السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Latest translations

2026-10-26

Other
Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam) je rekao: „Wa bi sh-shukri tadumu n-ni'am.“ Kada pokazuješ šukr, ni'am – Allahove blagodati – trajno ostaju sačuvane. Dok god čovek nešto ima, često uopšte ne ume da ceni njegovu vrednost. Zato uvek treba da zahvaljujemo Allahu na onome što nam je dao. Nažalost, suviše retko postajemo svesni koliko je zahvalnost zapravo vredna. Kada čovek živi sasvim normalnim životom, misli da će tako ostati zauvek. Ne, ponekad se to jednostavno promeni. Ali kada zahvaljuješ Allahu, On ti daje još više – i sve to dobro ti ostaje sačuvano i nikada ne prestaje. O tome postoji jedna stara turska poslovica. Danas su ljudi svuda nezadovoljni i žale se na sve i svašta. Nekada su stariji ljudi uvek govorili: „O Allahu, ne oduzimaj nam ono na šta smo se navikli!“ To znači: oni su zadovoljni onim što im Allah daruje i žele da taj blagoslov potraje i da ne prestane. To je uzoran adab, dragocena pouka Poslanika (sallAllahu alayhi wa sallam) i zapovest od Allaha, Azza wa Jalla. Neka nas Allah učini od onih koji su istinski zadovoljni i zahvalni na Njegovim blagodatima.

