السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Mawlana Sheikh Mehmed Adil. Translations.

Translations

2026-06-27 - Dergah, Akbaba, İstanbul

إِنَّ نَاشِئَةَ ٱلَّيْلِ هِىَ أَشَدُّ وَطْـًۭٔا وَأَقْوَمُ قِيلًا (73:6) Allah kaže da je noćno vreme za namaz delotvornije i intenzivnije. Naš Poslanik (sallAllahu aleyhi wa sallam) kaže da je namaz noću mnogo vredniji od onog danju. Naš Poslanik (sallAllahu aleyhi wa sallam) kaže: "Ko klanja dva rekata noću, dobija toliku nagradu kao da je klanjao hiljadu rekata danju." Probuditi se neposredno pred jutarnji namaz da bi se klanjao tehadžud – makar to bila i samo dva rekata – donosi čoveku ovu ogromnu prednost. Ko želi, može naravno klanjati i više: na primer, namaz nakon uzimanja abdesta (Vudu), namaz zahvalnosti (Šukr), tehadžud i nakon toga namaz spasa (Nedžat). Hvala Allahu, ovi namazi su nam sredstvo da se približimo Allahu. Allah kaže u kudsijj hadisu: "Moj rob Mi se približava kroz dobrovoljne (nafila) ibadete." Allah kaže: "Što Mi se više približavate, to više postajem vaša ruka kojom hvatate, vaše oko kojim gledate i vaš jezik kojim govorite." Na taj način se Allahova mudrost pokazuje u tom čoveku. Što tvom egu ova dela teže padaju, to ti Allah daje veću nagradu za njih. Istovremeno time nastaje duhovna snaga. Zato je za one koji su u stanju da to čine veliki blagoslov klanjati tehadžud i dobrovoljne namaze noću, dok drugi spavaju. Ko je u stanju da to čini, trebalo bi da zahvali Allahu na tome i da Ga slavi. Ne treba gledati sa visine na druge i osuđivati ih pod motom: "Ja to radim, a oni ne." I to je veoma važno. Ne sme se zaboraviti: Allah ti je to omogućio, zbog čega i klanjaš; međutim, drugoj osobi On to još nije omogućio. Ako postaneš ohol i kažeš: "Uspeo sam sopstvenim snagama, ja sam klanjao", onda su svi ti namazi bili uzalud. Ako si dakle u stanju da obavljaš svoje namaze, zahvali Allahu, slavi Ga i uči dovu: "Neka ne bude manje, već više." Reci: "Neka me Allah sačuva, učini postojanim i neka mi pomogne." Mnogi ljudi kažu: "Ne možemo da ustanemo na tehadžud, ne uspevamo u tome." To je s jedne strane zato što se kasno ide na spavanje, a s druge zbog kratkih letnjih noći. Tada pomisle: "Samo ću još malo da legnem i da se odmorim", i odjednom je već jutro. Čak i ako je već svanulo, može se, ukoliko još ima vremena, ustati pre izlaska sunca i ipak obaviti ove namaze. Ali ako je vreme postalo prekratko, treba odmah klanjati jutarnji namaz, kako se ne bi propustio. I ljudi koji inače uopšte ne klanjaju trebalo bi polako da počnu sa tim, kad god im se ukaže prilika. Namaz je izuzetno važan, jer on je stub vere. Uz to nam je naš Poslanik (sallAllahu aleyhi wa sallam) preporučio noćne namaze kao poseban dar. Naš Poslanik (sallAllahu aleyhi wa sallam) je noću veoma često ustajao radi namaza. Čak i pre nego što je pet dnevnih namaza postalo obavezno, naš Poslanik (sallAllahu aleyhi wa sallam) je ustajao noću i klanjao. Neka nam Allah pomogne i učini nas postojanim u ovim lepim delima, inšallah.

