo. Budimo zadovoljni svakom odredbom Allaha, Moćnog i Uzvišenog, i živimo uvijek ispunjeni zahvalnošću i zadovoljstvom, inšallah.

Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Majka Sulejmana, sina Davudovog – mir neka je s njima – dala mu je sledeći savet: "O sine moj, ne spavaj previše noću." "Jer previše sna noću ostavlja čoveka siromašnim na Sudnjem danu." Pošto se noćni ibadeti primaju, savetovala mu je ovo kako ne bi prespavao noć. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Allah, Moćni i Uzvišeni, neće dozvoliti da propadne nagrada onoga ko ustane usred noći, klanja i uči sure El-Bekara i Ali Imran. Za čoveka su sure El-Bekara i Ali Imran dragocena riznica. To znači: Čak i ako se čitaju samo njihovi počeci – početak El-Bekare i Ali Imrana je jednako vredan. Najveća riznica su, dakle, sure El-Bekara i Ali Imran. Mnogi ljudi danas žele – neka je Allah zadovoljan njima – da im deca postanu hafizi i znaju ceo Kur'an napamet, pa ih šalju da uče. Deca uče godinu, dve. Nauče ceo Kur'an napamet, ali ga onda ponovo zaborave. Zato je naš savet: Bolje bi bilo da nauče pojedinačne delove. Trebalo bi, na primer, da nauče suru El-Bekara i suru Ali Imran. Trebalo bi da nauče suru El-En'am, suru Jasin i sve od sure El-Mulk pa do kraja u potpunosti napamet. Da to ostane čvrsto u sećanju, mnogo je bolje nego naučiti ceo Kur'an napamet i potom ga zaboraviti. Jer El-Bekaru i Ali Imran moraju čuvati kao blago. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Nema nikoga ko želi da obavi noćni namaz, a koga san savlada, a da mu Allah, uprkos tome, ne upiše nagradu za njegov namaz. Njegov san mu se pritom računa kao sadaka. To znači: On obično svake noći klanja tehedžud-namaz. Ali jedne noći zaspi u to vreme. Allah tom robu ipak daje nagradu za namaz. A njegov san mu se računa kao milostinja. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je savetovao: Klanjajte dok ste odmorni i čili. Kada se čovek umori ili snaga popusti, treba da sedne. Ova situacija se češće dešava kod noćnih namaza. Ako je neko iscrpljen, sme klanjati i sedeći. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko noću mnogo klanja, njegovo lice će danju sijati. To znači, lica većine ljudi – elhamdulillah, vernika – su lepa i svetla. Na licima grešnika, koji su daleko od vere, leži tmina; tamo vladaju tama i ružnoća. Neka nas Allah sačuva od toga. Ko želi lepotu, neka obavlja noćni namaz, inšallah. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko legne da spava sa namerom da ustane na noćni namaz, ali ga san savlada i ne probudi se do jutra, biće mu upisana nagrada njegove namere. On je, dakle, legao. Leže s mišlju: "Ustaću, klanjaću tehedžud, obaviti namaz spasa ili šukr-namaz (namaz zahvalnosti)." Onda se ispostavi da je spavao do jutra. Ali Allah mu zbog njegove namere upisuje sve te nagrade. A njegov san za njega postaje sadaka. Sadaka koju mu je poklonio njegov Gospodar. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko u jednoj noći prouči stotinu ajeta, biće mu upisana nagrada kao da je celu noć proveo u ibadetu. [...] Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) misli na sledeće: Ko noću pročita stotinu ajeta, neće se ubrajati u nemarne (gafile). Ako se, na primer, klanja deset rekata i na svakom rekatu uči deset ajeta, to je stotinu ajeta. To znači da je stotinu ajeta lako postići. Na primer, "Kul huvallahu ehad" se sastoji od tri ili četiri ajeta. Svaki od njih je ajet. Naš Poslanik govori o broju ajeta, a ne o surama. Ko noću pročita stotinu ajeta, neće biti upisan kao nemaran. Nemarni su oni koji su ravnodušni prema Allahu, koji Ga zaboravljaju. Biti među nemarnima, dakle, nije dobro. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Čak i ako tvoj namaz traje samo koliko muža jedne ovce, ne izostavljaj noćni namaz. Dakle, čak i ako su to samo dva rekata... Muža ovce ne traje ni pet minuta. Zato se obavezno treba držati noćnog namaza. U njemu leže tako velike nagrade, stepeni i lepote, kako je objavio naš Poslanik. Neka nam Allah to učini trajnim, inšallah. Donosimo nijet da to činimo do kraja života. Neka nam Allah da ono što nameravamo.