2026-10-22

Other
As-salamu 'alaykum wa-rahmatu Llahi wa-barakatuh. Bismi Llahi r-Rahmani r-Rahim. Alhamdulillah, večeras se okupljamo u noći uoči petka. Petak je Allahov dar Poslaniku ﷺ. Obično dan počinje akšamom uveče i traje do sledećeg akšama. Međutim, za petak važi: on počinje sa akšamom i traje sve do sabaha u subotu. Allah nam, takoreći, daruje dodatno vreme. Sve što učinite u petak ima utoliko veću vrednost u prisustvu Allaha 'Azza wa-Jalla. Zato Khatm al-Khwajagan i zikr najčešće činimo na ovaj dan ili u ovoj noći. Ponekad i drugim danima – jednostavno kako bismo ljudima olakšali; u zavisnosti od toga kako pojedincu vremenski najbolje odgovara da prisustvuje hatmi i zikru. Zato se neki sastaju subotom, nedeljom ili ponedeljkom. Ali najbolji dan, naravno, ostaje petak: dar od Allaha Njegovom Poslaniku ﷺ i celom njegovom ummetu. Zahvaljujemo Allahu što nas je učinio delom zajednice Poslanika ﷺ. Pripadati njegovom ummetu je ogromna čast – i samo po sebi veliki dar od Allaha. Najbolje od svega što je stvorio, Allah je dao Poslaniku ﷺ. A Poslanik ﷺ od srca rado deli; raduje se kada njegov ummet ima udela u onome što mu je Allah darovao. Niko nije velikodušniji od Poslanika ﷺ. I to ne samo u materijalnom smislu – on vam donosi i najveću moguću nagradu za svako dobro delo. Uzmite, dakle, od toga onoliko koliko god možete. Upravo o tome se radi u tarikatu: to je put da se postane sve bogatiji Allahovim darovima. Posegnite za tim, uzmite od onoga što vam Allah nudi – sakupite onoliko koliko možete poneti! Alhamdulillah, mi to činimo rado i bez ikakvog umora. To je milost. Ali mnogim ljudima ego ili šejtan govore da je ibadet pretežak ili da je previše naporno doći na hatmu, na zikr ili na blagoslovene skupove. Postaju lenji... Mada se zapravo uopšte ne može govoriti o „umoru“ – jer danas niko nije stvarno umoran. Za sasvim druge, mnogo napornije stvari ljudi na kraju krajeva imaju i dovoljno energije i uživaju u njima. Ali kada je u pitanju ibadet, mnogi odjednom postanu komotni i kažu: „Ma, kasnije.“ Zato podsećamo: dođite barem jednom nedeljno na Khatm al-Khwajagan. Ako to ne možete, onda svake dve nedelje. A ako ni to ne ide, onda barem svake tri nedelje. U prvoj ili drugoj nedelji čovek može imati opravdanje – ali najkasnije u trećoj nedelji bi zaista trebalo da bude prisutan. Često sam čuo Mevlanu Šejha 'Abdullaha ad-Daghestanija kako pita: „Šta se uopšte smatra izgovorom da se izostane sa hatme i zikra?“ Rekao je: „Zamislite da se svakome ko dođe ovde pokloni po jedan zlatnik. Onaj ko ni zbog tog zlatnika ne bi mogao da dođe – taj bi zaista imao valjan razlog. Ali onaj ko bi došao zbog zlata, a za zikr ne nalazi vremena – taj uistinu nema opravdanja.“ Ko bi zlato ostavio po strani, taj bi bio opravdan. Ali ko trči za zlatom, taj tim pre mora doći na zikr. Dakle, kao što je rečeno: barem svake tri nedelje. A danas čak postoje i prenosi uživo na internetu. Ko je, dakle, zaista previše lenj ili živi predaleko, može jednostavno učestvovati onlajn. Tako se provede barem pola sata sa Allahom 'Azza wa-Jalla, u krugu zikra i hatme. Ko čak ni to ne čini – šta se tu još može reći? A danas je to tako jednostavno. Mnogi žive daleko od muslimanskih zajednica ili mesta gde se obavlja zikr; oni se mogu barem uključiti putem interneta. A Allah nagrađuje svakoga prema njegovom nijetu – prema iskrenoj nameri da traži blizinu Allaha 'Azza wa-Jalla i Njegovog Poslanika ﷺ. U to naravno spadaju i svakodnevne prakse (evradi). Oni nisu obaveza, ali svako na ovom putu bi trebalo da ih obavlja shodno svojim mogućnostima. Uradite barem prvi deo. Ako kasnije nađete vremena za ostatak – dobro. Ako ne, nadoknadite to sledećeg dana. Čak i u putu, dok hodate ili idete na posao, možete u srcu činiti tihi zikr (Dhikr Khafi): „Allah, Allah, Allah“ – sasvim bez tespiha. I to se računa. Posebnost nakšibendijskog puta jeste upravo zikr u srcu. Kada sedite u automobilu, spominjite Allaha u srcu; tu vam ne treba tespih u ruci – inače ćete još na kraju doživeti nesreću! Izgovarajte to jednostavno u sebi, to je sasvim dovoljno. Prvi deo oduzima možda pet do deset minuta dnevno. Neki pitaju i za zajedničko učenje Dala'il al-Khayrata: ako možete da se okupite i saberete muride kako biste ga zajedno učili – divno! To svima prija, umesto da se sedi pred televizorom ili ubija vreme. Možete se okupiti, razgovarati, pričati o dobrim stvarima i zajedno razvijati ideje o tome kako da promenite svoje okruženje nabolje. Slobodno to činite. Ako to ne uspeva zajedno, Dala'il al-Khayrat se uči kod kuće. To je takođe veoma vredno. Ko uopšte ne ume da ga uči, neka umesto toga donese najmanje 100 salavata dnevno. Neki pitaju: „Moramo li to učiti usred noći, uz tehedžud?“ Ne, to možete činiti u bilo koje doba dana i noći. Samo to radite! Naš put je put olakšanja. I rabita je sasvim jednostavna. Mnogi razbijaju glavu oko toga jer im govore: prvo desno, pa levo, gore, dole – pola sata. Na kraju ljudi pobegnu! Ne, ne mora tako. Za rabitu jednostavno kažete „Bismillah“, uspostavite vezu srcem, i gotovo. Nemojte nepotrebno komplikovati, ipak imate svoju svakodnevicu. Naš put je, alhamdulillah, pun lakoće, pun nagrade, pun radosti i bogat blagoslovom od Allaha 'Azza wa-Jalla. Postoji bezbroj primera koliko je tarikat zapravo jednostavan. Mnogi još uvek veruju da je užasno težak i iscrpljujući. Ali to nije tačno. Možete sasvim normalno raditi u kancelariji i pritom biti bliži Allahu nego neko ko sebe ponosno naziva „dervišem“, a čije srce uopšte nije povezano. Čovek može biti i imućan, dok srce pripada samo Allahu i dok svoje bogatstvo koristi kako bi pomagao drugim ljudima. Činite jednostavno sve sa namerom da budete robovi Allaha i da služite ljudima. Jer ko želi da služi Allahu, taj služi Njegovim stvorenjima. Mevlana Šejh Nazim je o tome često pričao jednu priču o Sejjidini Ibrahimu 'alayhi s-salam: Jednog dana Sejjidina Ibrahim 'alayhi s-salam je rekao: „Želim da pozovem Allaha 'Azza wa-Jalla kod sebe na obed.“ SubhanAllah, on je bio poslanik i naravno da je znao bolje; ali ovo se dogodilo kako bi nama poslužilo kao primer i pouka. Čekao je, dakle, goste, i naiđe jedan čovek – vatropoklonik (medžusija). Sejjidina Ibrahim 'alayhi s-salam ga je odbio i rekao: „Idi dalje. Čekam mnogo važnijeg gosta.“ Čekao je i čekao, ali niko nije dolazio. Tada povika: „O Allahu 'Azza wa-Jalla!“ Na to Allah posla meleka Džibrila 'alayhi s-salam, koji reče: „Poslao sam ti gosta na jelo, ali ti si ga odbio. Mene si pozvao – a Ja ne jedem i ne pijem. Poslao sam ti nekoga, a ti si ga isterao napolje. Potrči brzo za njim i pozovi ga!“ Sejjidina Ibrahim požuri, stade tražiti čoveka i na kraju ga stiže. Čovek se začudio: „Šta je s tobom?! Malopre si me oterao, a sada trčiš za mnom? Šta to znači?!“ On odgovori: „Allah 'Azza wa-Jalla me je lično poslao tebi! Prekorio me je zato što te nisam ugostio. Zato sam požurio za tobom.“ Kada je čovek to čuo, to ga je toliko duboko dirnulo da je napustio svoje dotadašnje verovanje i postao musliman. Vidite li: sve što činimo, činimo radi Allaha. Služeći ljudima, mi služimo Allahu 'Azza wa-Jalla. To je suština našeg puta: pomagati ljudima – jedino i isključivo radi Allaha, inšallah. Neka nam Allah omogući da sve činimo iskreno radi Njega, bez nametanja ega. Neka nam Allah pomogne. Lako je o tome govoriti, ali u svakodnevnom životu to je često teško sprovesti. Ipak, mi molimo Allaha za Njegovu pomoć – i On će nam pomoći, inšallah.