2026-06-26 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Naš Poslanik – neka su mir i blagoslov na njega – rekao je: "Ono što je halal je jasno, i ono što je haram je takođe jasno. Između toga postoje neke sumnjive stvari; čuvajte ih se." Zašto on to kaže? Zato što postoje stvari koje se pogrešno smatraju ibadetom. One zapravo nisu ibadet, ali ljudima izgleda kao da je sunnet ili obaveza činiti ih. Ko čini ove stvari verujući da su one ibadet, čini zabranjeno delo i preuzima greh na sebe. Šta se tačno time misli? Radi se o tugovanju. Tuguje se dva do tri dana. Ne tuguje se iznova svake godine. Nije ispravno iz tuge stalno plakati i kukati. Jer to je Allahova odredba. Smrt je izvesna, a i šehadet je izvestan. Zato nije ispravno godinama tugovati i uvlačiti ceo narod u tu tugu. Zašto baš sada govorimo o tugovanju? Zato što je juče bila Ašura, dan kada je sejjiduna Husejn pao kao šehid. Postoje ljudi koji plaču, kukajući se udaraju u grudi i rade slične stvari. Možda i među nama ima onih koji misle: "Hajde da bar danas tugujemo." To je potpuno nepotrebno i neumesno. Da je takvo tugovanje predviđeno, ashabi bi nakon smrti našeg Poslanika – neka su mir i blagoslov na njega – na taj način tugovali. Mi sledimo njihov primer. Pošto sledimo put koji su nam oni pokazali svojim životom, znamo da je naš Poslanik – neka su mir i blagoslov na njega – to zabranio. Naš Poslanik – neka su mir i blagoslov na njega – je to od početka zabranio. Njegov put je jasan i očigledan. Zato je veliki greh i teško breme izmišljati takve običaje iz sopstvene glave i u njih uvlačiti ceo narod. Ako se grešnici pokaju i zatraže oprost, biće spaseni i očišćeni od svojih greha. Ali ko istrajava u tom grehu, preuzima na sebe još veću krivicu. Zato je naš Poslanik – neka su mir i blagoslov na njega – rekao: Kada nastupi Allahova odredba, postoji trodnevni period žalosti; više od toga nije potrebno. Vreme za izražavanje saučešća traje tri dana. Više od toga nije predviđeno. Zašto? Zato što čovek u životu mora da ispunjava i druge obaveze. Nema smisla iscrpljivati se u takvim situacijama. Treba reći: "To je Allahova odredba, mi joj se povinujemo", i nastaviti sa svojim životom. Neka nas Allah sačuva. Neka nas On zaštiti od činjenja zabranjenog, u uverenju da činimo nešto dobro. Nemojmo se besmisleno mučiti i pri tome još i grešiti, u uverenju da činimo nešto dobro, inšallah. Neka nas Allah čuva. Nastavimo svoj život na Pravom putu – na prelepom putu koji nam je pokazao naš Poslanik, neka su mir i blagoslov na njega, inšallah. Neka nam Allah omogući da na ahiretu budemo zauvek sjedinjeni sa našim voljenima, sa sejjiduna Hasanom i sejjiduna Husejnom, da boravimo uz šehide i zadobijemo njihov šefaat, inšallah. Jer baš to je ono najvažnije. I u vezi sa njihovom sudbinom treba da kažemo: "Allah je tako odredio, i tako se dogodilo." Time je njihov duhovni stepen postao samo još viši i uzvišeniji. Donesimo nameru i molimo se da na ahiretu budemo sjedinjeni s njima, inšallah.