„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (49:6) Allah, Moćni i Uzvišeni, obraća se vjernicima: „Ako vam fasik – dakle neko čijoj se riječi ne može vjerovati – donese neku vijest, onda je temeljito provjerite.“ Ispitajte tačno da li je rečeno istina ili laž i šta se krije iza toga. U suprotnom ćete, ne znajući, drugima nanijeti štetu i kasnije se kajati zbog onoga što ste učinili. To znači: ne donosite ishitrene sudove ni o čemu. Ne smije se suditi samo na osnovu onoga što se vidjelo ili čulo. Morate obavezno doći do suštine stvari. Ono što ste vidjeli mogli ste pogrešno shvatiti, a ono što ste čuli mogla bi biti laž. Na to se mora strogo paziti. Jer ponekad se okrenemo protiv nekoga, svađamo se ili borimo – samo zbog jedne riječi koju smo načuli. Tada se ispostavi da je vijest bila lažna, a onaj koji ju je prenio lažov. Ostanete tu – puni kajanja i opterećeni krivicom. Pritom je taj čovjek ionako nepouzdan; neko čijoj se riječi ne može vjerovati. Ne sudite drugima i ne okrećite se protiv njih samo na osnovu njegove izjave. Temeljito istražite. Ako se nakon provjere pokaže istinitim i postoji potreba za djelovanjem, onda postupite prema tome; ako ne, onda to ostavite. Ova upozorenja služe tome da vas sačuvaju od teških situacija i kasnijih izvinjavanja. Tako izbjegavate klevetu i sramotne položaje. Bez obzira ko stoji nasuprot vas – bilo muškarac ili žena – nećete se morati ni pred kim stidjeti. Blagoslovljena riječ Allaha, Moćnog i Uzvišenog, podučava muslimane svakoj vrsti pristojnosti i ljepote. Allah, Moćni i Uzvišeni, objavio je ove plemenite ajete da bi vas zaštitio od teških situacija. Neka nam Allah da da spoznamo istinu. Jer u današnje vrijeme ima mnogo ljudi lijepog lica, ali lošeg karaktera. Ima ljudi koji drugima žele zlo iz beznačajnih razloga. Naravno, ima i iskrenih ljudi. Inšallah, neka dobri ne budu tretirani kao loši. Neka nas Allah sačuva od takvog stanja. Neka nas Allah zaštiti.

„I vidiš ljude pijane, a oni nisu pijani, već je Allahova kazna strašna.“ (22:2) Ovo je ajet od Allaha, Moćnog i Uzvišenog, iz časnog Kur'ana – Allahove riječi koje važe za sva vremena. Blagoslovljena, časna riječ Allaha, Moćnog i Uzvišenog, vječna je. Njegova riječ vrijedi za svako doba. Iako je ovaj ajet objavljen o Sudnjem danu, ljudi i na ovom svijetu – posebno u posljednjem vremenu – liče na pijance. U ajetu se kaže: „Oni nisu pijani“, ali zbog težine situacije djeluju kao da su pijani. U našem današnjem vremenu je isto tako. Na Sudnjem danu će ovo stanje biti još žešće, ali već sada vlada slična situacija. Ljudi su zaboravili Allaha, Moćnog i Uzvišenog. Oni su zbunjeni i ne znaju šta da rade. Ne znaju kuda da krenu. Put je tačno pred njima, ali ga u svom pijanstvu ne vide. Dezorijentisani su, udaraju ovamo i sudaraju se onamo. A pritom je put spasa od Allaha, Moćnog i Uzvišenog, jasno prepoznatljiv. Spas leži samo u islamu, ni u čemu drugom. Oni koji napuste ovaj put liče na one pijance; to stanje im pomuti razum. Baš kao što pijanac nema kontrolu nad sobom, tako prolaze i ti ljudi. Međutim, ko krene pravim putem i čvrsto se drži Allahovog užeta, taj ima čvrst oslonac. Ostali bivaju bacani tamo-amo. Govore o ovom ili onom sistemu ili izmišljaju vlastita pravila po svom nahođenju. Smatraju se pametnim, ali štete ljudima. Najveću štetu nanose sami sebi i drugima. Zato ne skrećite s Allahovog