2026-10-25

Other
Pre svega, naš nakšibendijski tarikat počiva na sohbetu – duhovnom druženju – i bivanju na okupu. Tarikat je srce islama, on nipošto nije van njega. Jer mnogi ljudi danas možda kažu: „Tarikat nam uopšte nije potreban.“ Elhamdulillah, ovde u Aćehu, mašallah – vi ste srce islama u ovoj regiji. I ovde se ovaj put podučava; velika većina pripada nekom tarikatu, inšallah. Ovde je oduvek kucalo srce vere (imana) za celo ovo područje. Svuda u ovoj regiji podučava se u medresama. Veliki učenjaci (ulema) i Allahovi prijatelji (evlije) potekli su iz ovog kraja. Zahvaljujući ovom tarikatu – jer su svi ti Allahovi prijatelji sledili duhovni put. Jer tarikat znači prava vera (iman). Iman – tarikat znači živa vera. Jer u uzvišenom Kuranu stoji: „Bismillahi r-Rahmani r-Rahim, Qalati l-'A'rabu Amanna Qul Lam Tu'minu Wa Lakin Qulu Aslamna Wa Lamma Yadkhuli l-Imanu Fi Qulubikum.“ (49:14) Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prorekao da će biti ljudi koji uče Kuran napamet, gomilaju znanje ('ilm) i sve izučavaju – ali ono što čitaju i pišu dolazi samo iz grla i nikada ne dopire do srca. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da će takvi ljudi izleteti iz islama kao strela odapeta s luka. Oni nemaju pravu veru. Prava vera nastaje kroz tarikat: on je usađuje duboko u srce, jer pravi iman dolazi iz srca. Upravo zato su svi vaši preci više od hiljadu godina sledili tarikat – da bi svoju veru održali postojanom i živom. Oni su ovde branili islam od nevernika (kuffara). I zato im je Allah pomogao i poslao pomoć preko osmanskih sultana, koji su i sami bili odani učenici (muridi) nekog šejha. Allaha radi, sultan je poslao svoje trupe da poduče ljude odbrani i poslao učenjake da im pomognu i pruže smernice. Jer su portugalski napadači svojim brodovima oplovili južni rt Afrike. Prodrli su sve do ovde i čak planirali da krenu ka Kabi i unište je. U to vreme vladao je sultan Sulejman Kanuni, koga na Zapadu zovu „Sulejman Veličanstveni“. Naložio je izgradnju ratnih brodova kako bi zaštitio Kabu i celo ovo područje s juga. Jer nevernik u svom srcu često ne poznaje milost. Musliman, s druge strane, postupa sasvim drugačije. Muslimani pokazuju milost čak i prema svojim neprijateljima. Kada se protivnik preda i moli: „Ne diraj me“, musliman ne sme ni dlaku s glave da mu iskrivi. Zahvaljujući takvom stavu, islam se proširio na istok i zapad. Tom flotom su tada štitili čitav prostor najbolje što su mogli. Iako se nije moglo sačuvati svako pojedinačno mesto, najveći deo – uključujući i vašu domovinu – ostao je netaknut. Toliko snage daje nepokolebljiva vera. Ko ima čvrst iman i muršida uz sebe koji mu pokazuje put, taj štiti celu zajednicu muslimana. Osmanski sultani su to činili u svojoj odgovornosti kao halife (naslednici) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Biti halifa znači predstavljati Allaha, 'Azza ve Džella, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je poglavar islamskog sveta. Čitav ummet je tada stajao iza njih i sledio njihovo vođstvo. Tako je bio običaj. Ko bi se pobunio protiv sultana, biće na Sudnjem danu upitan: „Zašto si se suprotstavio sultanu?“ Jer to je težak prestup, veliki greh. Uprkos svoj svojoj silnoj moći, sultan je uvek ponizno slušao reč svog šejha i muršida. Pitao bi svog učitelja: „Planiram ovaj korak. Da li je on u skladu sa tarikatom i šerijatom?“ Kada se hilafet nažalost raspao – a sada je prošlo već više od stotinu godina –, muslimani su ostali bez zaštite i vođstva. I tako vidite kako su mračne sile nakon toga imale odrešene ruke i donele smutnju (fitnu) na istok i zapad. Ono što se nakon toga desilo sasvim je očigledno: uporedite i sami šta je islam bio tada, a šta je od njega postalo danas. Šejtanove pristalice su rasparčale islamski svet na sićušne pojedinačne države kako bi njima bez muke vladale. Naravno, svi znamo da nevernici nisu iskreni prijatelji muslimana, ma kako se predstavljali. Tačno znamo kakav stav imaju prema nama – dobro. Ali najgorče je to: nakon što su povukli ove veštačke granice, čak su i muslimani unutar iste zemlje postali ogorčeni neprijatelji. A Allah, 'Azza ve Džella, nas opominje: „Bismillahi r-Rahmani r-Rahim, Innama l-Mu'minuna Ikhwatun Fa'aslihu Bayna Akhawikum.“ (49:10) Allah nas podseća i naređuje svim vernicima: Pa vi ste braća! Uspostavite već jednom mir među sobom! Ali to tako teško pada, čini se nemogućim – jer su smišljeno nahuškani jedni protiv drugih. To je naša najveća nevolja. I samo jedno spasenje može ovo ponovo ispraviti. Upravo to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najavio kao radosno obećanje: Neko iz njegovog čistog potomstva će se pojaviti da ovaj urušeni svet ponovo dovede u red. A to znači: on će se pobrinuti da na čitavoj zemaljskoj kugli odjekuje: „La ilahe illallah Muhammedur-resulullah, sallallahu alejhi ve sellem.“ Ovo je Allahovo obećanje (Va'dullah) – a Njegovo obećanje je nepobitna istina! Sam Allah je dao Svoju reč. I to će se ispuniti, inšallah: čitav svet će prihvatiti put islama. Upravo onako kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom rekao: „Aslim teslem – primi islam, i naći ćeš pravi mir.“ Pravi mir postoji jedino i isključivo u islamu, ni u čemu drugom na svetu. Sve ostalo što šire o „miru“ jeste laž. Oni samo obmanjuju čovečanstvo. Istinski mir daruje jedino islam. Inšallah, već uskoro.