2026-06-25 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Danas je blagoslovljeni dan Ašure. Naš voljeni Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je poštovao ovaj prelepi dan. On je i nama naredio da ga poštujemo, da postimo na taj dan kako bismo zadobili njegove blagoslove, da upućujemo dove i slavimo Allaha. Ašura je zaista tako poseban, blagoslovljen dan. Dan Ašure pada na 10. dan meseca muharema. Ašura doslovno znači "deseti dan". Međutim, ne bi trebalo postiti samo na taj jedan dan. Neki to već znaju, dok drugi ne znaju. Generalno je uvek bolje postiti dva dana, ali post za Ašuru bi posebno trebalo obaviti dva uzastopna dana. Trebalo bi postiti ili deveti i deseti, ili deseti i jedanaesti dan. Na ovaj dan je Allah, Uzvišeni i Svemogući, ukazao ljudima veliku milost. Spasenje poslanika i njihovih naroda, duhovno uzdizanje Allahovih prijatelja, postizanje šehadeta – sve se to dogodilo na ovaj blagoslovljeni dan. Ko poštuje ovaj dan, inšaAllah, takođe će imati udela u ovom blagoslovu. Ovi blagoslovljeni dani su darovi Allaha, Uzvišenog i Svemogućeg, muslimanima, ummetu Muhammedovom. Moramo ih poštovati i iskoristiti njihov blagoslov za sebe. Da li je loše ako to izostavimo? Ne, ne učiniti to nije greh. Ali ko to učini, imaće od toga ogromnu korist; to je ogroman dobitak za ahiret. Bilo bi veoma nerazumno propustiti takvu priliku. Hvala Allahu što nas je učinio delom Muhammedovog ummeta. On je sve ove darove, u čast našeg Poslanika, podario i njegovom ummetu. Jer naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je od svog rođenja pa sve do Sudnjeg dana uvek mislio na svoju zajednicu i molio se: "Moj ummet, moj ummet." Zato što je on najvoljeniji rob Allaha, Uzvišenog i Svemogućeg, On je radi njega i njegovom ummetu podario velike darove. Ko želi ove darove, prihvata ih. Kome nije do toga, njemu se i ne nameću. Ali na kraju će se gorko kajati. Reći će: "Propustio sam toliko mnogo prilika." "Sledio sam bezumne ljude." "Nisam ukazao dužno poštovanje našem Poslaniku (sallAllahu alejhi ve sellem) i nisam sledio njegov put", kajaće se. A pritom si u ovom životu svuda mogao da vidiš koliko je on vrli i koliko ga ljudi sledi. Ali ti si se okrenuo i rekao: "Ja lično ne verujem u te stvari." Umesto toga si trčao za bezumnim ljudima. Sledio si ljude koji ti ne donose nikakvu korist. I onda umireš u naivnom uverenju da si na ovom svetu nešto postigao. A tamo se iznenada budiš i vičeš: "Allah, Allah, šta smo to uradili!" Pomisliš: "Samo kad bih mogao da se vratim i popravim to", ali uzalud – prilika je propuštena. Tada si sjedinjen sa ljudima koje si na svetu voleo. Ako su oni podjednako zavedeni kao i ti, izgubljen si. Čovek će biti okupljen sa onim koga voli. Ako su ljudi koje voli u džehennemu, i on će biti tamo. Međutim, ako voli našeg Poslanika, biće spasen. O tome se radi – ni o čemu drugom. Jer ko njega voli, taj ga sledi i ukazuje mu poštovanje. On ne naseda na priče bezumnih ljudi i ne baca se sam u džehennemsku vatru. Džehennem je istina, i džennet je istina. To nije igra i nije zabava. Ljudi moraju biti veoma oprezni po tom pitanju. U ovom poslednjem vremenu mnogi – bilo dete, omladinac ili starac – svesno ili nesvesno ružno govore o islamu i putu našeg Poslanika. Pretvaraju se da su vernici neznalice, dok oni sami navodno sve savršeno razumeju. Već više od hiljadu godina ljudi slede našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) – zar si ti jedini koji zna bolje? Neka im Allah podari razum i uputu. Oni svoje neverstvo smatraju velikim dostignućem. Oni skretanje s Pravog puta smatraju uspehom. Neka Allah popravi njihovo stanje. U čast ovog blagoslovljenog dana, neka pronađu put nazad na Pravi put i izvuku korist iz ovih darova. Naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je rekao: "Kada prođete pored džennetskih bašči, onda iz njih obilno uzimajte." Ashabi su upitali: "Šta su to džennetske bašte?" On je odgovorio: "To su skupovi znanja na kojima se spominje Allah i na kojima se On voli." Svaki od ovih skupova je poput dženneta na zemlji; pravi džennet na ahiretu se postiže upravo na taj način. Molimo Allaha za uputu. Mnoge porodice nam dolaze i žale se: "Naše dete je skrenulo s Pravog puta." Ta deca su postala takva jer su sledila pogrešne uzore. Ako se sada vrate i pokaju, biće spaseni. Ko se pokaje na ovom svetu, nalazi spasenje; međutim, pokajanje na ahiretu više ne donosi nikakvu korist. Neka Allah, u čast današnjeg dana, našoj deci podari uputu, a svima nama snagu i veru, inšaAllah. Neka nas On učini postojanim na Svom putu, inšaAllah. U čast ovog blagoslovljenog dana, svih šehida, prvaka šehida hazreti Huseina i svih onih koji su bili s njim, neka svima nama bude podarena uputa, inšaAllah. Neka uvek idemo njihovim putem, inšaAllah.