puta. Slijedite Njegov put. Izvršavajte naredbe Allaha, Moćnog i Uzvišenog. Što ih više budete slijedili, to ćete biti sigurniji. Probudite se iz tog pijanstva, jer je opijenost ovim svijetom uzaludna. Ostavite to po strani. Ali kao da to nije dovoljno, neki posežu za svim mogućim sredstvima kako bi još više pogoršali svoje stanje i dodatno se opili. Ko takvo nešto konzumira, ne ostaje samo opijen, već uništava sebe i cijelu svoju okolinu. Neka nas Allah sačuva. Ako želite pobjeći tom zlu, čvrsto se držite Allahovog puta, ostanite na Njegovoj stazi i budite onakvi kakvim Allah želi. Ne slijedite stope šejtana; put koji oni pokazuju nije pravi put. Njihovo djelovanje je ništavno i beskorisno; da ima ikakve koristi, oni bi je valjda za sebe prigrabili. Neka Allah zaštiti ummet Muhammeda, kao i našu djecu i porodice. Jer su se i na njih namjerili i uče ih svakoj vrsti zla. Žele ukloniti sve što postoji u ime dobra. Ali Allah, Moćni i Uzvišeni, upotpunit će Svoje svjetlo, inšallah. Na kraju ovog pijanstva stajat će spas; na kraju ove tame bit će vedrina i svjetlost, inšallah. Neka Allah ubrza dolazak tih dana, kako bismo ih i mi doživjeli, inšallah.

A onaj ko se okrene od sjećanja na Mene, taj će teškim životom živjeti (20:124) Allah, Svemogući i Uzvišeni, kaže: "Ko se okrene od sjećanja na Mene i ne sjeća Me se, njegov život će biti mukotrpan i tjeskoban." Današnje vrijeme, koje proživljavamo, to jasno pokazuje. Svuda u svijetu vlada tjeskoba; ima mnogo problema i svake vrste tuge. Problemi sa opskrbom, porodične brige; postoje poteškoće svih vrsta. Razlog za to Allah, Uzvišeni, objašnjava ovako: Udaljavanje od sjećanja na Allaha. Zaboravljanje Njega. I nepokazivanje zahvalnosti na blagodatima koje je Allah podario. Upravo iz tih razloga nastaju ove nevolje. Ljudi traže od države rješenje problema; zahtijevaju više novca. Govore: "Novac više nije dovoljan." A trebalo bi moliti Allaha za Njegov blagoslov, da bi bilo dovoljno. Ako u onome što ti je dato ima blagoslova (bereketa), imaš više od toga. Novac koji ti se daje ionako u tren oka završi u rukama "vukova". Bilo bi bolje da se plata uopšte ne povećava. Umjesto toga molite Allaha. Recite: "Nemojte je povećavati." "Ostavite sve kako jeste, da bi se blagoslov održao." Mora se moliti Allah, Uzvišeni. I reći: "Podari nam blagoslov." Kada je blagoslov u onome što se ima, čovjek ne zavisi ni od koga. Čovjek tada ne traži više. On kaže: "Ovo je dovoljno." A kada Allah da Svoj blagoslov tome, sve postaje lako. To je isprobano; to je iskustvo. Što ljudi postaju pohlepniji, to više blagoslov nestaje, dok ništa ne preostane. Sada se raduju i govore: "Dobijamo toliko više novca." Ali ono što na jednoj strani zarade, na drugoj strani dvostruko potroše. Ljudi toga nisu svjesni. Raduju se: "Dobili smo povišicu." Raduju se... Ponekad se nakratko probude, ali ipak nastavljaju po starom. Idu dalje istim putem. Ljudi se konačno moraju probuditi. Trebaju se probuditi kako bi pronašli Allahov blagoslov. Molite Allaha za to. Ko Allaha moli, taj dobija. Ko traži od ljudi, biva razočaran i ne postiže ništa. Neka nam Allah podari blagoslov. Čak i ako je malo: sve dok je blagoslovljeno, bolje je nego mnogo. Neka Allah pomogne ljudima. Neka im On podari svijest i budnost. Neka se vrate Allahu. Neka se sjećaju Allaha. Tada će njihov život biti ugodan. Neka nam Allah bude na pomoći.