2026-10-25

Other
„Inna l-ladhina aminu wa amilu s-salihati kanat lahum jannatu l-firdawsi nuzula“ (18:107) Sada smo stigli do poslednjeg fedžra na ovom putovanju u Maleziju. InšaAllah, doći ćemo ponovo. Allah Azza ve Dželle donosi vernicima radosnu vest da će biti večno ujedinjeni. To je naš cilj, u tome je naša sreća. Za nas je sada vreme za povratak. Sledeći put možda iduće godine ili tek za dve godine – ne znamo. Kada ćemo biti zauvek zajedno? InšaAllah, bićemo zauvek ujedinjeni u Džennetu – bez ikakvog rastanka, bez tuge. Elhamdulillah, srećni smo. Ali naravno, ima i malo sete, jer ćemo biti odvojeni od vas. Ipak, inšaAllah: iako je telo daleko, u srcu smo, elhamdulillah, zajedno. To je ono što je važno. Da je srce uz Allaha Azza ve Dželle, uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz mešajihe i vernike, inšaAllah. To je suština. Jer fizički ionako ne možeš sve vreme biti sa nekim. Ali u srcu uvek možemo biti bliski jedni drugima. Allah Azza ve Dželle kaže: „Ne mogu Me obuhvatiti ni Moja Zemlja ni Moja nebesa, ali Me može obuhvatiti srce Moga roba vernika.“ Naravno, ne možemo reći da za Allaha postoji određeno mesto. Ipak, On je rekao: „Ništa i nijedno mesto Me ne može obuhvatiti. Osim jednog jedinog mesta: srca mu'mina, vernika.“ To je, dakle, od najvećeg značaja. Elhamdulillah, moramo u našim srcima i na Njegovom putu uvek biti povezani sa Allahom Azza ve Dželle. Ako voliš Allaha i našeg Poslanika, voliš i vernika, mu'mina. Ako ne voliš Allaha, ništa ti u životu ne može prijati. Onda si kao kamen. Neka Allah otvori naša srca. InšaAllah, viđaćemo se još mnogo puta, iznova i iznova. InšaAllah, da uskoro sretnemo Mehdija, alejhis-selam, i budemo ujedinjeni, inšaAllah.