2026-06-24 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Naš Poslanik – neka su mir i blagoslov na njega – kaže u jednom od svojih hadisa: Allah ukazuje čast onome ko oprašta, iako mu je učinjena nepravda. A onaj kome Allah ukaže čast, ne može biti ponižen. Upravo to je ono najvažnije. Imati čast kod Allaha i biti cenjen – to bi trebalo da bude cilj svakog čoveka, svakog muslimana. Nepravde je, naravno, oduvek bilo, ali u poslednjem vremenu se javlja još mnogo češće. Danas se u celom svetu predstavlja da je dobro loše, a da je loše dobro. Nepravednik se smatra u pravu, a pravednik u krivu. Ali to nije bitno. Na onom svetu, na Dan proživljenja i obračuna, sve će izaći na videlo. Nepravednik će biti kažnjen, a pravednik će dobiti svoje pravo. Tada će onaj ko je bio u krivu biti duboko ponižen. Međutim, onaj ko je bio u pravu, imaće čast kod Allaha. Zato u životu uvek moramo biti na strani pravde. Nije nikakva veština učiniti nekome nepravdu. Čovek bi možda mogao pomisliti: „Učinio sam to i provukao sam se.“ Na ovom svetu se možda i može pobeći, ali na onom svetu nema bežanja. Zato obavezno moramo stati uz pravednika i biti na njegovoj strani. Na svetu se, naravno, dešava mnogo nepravde. Šejtan to iskorišćava i želi da uništi tvoja dobra dela i tvoju nagradu. Apsolutno ništa ne dobijaš ako staneš na stranu nepravednika. Misliti: „Pomoći ću mu kako bih i sam imao koristi od toga...“ – takav dobitak ne postoji. Pravi dobitak je kod Allaha. Ako činiš ono što Allah voli, onda si ti pravi pobednik. Ovaj svet je od samog početka mesto iskušenja. Za ovo iskušenje je Allah, Uzvišeni, poslao poslanike. Učenjaci su nam pokazali put, a On je Svoju poruku prenosio preko ljudi koji podučavaju. Sve se to dogodilo kako bi čovek mogao da razlikuje dobro od zla. Shodno tome, čovek će morati da odgovara i biće pozvan na obračun. Ako je bio dobar čovek, i njegov kraj će biti dobar. Međutim, ako je loš i misli: „Na ovom svetu me niko nije uhvatio, izvukao sam se“, sigurno će na onom svetu biti pozvan na obračun – neka nas Allah sačuva od toga. To je oduvek bilo tako, još od vremena našeg Poslanika – neka su mir i blagoslov na njega – a danas se dešava još mnogo češće. Mnogi obmanjuju ljude i odvode ih sa Pravog puta. Ali Allah, Uzvišeni i Moćni, je uz one koji ostaju na Pravom putu. Allah pomaže onome ko stoji na strani pravde i ide Pravim putem. Onaj drugi može koliko god hoće tvrditi: „Pobedio sam, uspeo sam“ – to mu ništa neće vredeti. Neka nas Allah sačuva. Neka se nikada ne okrenemo od istine i budemo među onima koji pomažu pravdi da pobedi, inšallah. Neka nas Allah sačuva od toga da padnemo pod uticaj svog ega i siđemo sa Pravog puta, inšallah.