Naš Poslanik, mir i blagoslov na njega, kaže: „Kullu bani Adama khatta'un...“ Postoji i nastavak toga. To znači, svako Ademovo dijete, svaki čovjek može pogriješiti; štaviše, on ih i čini. To nije samo mogućnost da „može“, on ih zaista čini. Naravno, u ovom vremenu nema nikoga ko ne griješi. Bezgrešni i bez mahane su samo poslanici. Osim njih, svako griješi. I ashabi griješe, i Ehli-bejt, i imam, i evlije, i šejh. Allah, Moćni i Uzvišeni, dao je čovjeku grešku. Ali da bi prepoznao svoju grešku i pokajao se... Ako se pokaje, za to dobija i nagradu. To znači, greška je određena od strane Allaha, Moćnog i Uzvišenog, kako bi se pokazala nesavršenost čovjeka. Samo su poslanici najsavršeniji, i mi ćemo njih slijediti. Oni su ti koji su bezgrešni, kako bi im se ukazalo poštovanje. Naravno, naš Poslanik, mir i blagoslov na njega, posljednji je poslanik. Nakon njega više nema poslanika. Pojavljuju se besmisleni ljudi koji govore „Ja sam poslanik“; njih treba zatvoriti u ludnicu. Griješiti nije ništa loše. Čovjek mora izvući pouku iz svoje greške. Kada napravi grešku, mora je prihvatiti i reći: „Ovo je greška, ne smijem je ponoviti drugi put.“ Ne prihvatiti grešku je mahana, nesavršenost. To znači da ta osoba nije izvukla nikakvu korist iz svoje greške. Od grešaka se može imati i koristi. Ako si napravio grešku, nemoj je činiti drugi put. To ostaje u čovjekovom sjećanju. Da ne čini tu grešku i da ga niko ne upozori, ponavljao bi tu grešku cijeli život misleći da čini ispravnu stvar. Trčao bi za pogrešnim. Na kraju vidi da je svojim djelima ili sagriješio ili je te stvari radio uzalud. Loše stvari čovjeku prije ostaju u sjećanju. Većina ljudi se ne sjeća dobrog; obično se sjećaju lošeg ili negativnog. Na primjer, neko je negdje otišao, bio je poziv, hrana mu se nije svidjela, ovo i ono... To mu ostaje u sjećanju: „Na tom i tom mjestu smo loše jeli.“ A pritom je poslije toga jeo hiljade puta. Uopšte mu ne pada na pamet: „Kako je dobra bila ona hrana“, to mu ne pada na pamet. Ono čega se sjeti je ta loša hrana; hrana je bila slana, bezukusna itd., to mu pada na pamet. Ali dobrog se ne sjeća, samo rijetko. Zbog toga je onaj koji se okane greške čovjek kojeg Allah voli. Ono što nazivamo greškom: To može biti i grijeh, kao i obične, svakodnevne greške. Čovjek i iz toga uči i može bolje živjeti svoj život. Zato današnji ljudi uopšte ne prihvataju greške, oni kažu: „Mi smo savršeni.“ A pritom ne postoji savršen čovjek, svako može pogriješiti. To je blagoslovljena riječ našeg Poslanika, mir i blagoslov na njega; zasigurno je tako, svako ima grešaka. On mora ispraviti svoju grešku. Čim je primijeti, to se popravlja. Čak i ako to ne zna, čovjek bi trebao svaki dan reći „Estagfirullah“ i moliti: „O Allahu, kajemo se za naše znane i neznane greške.“ Neka Allah oprosti naše greške, inšallah.