2026-10-24

Other
Zahvaljujemo Allahu Azza wa Jalla što nam je omogućio da se ponovo okupimo. Moramo uvek zahvaljivati Allahu, jer nam On pruža priliku da budemo sa Njegovim čestitim robovima i dobrim ljudima. U svakom minutu našeg života trebalo bi da budemo zahvalni Allahu. Mevlana Šejh je običavao reći: „Jedan jedini udah u životu u kojem čovek izgovori ’La ilahe illallah’ i nalazi se na mestu zikra i suhbeta bolji je od hiljadu godina pod zemljom.“ Mnogi ljudi su nezadovoljni svojim životom. Neki od tih očajnih ljudi oduzimaju sebi život ili priželjkuju smrt. To nije ispravno. Jer za vernika je sve dobro; ništa za vernika nije istinski loše. Kada ti Allah podari blagodat, treba da joj se raduješ. A ako zahvališ Allahu na tome, On će te nagraditi i biti zadovoljan tobom. Kada te zadesi iskušenje ili teškoća, a ti kažeš „Elhamdulillah“, Allah će te isto tako nagraditi. Nijedna tuga i nijedna nevolja u životu ne ostaje bez nagrade. Zato je Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao kako je divno stanje vernika: biva nagrađen, bez obzira na to da li ga zadesi dobro ili zlo. Nijedno stanje ne prolazi bez Njegovog blagoslova. Morate toga biti svesni. Mevlani je uvek mnogo smetalo kada bi neko hodao tamo-amo; zato to, molim vas, nemojte raditi. To narušava atmosferu milosti. Molim vas, nemojte sada pričati. Milost koja se od Allaha spušta na naš skup sasvim je dovoljna. Nema razloga da se tako hoda okolo. Naše okupljanje je jedino i isključivo radi Allaha. Razumeli vi to ili ne – nema veze. Elhamdulillah, mnogi ljudi širom sveta to razumeju. Elhamdulillah, dolaze sa svih strana. Osećaju unutrašnji mir, inšallah. Naše okupljanje je od najveće važnosti, jer nastavljamo put Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), ashaba, Allahovih evlija i Ehli-bejta. Čitav naš put je upravo taj isti put. Elhamdulillah, mnogi od vas su doputovali izdaleka: iz Kine, Indije i Turkmenistana. Dolaze sa svih strana radi Allahovog zadovoljstva, i Allah će ih bogato nagraditi. Najbolji primer za to je sejjidina Abdul Kadir el-Gejlani – neka mu Allah još više uzdigne stepene. On je „Baz“, duhovni soko. On spada među najveće Allahove evlije i jednom je rekao: „Moje stopalo je na vratu svakog velija.“ Neki se ljudi možda čude: „Kako je mogao tako nešto da kaže? Kako njegovo stopalo može biti na vratu naših mešajiha?“ Ali pravi mešajihi se uopšte ne vređaju zbog toga. Kada bi imali problem s tim, ne bi ni bili pravi učitelji. Iz tog razloga mnogi ljudi često ne shvataju skrivenu mudrost u rečima Allahovih evlija. Trebalo bi jednostavno reći: „Da, on je veliki Allahov prijatelj (veli), i mi ne sumnjamo u to.“ Sejjidina Abdul Kadir el-Gejlani rođen je u Gilanu, na severu današnjeg Irana. Allah mu je u srce usadio duboku ljubav prema Allahovim evlijama i svetom znanju. Otac mu je rano preselio; bio je siroče i ostali su mu samo majka i brat. Rekao je svojoj majci: „Želim da odem kod Allahovih evlija kako bih učio od njih i približio se Allahu.“ Njegova majka je bila zabrinuta i pitala: „Kako ćeš izdržati tako dalek put?“ i slično tome. Kada nije odustajao, rekla je: „Dobro, tvoj otac je ostavio osamdeset zlatnika; četrdeset dajem tebi, a četrdeset tvom bratu.“ Stavila je zlato u postavu njegovog ogrtača i čvrsto ga ušila, kako ne bi bilo ukradeno niti izgubljeno. Tako je sa jednim karavanom krenuo za Bagdad. U to vreme Bagdad je bio uporište znanja i dom bezbrojnih Allahovih evlija. Na putu je putnička družina upala u zasedu drumskih razbojnika. Bilo je ukupno šezdeset ili šezdeset i šest razbojnika. Napali su karavan i opljačkali svu imovinu putnika. Jedan od razbojnika mu priđe i sasvim usputno upita: „Šta to imaš sa sobom?“ On odgovori: „U odeću su mi ušiveni zlatnici.“ Razbojnik pogleda običnog dečaka i pomisli da se samo šali. Ostavio ga je na miru, ali su ubrzo drugi razbojnici prišli dečaku. Postavili su isto pitanje, a on im dade potpuno isti odgovor. Tada otrčaše do svog vođe: „Ovaj dečak tvrdi da ima zlato kod sebe – sigurno nas ismejava!“ Vođa naredi: „Rasporite mu ogrtač.“ Otvorili su postavu i zaista pronašli onih četrdeset zlatnika. Potpuno zaprepašćeni, upitaše: „Zašto si nam to odao? Mogao si bez problema da zadržiš svoje zlato!“ Odgovorio je: „Obećao sam svojoj majci da ću uvek govoriti istinu. Šta god da se desi: ostajem pri istini i ništa ne skrivam.“ Kada je vođa razbojnika to čuo, povikao je sav ganut: „Kakav dečak! Toliko se boji Allaha i poštuje svoju majku da čak ni sada ne laže!“ „Kajem se pred Allahom i molim Ga za oprost.“ „Vratiću ovim ljudima sve što sam oteo.“ Na to su i ostali razbojnici rekli: „Naš vođa se pokajao; vodio nas je u krađi – sada nas vodi na put ka Allahu Azza wa Jalla.“ Zbog bereketa sejjidine Abdul Kadira el-Gejlanija, svih šezdeset se pokajalo, i Allah je primio njihovo pokajanje. Upravo to je delovanje evlija: voditi ljude ka čestitosti i odvraćati ih od krađe, prevare ili nanošenja bola drugima. Elhamdulillah, on je jedan od najvećih Allahovih evlija, a podučavao ga je, između ostalih, sejjidina Jusuf el-Hamedani. Hamadan se nalazi sasvim blizu Gilana. Danas to, naravno, deluje malo dalje jer se nalazi u drugoj provinciji. Jusuf el-Hamedani je bio i duhovni učitelj Ahmeda Jesevija. Možda niste mnogo čuli o sejjidini Ahmedu Jeseviju ovde, ali on je bio izuzetna ličnost. Imao je sto hiljada učenika. Živeo je 126 godina. Kada je napunio šezdeset tri godine, iskopao je boravište ispod svoje kuće i od tada je živeo pod zemljom. Rekao je: „Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) nije živeo na Zemlji duže od 63 godine; nemam srca da nakon toga hodam po njoj.“ Preostale 63 godine svog života proveo je pod zemljom, sagradio je tamo zaviju i nikada više nije izašao gore. Kao što rekoh, vodio je sto hiljada murida. Otišli su na istok i zapad, a većina njih se kretala prema zapadu. Bez sumnje, neki od njih su stigli i u ove krajeve. Jer gde god su stizali, širili su islam blagoslovom ovih učitelja. Njegovi učenici su, zajedno sa učenicima sejjidine Abdul Kadira el-Gejlanija, otvarali ljudska srca. Kada su muslimanske vojske stizale, stanovništvo ih je radosno dočekivalo – u nadi da će se osloboditi pretrpljenog ugnjetavanja. Ljudi su osetili olakšanje i nisu bežali iz svojih domova. Muslimani ih nikada nisu proterali sa njihove zemlje. Islam je čista milost. A naročito tarikat uči čoveka pre svega dubokom milosrđu prema svojim bližnjima. Biti milostiv znači biti iskren uzor i pomagati ljudima da zadobiju Džennet. To je najveća milost koja se čovečanstvu uopšte može ukazati. Bezbrojne duše su kroz njihovo delovanje pronašle pravi put. Grupe koje odbacuju tarikat ili uskraćuju poštovanje našem Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem), Allahovim evlijama, ashabima i Ehli-bejtu, ne donose ništa dobro islamu. Oni neprestano unose nemir i odvraćaju ljude od vere. Upravo zato je tarikat toliko neophodan. Pogledajte kako su velike Allahove evlije služile islamu širom sveta: pokazali su milionima ljudi put u Džennet, umesto da ih odguruju od istine. Oni privlače srca islamu. A oni koji se bore i protiv tarikata i protiv šerijata ne donose nikakvu korist. Mnogi ljudi nasedaju na njih. Zašto? Zato što su varalice i lažljivci. U našoj veri nema mesta za lažove. Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao da musliman može pasti u neke greške, ali nikada ne sme biti notorni lažov. Laganje je odvratna osobina. Najgore kod čoveka, a naročito kod vernika, jeste dvoličnost – ona se jednostavno ne slaže s verom. Onaj ko napada tarikat, pravne škole, šerijat i čisto veroučenje, potpuno je lažljiv. Oni nikoga ne mogu izvesti na pravi put. Oni odvraćaju ljude sa pravog puta i vode ih u potpunu suprotnost. Njihov put ne vodi u raj, već u paklenu vatru. To je njihov put: put šejtana. Čitav Kuran iznova naglašava da šejtan svoje sledbenike odvlači pravo u pakao. Neka Allah sačuva nas i čitav ummet od takvih zavodnika. Neka Allah zaštiti ljude od toga da ih ove razorne struje zavedu. Neka nam Allah pomogne, inšallah. Neka Allah uskoro pošalje onoga koga je Poslanik (sallallahu alayhi wa sallam) obećao: Sejidina el-Mehdija (alejhi selam), kako bi očistio ovaj svet. Danas je svet duhovno potpuno propao, a duboko ukorenjena pokvarenost širi se posvuda. Dobro je postalo retkost. Ovo stanje donosi bol i teskobu mnogim srcima. Ova duboka trulež može se očistiti samo dolaskom Sejidina el-Mehdija. A kako će biti očišćena? Allah je obećao Svom Poslaniku (sallallahu alayhi wa sallam) da će ceo svet prihvatiti islam. A islam donosi čistoću. Sve će ponovo postati čisto. Inšallah, nismo više daleko od tog doba. Svi predznaci ukazuju na to da se ovaj ciklus bliži kraju. Neka nam Allah pruži Svoju pomoć. Neka svako od nas doživi to blagosloveno vreme, inšallah.