2026-06-23 - Dergah, Akbaba, İstanbul

وَمَن يُعَظِّمۡ شَعَـٰٓئِرَ ٱللَّهِ فَإِنَّهَا مِن تَقۡوَى ٱلۡقُلُوبِ (22:32) Onaj ko poštuje ono što Allah veliča, poseduje svest o Allahu i pripada robovima koje On voli. Šta su zapravo te stvari koje Allah, Svemogući i Uzvišeni, veliča? Na prvom mestu su naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) i njegovi ashabi, a zatim slede blagosloveni dani, mesta i dela. Svim ovim stvarima pripada duboko poštovanje i uvažavanje. Za ova vremena postoje posebni ibadeti, kao i preporučena dela u skladu sa sunnetom. Za svakog muslimana je od velike koristi da ih sprovede u delo što je bolje moguće. Naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je rekao: "Onaj ko posti od prvog do desetog muharema, dostiže najviše dženetske stepene u Firdevsu." Stoga je samo u našu sopstvenu korist da poštujemo ove dane. Hvala Allahu, danas u našoj zemlji ima mnogo ljudi koji poznaju i cene ove dane. Na drugim mestima, međutim, na to se gleda malo drugačije. Tamo ljude zbunjuju pitanjima poput: "Da li pripadate drugoj pravnoj školi (mezhebu), ili šta ste vi?" A zapravo, oživljavanje sunneta i sleđenje našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) su najuzvišeniji ibadeti uopšte. Trebalo bi to činiti, onoliko koliko se može. A ono što se ne uspe, neka Allah oprosti. Ali na drugim mestima, ove stvari se često prikazuju u pogrešnom svetlu. Kada se to radi, gledaju vas popreko i pitaju: "Da li je on možda šiija, zašto radi tako nešto?" Iako je zapovest Allaha, Svemogućeg i Uzvišenog, da se slede sunneti našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem). Sleđenje njega je najvažniji put da se postane Allahov voljeni rob. Allah, Svemogući i Uzvišeni, kaže u Časnom Kuranu: قُلۡ إِن كُنتُمۡ تُحِبُّونَ ٱللَّهَ فَٱتَّبِعُونِي يُحۡبِبۡكُمُ ٱللَّهُ (3:31) "Reci: Ako volite Allaha, onda me sledite, pa će i Allah voleti vas." Ako ga ne slediš i postupaš po svom nahođenju, pripadaš robovima koje Allah ne voli; neka nas On sačuva toga. Onda ti to apsolutno ne vredi, bez obzira na to koliko klanjaš ili šta drugo radiš. Stoga je naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem), hvala Allahu, objasnio da je dan Ašure deseti dan meseca muharema. Ne posti se samo tog jednog dana, jer to rade Jevreji. Da bismo se razlikovali od njih, posti se devetog i desetog, desetog i jedanaestog, ili sva tri dana. Ko želi, može postiti i svim ovim danima. Desetog dana takođe postoji namaz od četiri rekata koji bi trebalo obaviti. Trebalo bi ga klanjati pre poslepodnevnog namaza (ikindije), jer sa nastupanjem noći već počinje jedanaesti dan. Klanjate četiri rekata između jutarnjeg i poslepodnevnog namaza, učeći na svakom jedanaest puta suru Al-Ihlas, i nakon toga učite dove. Još jedna preporuka našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) za ovaj dan je obavezno ritualno kupanje (gusul). Time se stiče zdravlje i ostaje se zdravim tokom cele godine. To je veoma važno, jer danas nažalost postoje nebrojene teške i nepoznate bolesti. Zbog toga se na ovaj dan kupa sa čvrstom namerom da se cela godina provede u dobrom zdravlju. Kada se to radi sa tom namerom, radi sticanja zdravlja, primenjuje se blagoslovena reč našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem). Pored toga, trebalo bi deliti sadaku, obezbediti namirnice za svoju kuću i iskazati velikodušnost prema porodici. Ako je moguće, trebalo bi naneti i surmu na oči. Ne mora nužno biti crna surma, može se naneti i nešto drugo lepo. To su postupci koje bi trebalo obaviti na ovaj dan. Međutim, najvažniji je post; provesti deveti i deseti ili deseti i jedanaesti dan u postu je važna preporuka. Naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je o tome rekao: "Ako doživim sledeću godinu... [postiću i 9. dan]." U ranim godinama islama se svakako postilo u mesecu muharemu. To je bilo pre ramazana, tek kasnije je post prebačen tamo. Zbog toga je za nas od velike koristi da ovaj blagosloveni dan obavezno provedemo u ibadetima i dovama. Neka Allah blagoslovi ove dane i noći. Poštujmo ono što Allah veliča prema našim najboljim mogućnostima; neka nam to inšallah bude podareno.