Zaista, oni koji vjeruju i čine dobra djela – njima će dženneti Firdevsa biti ugošćenje (18:107). Ovo je obećanje Allaha, Moćnog i Uzvišenog. I obećanje Allaha, Moćnog i Uzvišenog, je istinito. Odredište onih koji vjeruju i čine dobro bit će – inšallah – bašče Firdevsa. Slijediti ovaj divni poziv je za vjernike najveći dar. To je zaista ogromna milost. Trebaš činiti dobro i vjerovati. Vjera znači vjerovanje u nevidljivo... To prije svega znači: vjerovati u Allaha, u Poslanika, meleke, džine i u sve odredbe Allaha, Moćnog i Uzvišenog. Bez ove vjere nastaje velika praznina. Ostaje samo ništavilo. Čovjek gubi orijentaciju u svojim postupcima. Upravo to šejtan želi; on to čovjeku nagovara. On čini da izgleda kao da je to vjerovanje u nevidljivo nepotrebno, kao da sve to uopšte ne postoji. A pritom je najveći dokaz važnosti nevidljivog tvoje vlastito tijelo – ti sam, čovjek kao takav. Odakle on dolazi? Allah je stvorio čovjeka iz ničega. Kako se dakle događa to stvaranje? Dolazi li on iz fabrike ili odnekud drugo? Ne, Allah ga stvara. On udahnjuje dušu ljudima i poklanja život živim bićima. Upravo ta duša i život su opipljiv dokaz za nevidljivo, koji je Allah dao čovjeku u ruke. Kada duša izađe, čovjek postaje beživotna ljuštura, leš. Isto je i sa životinjama. Ono u šta mnogi ljudi ne vjeruju, nose cijelo vrijeme, cijeli svoj život, u sebi samima. Nije daleko. Zato je vjera veliki poklon i znak razboritosti. Ko ne vjeruje, njegov razum je ograničen. Jer on ima ogroman dokaz direktno pred sobom: svoje vlastito tijelo i sve oko sebe. Da nema te duše – dakle onoga što on poriče – ne bi mogao ni disati ni napraviti niti jedan korak. Zato je ova vjera tako važna. Plod, rezultat vjere, jeste Džennet. A kazna za nevjerovanje je Džehennem. Neka nas Allah sačuva od toga. Neka Allah ojača našu vjeru, inšallah.

Zaista, sjećanjem na Allaha srca se smiruju. (13:28) Šta je potrebno da srce bude zadovoljno, da pronađe mir i da čovjek osjeti unutrašnje olakšanje? Čovjek mora misliti na Allaha; mora spominjati Njegovo ime. Mora vjerovati u Njega i uzdati se u Njega. Na drugi način se ne može pronaći unutrašnji mir. Šejtan je ljude skrenuo s puta. Učinio ih je ateistima, deistima, ko zna čime sve ne. Šta sve nije ljudima umislio! Navodno smo postali moderni, navodno smo pametni – kao da nema nikoga ko je pametniji od nas. Sve je to lijepo i krasno, ti si pametan – ali da li se tvoje srce smirilo? Imaš li mir u sebi? Imaš li dobro u sebi? Osjećaš li olakšanje? Ne. A zašto? Zato što si daleko od Allaha, Svemogućeg. A Allah je Taj koji te je stvorio. On je Taj koji ti i put pokazuje. Allah je Taj koji nam pokazuje put ljepote. Njegov put je put ljepote, unutrašnjeg mira, spokoja i duševnog olakšanja. Put na koji Allah ukazuje je put ka svakom dobru. Jer On je Taj koji te je stvorio. Nisi sam sebe stvorio. Allah te je stvorio: tvoje meso, tvoje kosti, tvoju krv – sve to dolazi od Njega. I baš kao što te je stvorio, pokazao ti je i rekao šta treba da radiš. Ako ignorišeš Njegove riječi i radiš po svojoj glavi, to neće funkcionisati. Pa ti ne možeš napraviti ni običnu mašinu. Ako je neko drugi napravi, a ti pokušaš da je „popraviš“ bez znanja, samo ćeš je pokvariti. Uništit ćeš je dok ne bude zrela za smeće. I upravo se u tom stanju nalaziš. Da bi čovjek pronašao mir i spokoj, osjetio olakšanje – da bi mu srce bilo zadovoljno, a njegov dunjaluk i ahiret postali lijepi – mora se sjećati Allaha. Mora vjerovati u Allaha i spominjati Njegovo ime. Posebno u teškim vremenima treba da Ga se sjeća. Ljudi danas kažu: „Postali smo ateisti, mi smo ovo i ono.“ Ali čim im se nešto sitno desi, viču: „O Bože!“ Kada se zemlja zatrese, odjednom zovu: „Allah!“ Pa, zar nisi maloprije bio ateista? Zar to nije bio tvoj stav? To pokazuje da je Allah taj put usadio u prirodu čovjeka; s vremena na vrijeme nas On podsjeti na to. Ali onda šejtan ponovo zavara čovjeka i opet ga skrene s puta. Zato, neka ih Allah sve uputi. Neka ne odu u zabludu. Znanje koje se stekne, a koje odvede s pravog puta, nije istinsko znanje; to je neznanje. Znanje znači spoznati. Šta spoznati? Spoznati Stvoritelja. Neka ih Allah uputi da se vrate na pravi put, inšallah.