2026-10-24

Other
„Ya ayyuha al-ladhina amanu ittaqu Allaha wa kunu ma'a as-sadiqin“ (09:119). Allah Azza ve Džell nalaže vernicima da se drže iskrenih ljudi. Najbolje za čoveka jeste da bude sa poštenim i iskrenim ljudima. Jer još od Adema (mir neka je s njim), šejtan i ego navode ljude da varaju jedni druge. Allah vam želi dobro, ali vas šejtan navodi na nešto sasvim drugo. Allah je dozvolio Ademu (mir neka je s njim) da jede od svega u Džennetu. U Džennetu se ništa ne može uporediti sa ovim svetom. Rekao je: „Samo ovo jedno ne; nipošto ga ne dirajte.“ Ali šejtan je došao, zaveo ga i rekao: „Moraš jesti baš od toga.“ I od tog vremena uvek je ista priča. U suštini, većina ljudi nosi dobro u sebi. Ali onda dođe neko loš, prevari ljude i gurne ih pravo u propast. Zato se morate kloniti loših ljudi, lažnih prijatelja i svakog zla – jednostavno to izbegavajte. Nemojte ni gledati u tom pravcu. Možete im jednom-dvaput apelovati na savest. Ali ako ostanu pri svom lošem ponašanju, više nema razloga da se s njima družite. Jer danas, nažalost, velika većina ljudi ima upravo takav karakter. Oni misle da će, ako prevare druge, biti u boljem položaju, srećniji i da su nešto dobili. A pri tome ne dobijaju apsolutno ništa. Sami sebe uništavaju, nanose štetu drugima i sve ljude povlače za sobom. To posebno važi za mlade ljude. Njima nedostaje životno iskustvo i takve osobe ih lako mogu prevariti. Oni veruju da su im prijatelji nešto najvrednije na svetu. Ali u stvarnosti, takav prijatelj je gori od šejtana. Čak ni šejtan ne može učiniti ono što je loš prijatelj u stanju da uradi. Neka nas Allah sačuva od njih. I neka On sačuva našu decu i naše porodice od njih. Neka nas Allah zaštiti, inšallah.

2026-10-23

Other
Reči Poslanika, sallAllahu alayhi wa sallam, su poput dragulja – prelepe. Ono što on kaže je svetlost za nas, za naš put, za naša srca i za sve. Allah te nagrađuje samo za slušanje. Jedna od njegovih izreka glasi: „Kun fid-dunya ka'annaka gharibun aw abiru sabil.“ Budi na ovom svetu kao putnik koji ide od mesta do mesta. Šta to znači? Nemoj misliti da ćeš ovde ostati zauvek. Naš boravak ovde je poput veoma brzog prolaska iz jednog mesta u drugo. Zato ne ulaži svoju snagu u to da ovde nešto gradiš kao da ćeš ostati zauvek. Tvoja jedina težnja treba da bude da na ovom putu poneseš što je više moguće za sledeći život. Čini dobro, pokoravaj se Allahu, voli Poslanika, sallAllahu alayhi wa sallam, voli Ahl al-Bayt, voli Sahabah, Mashayikh, Muminin i Muminat. Tome moraš težiti. Koliko god dobra možeš učiniti – upravo to nosiš sa sobom. Naravno da možeš raditi i za svoj život, ali ono što se zaista računa jeste ono za Akhirah. Nemoj misliti da si ovde večno i da nikada nećeš umreti. Svako ide dalje, korak po korak, dok ne stigne do svog cilja. Niko ne ostaje ovde. Zato Poslanik, sallAllahu alayhi wa sallam, u ovom kratkom hadisu vernicima pokazuje put kako bi ih probudio. Jer kao da spavaju. Sayyidina Ali karrama Allahu wajhah kaže: „Ljudi spavaju. Kada umru, probude se.“ Ali tada je prekasno. Insha'Allah, neka nas Allah sačuva i otvori naša srca za ovaj hadis. Neka nas Allah nagradi na ovom blagoslovenom Jumu'ah danu, insha'Allah. Mubarak, insha'Allah.