2026-06-23 - Bedevi Tekkesi, Beylerbeyi, İstanbul

قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: الصدقة على وجهها واصطناع المعروف وبر الوالدين وصلة الرحم تحول الشقاء سعادة وتزيد في العمر وتقي مصارع السوء۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Davanje sadake na ispravan način, činjenje dobra, lepo postupanje prema roditeljima i održavanje rodbinskih veza pretvara nesreću u sreću. To znači da poboljšava loše stanje čoveka, pretvara ga u sreću i produžava život; činjenje dobra zatvara vrata zla. Ljudi su često nesrećni na ovom svetu. Da bi postali srećni, trebalo bi da daju sadaku, dobro postupaju prema roditeljima i ne prekidaju kontakt sa svojim rođacima. To pretvara nesreću u sreću, kaže on. Pored toga, produžava život i štiti od loše smrti, kaže naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: الصدقات بالغدوات يذهبن بالعاهات۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Sadaka data ujutru odbija katastrofe i nesreće. To znači, ona sprečava loše stvari koje bi mogle zadesiti čoveka, kao što su bolesti ili slabosti. Zbog toga to tako često naglašavamo; to je zaveštanje i savet Šejh Efendije ljudima. Onima koji kažu da mnogo doniraju i misle: "Doniram jednom nedeljno", kažemo im da je bolje da udeljuju svaki dan. Postavi sebi malu kutiju svako jutro i stavi u nju tri, pet ili deset... Koliko god si u mogućnosti, to je onda tvoja sadaka za taj dan. Možeš to skupljati i kasnije proslediti, kada god želiš, ali ne zanemaruj tu dnevnu sadaku. Sadaka te štiti; čuva te od svake vrste nesreće. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: قال الله عز وجل: أنفق أُنفق عليك۔ Allah, azze ve dželle, kaže: Udeli, da bih i Ja tebi dao. Ako ne udeljuješ, onda ni On ne daje tebi. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: قبضات التمر للمساكين مهور الحور العين۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Šaka urmi, koja se daje siromašnima, jeste mehr (bračni dar) za hurije. Tada, naravno, nije bilo takvog izobilja kao danas; kada bi se čovek uputio nekuda, jedva bi išta pronašao. Onaj ko bi našao dve ili tri urme bio bi zadovoljan i zahvaljivao bi Allahu. Zbog toga: Čak i ako daš samo nekoliko urmi, one će postati mehr za hurije u džennetu. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: كل امرئ في ظل صدقته حتى يقضى بين الناس۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Na Sudnjem danu će svako stajati u hladu svoje sadake, sve dok se ljudima ne presudi. Na Sudnjem danu neće biti hlada. Ipak, onaj ko je davao sadaku, boraviće pod njenim hladom dok ne dođe na red. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: كم من حوراء عيناء ما كان مهرها إلا قبضة من حنطة أو مثلها من تمر۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Koliko li je samo hurija krupnih očiju čiji se mehr sastojao samo od šake pšenice ili slične količine urmi. To znači: Na ovom svetu mogao bi potrošiti milione i ne bi ih našao, ali na onom svetu je šaka pšenice ili urmi njihov mehr. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليتق أحدكم وجهه عن النار ولو بشق تمرة۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Neka svako od vas sačuva svoje lice od džehennemske vatre, pa makar to bilo i s pola urme. Ova sadaka te na onom svetu spašava od pakla, a na ovom svetu te štiti od nesreće. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: لأن يتصدق المرء في حياته بدرهم خير له من أن يتصدق بمائة عند موته۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Bolje je za čoveka da za života i u dobrom zdravlju da jedan dirhem kao sadaku, nego stotinu dirhema kada je već na samrti. Umesto da tek pred smrt naređuješ: "Dajte ovo i ono tamo", jedan jedini dirhem koji se donira u danima zdravlja, vredi sto puta više. Zbog toga bi čovek trebalo da čini dobro dok je još zdrav. Jedna izreka kaže: "Ono što daš svojom rukom, to nosiš sa sobom." Tako je i ovde: Udeljujte dok ste još zdravi. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: لو مرت الصدقة على يدي مائة لكان لهم في الأجر مثل أجر المبتدئ من غير أن ينقص من أجره شيئا۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Čak i ako sadaka prođe kroz ruke stotinu ljudi, svako od njih dobija istu nagradu kao i stvarni davalac, a da se njegova nagrada nimalo ne umanji. To znači: Neko je dao sadaku, taj ju je prosledio sledećem, a taj opet drugom, sve dok donacija nije prošla kroz stotinu ruku. Svi ovi ljudi dobijaju istu nagradu. Kod iskata (iskupa za umrle) je potpuno isto; svako to prosleđuje sledećem i kaže: "Uzeo sam, prihvatio i prosledio dalje." Na taj način svima njima pripada nagrada, a preminulom se opraštaju gresi za njegove propuste. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليتصدق الرجل من صاع بره وليتصدق من صاع تمره۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Čovek treba da da sadaku od svoje pšenice, pa makar to bio samo jedan sa' (merna jedinica). Sa' je određena mera; prema njoj se određuje količina sadake. "Neka da sadaku od svojih urmi, pa makar to bio samo jedan sa'", kaže naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ما نقصت صدقة من مال، وما زاد الله عبداً بعفو إلا عزاً، وما تواضع أحد لله إلا رفعه الله۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Sadaka nikada nije umanjila imetak. Zato nemoj misliti: "Donirao sam, sada se moj imetak smanjio." Sadaka ni na koji način ne umanjuje imetak. Ako neko oprosti pretrpljenu nepravdu, Allah će mu za to nesumnjivo podariti više časti (izze). To znači: Ako ti neko nanese bol i učini nepravdu, ne moraš ga odmah prokleti. Čast koju ti Allah zbog toga daruje je mnogo bolja nego proklinjanje te osobe. Ko u ime Allaha pokaže skromnost, njegov stepen će Allah nesumnjivo uzvisiti. To znači: Stepen čoveka koji se ponaša skromno i koji se u ime Allaha odriče oholosti, raste i kod Allaha i kod ljudi. Čovek bi trebalo da se ponaša skromno prema svojim bližnjima i da ne bude ohol. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ما يخرج رجل شيئاً من الصدقة حتى يفك عنها لحيي سبعين شيطاناً۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Niko ne daje sadaku, a da pritom ne mora razdvojiti čeljusti sedamdeset šejtana. To znači: Kada neko želi da da sadaku, šejtan ga zagrize poput psa, stisne čeljusti i hvata se za njega sa svih strana kako bi ga u tome sprečio. Ko ipak da sadaku, taj je šejtanu bukvalno slomio čeljust i dao svoj prilog. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: مناولة المسكين تقي ميتة السوء۔ Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Davanje sadake siromahu čuva od lošeg kraja. To znači: Ako neko siromašnima daje sadaku, to ga štiti od toga – da nas Allah sačuva – da umre na neki od mnogih strašnih načina koji su danas sveprisutni.

2026-06-22 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Voleti u ime Allaha znači i odbacivati u ime Allaha. To je naša dužnost. Moramo voleti u ime Allaha, mrzeti u ime Allaha, živeti za Allaha i činiti sve da zadobijemo Njegovo zadovoljstvo. Trebalo bi da budemo tužni zbog sopstvenih grešaka. Ono što rob iz slabosti ne uspe, to Allah oprašta. Ako za svoje greške tražimo oprost, biće nam oprošteno. Ali današnji ljudi izluđuju sebe zbog potpuno beznačajnih stvari. Zašto to rade? Zato što su napustili Allahov put i krenuli šejtanovim putem. Šejtanov put nikada ne vodi ničemu dobrom, on nikada ne donosi istinsku korist. Možda donosi novac i nudi mnoge mogućnosti, ali nikada ne rađa ničim dobrim. Ko sledi šejtana, uvek pripada gubitnicima; čak i ako spolja izgleda dobro, on gubi. Ljudima se govori: "Pogledajte, ovaj čovek je išao šejtanovim putem i bio je uspešan", a ljudi slepo idu za njim. Drugi se ugledaju na njega. Na kraju svi kreću tim putem. Naravno, potpuno je nemoguće da na