2026-10-18

Other
„Zaista, nad Allahovim prijateljima neće biti straha niti će oni tugovati“ (10:62). Sinoć smo se, elhamdulillah, okupili u druženju radi Allaha kako bismo se sjetili Allahovih evlija – svih Allahovih prijatelja, a posebno našeg učitelja šejha Abdul Kadira el-Gejlanija. On pripada najvećima među Allahovim evlijama. Allah mu je ukazao tu čast, a onaj ko ga slijedi također prima čast da bude voljen od Allaha, Azza ve Džell. Sve Allahove evlije su poput dubokih okeana. Oni su mora milosti, znanja i dobrote. Oni podučavaju ljude svemu što je istinski dobro. Takav poseban dar se nigdje drugdje ne može naći. On ne posjeduje samo znanje, već prima i direktnu duhovnu podršku od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Oni otvaraju ljudska srca, vode ih ka islamu i nadahnjuju ih da postanu iskreni, u potpunosti dobri ljudi. Možda ima mnogo onih koji su načitaniji ili učeniji od njih – ali Allah im je podario taj poseban dar da dotaknu i otvore ljudska srca. Jednog dana, sin šejha Abdul Kadira el-Gejlanija posmatrao je svog oca dok je držao predavanje. Tada pomisli u sebi: „Možda ipak znam više od njega. Zašto svi ovi ljudi uopće idu za mojim ocem?“ Šejh Abdul Kadir el-Gejlani je tačno znao šta se zbiva u srcu njegovog sina. Rekao mu je: „Onda od sada ti drži sohbet ljudima.“ I tako ga je posmatrao – iz sedmice u sedmicu. Ali iz sedmice u sedmicu, dolazilo je sve manje ljudi. Ljudi su jednostavno odlazili. Njegovo znanje je bilo apsolutno utemeljeno. Sadržajno je sve bilo tačno. Ali to je bilo samo puko znanje – bez imalo duhovnosti. Na kraju je sin otišao svom ocu i upitao: „U čemu je problem? Govorim li možda nešto pogrešno?“ On mu odgovori: „Ne, ali ti govoriš iz svog ega, potpuno bez duhovne snage.“ „Ljudi dolaze kao pčele koje traže med. Ali ako tamo ne nađu med, oni jednostavno odlete dalje.“ Na kraju više uopšte niko nije dolazio. Svi su ponovo željeli slušati samo šejha Abdul Kadira el-Gejlanija. U tome leži istinska snaga ovih duhovnih učitelja – nešto što mnogi neupućeni jednostavno ne žele priznati. Možda oni nakratko okupe ljude oko sebe; ali čim ljudi shvate šta je zaista važno, niko više ne ostaje uz one koji nemaju poštovanja prema istinskoj duhovnosti i Allahovim evlijama. Neka ih Allah obilno blagoslovi. I neka On kroz njih spusti Svoju milost na sve nas, inšallah.

2026-10-19

Other
To je bolje od svega što bilo ko na ovom dunjaluku može posedovati. To je najveća blagodat od Allaha 'Azza wa-Jalla. Jer biti voljen od Njega jeste blagodat za večnost – ne samo za kratak period na ovom svetu. Mnogi ljudi zaista imaju bogatstvo na ovom dunjaluku, moćni su i uticajni – ali za ahiret nemaju apsolutno ništa. U stvarnosti, takvi ljudi su puki siromasi. Jer pravo bogatstvo ne znači imati sve na kratak trenutak, a potom ostati praznih ruku. Alhamdulillah, vi posedujete – a i mi posedujemo, insha'Allah – ovu blagodat (ni'mah), ovu milost i ovo večno bogatstvo. Alhamdulillah, okupili smo se ovde radi Allaha, u blizini jednog od Njegovih evlija (Awliya'ullah), koji je došao ovamo da u službi Allahu (hidmet) uputi ljude na Pravi put, kako bi i oni bili večno bogati – a ne samo na kratko vreme. Učinili su neizmerno mnogo za ovu zemlju i za islam. A za svakoga koga su uputili važe reči Poslanika, sallAllahu alayhi wa sallam: Ako samo jedan čovek tvojim posredstvom nađe uputu (hidaju), to je vrednije od čitavog sveta i svega što je na njemu. Ne samo jedno malo mesto, država ili kontinent – čitava Zemlja je ništa u poređenju sa onim što će Allah za to darovati. Posećujemo ove ljude na koje Allah spušta Svoju milost. I ta milost, Alhamdulillah, dopire i do onih koji im dolaze i mole Allaha 'Azza wa-Jalla preko njih i preko Poslanika, sallAllahu alayhi wa sallam, da usliši njihove dove. Jer su ti ljudi primljeni i ugodni u Allahovom prisustvu. Zato svoje molbe ne upućujemo njima samima; mi molimo preko njih. Ali upravo tu mnogi navode ljude na zabludu i tvrde: „Oni obožavaju grobove! Oni uopšte ne obožavaju Allaha.“ Hasha! Ništa nije dalje od toga! Alhamdulillah, svi ovi ljudi su pronašli islam upravo preko ovih blagoslovljenih duša, a ne sasvim sami. A ove blagoslovljene duše nikada ne govore: „Dođite i obožavajte mene.“ Oni govore jedino: „Robujte Allahu 'Azza wa-Jalla! Mi vas vodimo Allahu, u Džennet. Sledite Poslanika, sallAllahu alayhi wa sallam, i njegove reči, pa ćete biti u Džennetu.“ Nijedan čovek ne govori: „Obožavajte Poslanika.“ Niko ne govori: „Obožavajte mene ili obožavajte grobove.“ Nikada! Sve je to čisti, istinski islam, i oni se nalaze na najvišem stupnju verovanja – oni su pravi mu'mini. Jer postoji razlika između toga da li je neko mu'min ili samo musliman. Allah 'Azza wa-Jalla kaže: „Qalati l-A'rabu amanna, qul lam tu'minu wa lakin qulu aslamna“ (Kuran 49:14). Beduini su rekli: „Mi verujemo.“ Ali Allah reče: „Ne govorite da imate iman – recite radije: 'Predali smo se (postali smo muslimani)'.“ Jer iman stoji na daleko višem stupnju. A taj iman se prenosi preko takvih ljudi. Oni sade iman u srca ljudi i uzdižu ih. Onoga ko poseduje ovaj istinski iman ništa na ovom svetu ne može pokolebati. Čak i ako ga bace u vatru, to ne dotiče njegovu nutrinu. Čak i ako danima ne nađe ništa za jelo, to ga neće slomiti. Čak i ako je pred umiranjem od žeđi, to ne slama njegov duh. Jer sa čvrstim imanom on tačno zna: Allah 'Azza wa-Jalla će se pobrinuti za njega. Suština vere je svest: „Amantu billahi wa mala'ikatihi wa kutubihi wa rusulihi wal-yawmil-akhiri, wal-qadari khayrihi wa sharrih.“ Sve je u Njegovoj ruci i potiče od Allaha 'Azza wa-Jalla. Upravo to je iman. To izgovaramo svakog jutra. Prava proba imana jeste imati toliko potpuno poverenje u Allaha da u trenucima udaraca sudbine čovek niti očajava niti strahuje, i nikada ne pita: „Zašto?“ Vidi se toliko ljudi kako se žale: „Zašto baš ja?“ I upravo se o tome radi: Zato što još uvek nisi mu'min, već samo musliman – eto zašto te to muči. I tako patiš, tužan si, nesrećan i negoduješ. Time pokazuješ loš edeb prema Allahu 'Azza wa-Jalla kada pitaš: „Zašto ja?“ Ko si ti uopšte da pitaš Allaha: „Zašto ja?“ To je čisto ludilo. Sasvim je bezumno pitati: „Zašto ja?“ – jer sve dolazi od Allaha. Tako se ne sme postupati prema Allahu. Od Allaha 'Azza wa-Jalla, na kraju krajeva, nema bekstva. Na dunjaluku, na ahiretu i svuda ti si u ruci Allaha 'Azza wa-Jalla. Nema utočišta od Njega. Neka nam Allah sve to oprosti. Neka nas Allah sačuva od pokazivanja lošeg ponašanja prema Njemu i Njegovim blagodatima. Neka vas Allah blagoslovi. Neka nas Allah sve sačuva. Neka vas Allah osnaži u veri i učini vas pravim mu'minima, insha'Allah – vas ovde prisutne, u čitavoj Maleziji i na celom svetu, insha'Allah.

2026-10-22

Other
"Ya-ayyuha lladhina amanu tubu ila Llah tawbatan nasuhan." (66:08) Allah 'Azza wa-Jalla poziva vernike da se pokaju Njemu i zatraže oprost od Njega. Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam kaže da svaki čovek neprestano pravi greške. Iz tog razloga se Allah direktno obraća i vernicima. Nemojte misliti da vernici ne greše. Svaki čovek je podložan greškama i greši. Ponekad uradimo nešto pogrešno, a ponekad počinimo grehe. Ali Allah 'Azza wa-Jalla je milostiv i prašta nam – samo moramo tražiti oprost od Njega. Kada napraviš grešku, Allah se raduje kada od Njega zatražiš oprost. Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam prenosi da Allah kaže: „Kada ljudi ne bi grešili, stvorio bih druge koji greše, kako bih im mogao oprostiti.“ U tome se ogleda milost Allaha 'Azza wa-Jalla. Kakav je to blagoslov za nas: Alhamdulillah, On nam prašta. Bez obzira na to šta pogrešiš: zatraži oprost i čvrsto odluči da to više ne ponoviš. Dalje Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam kaže: Ako napraviš grešku i zatražiš oprost, Allah će ti oprostiti. Tada su upitali Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam: „Čak i ako to ponovo učinimo?“ Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam je odgovorio: „Čak i ako se ponovo dogodi.“ Pitali su ga: „I još jednom?“ Rekao je: „Čak i ako se ponovo dogodi. Čak i ako se dogodi stotinu puta, Allah će ti stotinu puta oprostiti.“ Kada zgrešiš i zatražiš oprost – čak i ako to posle toga uvek iznova činiš –, Allah ti oprašta svaki pojedinačni put. To je okean milosti Allaha 'Azza wa-Jalla. Samo zatraži oprost. Nemoj gubiti nadu. Jer postoje ljudi koji sami izmišljaju stvari i žele da ubede druge da je upravo to islam. Ali ovo ovde su reči Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam – hadis. I u hadisu kudsiju Allah kaže da se raduje svakome ko od Njega zatraži oprost. Alhamdulillah, blagosloveni smo ovim okeanom milosti jer pripadamo zajednici Sejjidine Muhammeda sallAllahu alayhi wa sallam – ummetu Muhammeda. Pre njegovog vremena bilo je mnogo teže tražiti oprost; nije bilo ni izbliza tako lako kao danas. Ali radi Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam, Allah 'Azza wa-Jalla nam je otvorio ova vrata milosti, inshaAllah. Neka nas Allah sačuva u ovoj milosti, inshaAllah.