tom putu svi istovremeno budu uspešni. Oni napuštaju i zaboravljaju Allahov put i kreću ovim pogrešnim putem. A kada onda ne uspeju, bivaju potpuno skrhani. Oni veruju da na svetu postoji samo jedan jedini put; taj put, koji oni nazivaju uspehom, u stvarnosti je šejtanov put. Oni napuštaju pravi put i kreću potpuno beskorisnim. Odvraćaju se od Allahovog puta i okreću se šejtanovom putu. Allah je svakom čoveku dao njegov sopstveni, poseban talenat. Sadašnji sistem, međutim, ukalupljuje sve u jedan te isti kalup. A taj kalup je potpuno prazan i beskoristan način života. Godinama tapkaju u mestu u nadi da će na kraju nešto postići, ali na kraju doživljavaju samo razočaranja. Upravo o tome govorimo; to smo nedavno ponovo videli. Ljudi samo ponavljaju kao ovce: "Studiraj, završi fakultet." Kao da u životu ne postoji ništa drugo osim škole i studiranja. Puštate ih da toliko dugo studiraju, lepo i krasno, ali čovek ipak mora da uključi svoj razum. Ako milioni ljudi treba da studiraju i bave se istom profesijom, mora se ipak misliti i na posledice. Oni kukaju: "Jao, ove godine su ispiti bili veoma teški, mnogi su pali." Pa šta? Ako svi završe, šta onda? Gde mislite da nađete posao za sve? Na kraju krajeva, postoje i druga zanimanja u životu; ne mora svako obavezno da studira. Ali to je šejtanska spletka koju su smislili kako bi kontrolisali ceo svet i nametnuli mu svoju volju: "Samo nastavi da studiraš." Dvanaest godina, dvadeset godina uče bez prestanka, ali na kraju nisu ni za šta upotrebljivi. Nakon toga svakako više ne mogu da obavljaju nikakav praktičan posao. Kada ih stavite da rade, oni ne uspeju, jer su se navikli na lagodan život. Njihove porodice se brinu za njihovo jelo i piće, i oni žive kod kuće kao kraljevi. Kada posle toga treba da se bace u život i rade, apsolutno ništa ne mogu da urade kako treba. Upravo zato je ovaj sistem šejtanov put. Na Allahovom putu, s druge strane, za svakoga postoji odgovarajući talenat i zadatak koji je Allah unapred odredio. Ali oni potiskuju sve te urođene talente i teraju ljude da studiraju dvanaest, petnaest godina, samo da bi mogli da ih kontrolišu zarad sopstvenih interesa. I drže ljude poslušnima tako što ih ubeđuju: "Na svetu ne postoji drugi put osim ovog." Ne ostavljaju ljudima ni minut slobode. U početku ljudi slede taj put prinudno, a kasnije iz sopstvene pobude. Zato i kažem: Allahov put je najlepši put. On je ugodan i miran; na tom putu se nalazi svaka moguća lepota. Međutim, ako se napusti Allahov put i kroči na taj šejtanski put, to za sobom povlači svaku vrstu zla i lošeg. Zablude, nemoral i svaki oblik zlobe tada izlaze na videlo. Jer se ljudima ne uliva strah od Allaha, već strah za budućnost i egzistenciju. Zastrašuju ih rečima: "Ako ne studira, ako ne završi fakultet, kako će preživeti? Šta će biti od njega?" Državne strukture su iste takve; bez diplome nikome ne daju posao, nikoga ne zapošljavaju. Ali čemu zapravo služi ta diploma? Ma kakva desetina naučenog – ako zadrže i samo jedan procenat toga, čovek može da bude srećan i zahvalan. Oni ljude jednostavno puštaju da prođu na ispitima, a usput im još i uzimaju novac. Posle toga se međusobno pitaju: "Zašto je društvo tako iskvareno? Kako smo dospeli u ovakvo stanje?" A zapravo je sasvim očigledno. Priča o sistemu je samo izgovor; sve je usmereno isključivo na ovaj svet. Nije tako samo ovde, ceo svet je u takvom stanju. Pod plaštom globalizacije ugurali su celo čovečanstvo u jedan te isti kalup. Plaše ljude govoreći: "Ne smeš da napustiš ovaj put, inače si uništen!" Pritom su oni koji se izvuku iz ovog sistema i ne učestvuju u tom začaranom krugu mnogo razumniji. Oni su još uvek u stanju da koriste sopstveni razum i logiku. Neka nas Allah sačuva. Puste ih da toliko studiraju, ali ne ostaju ni pristojnost ni poštovanje; ne preostaje apsolutno nikakva vrednost. Neka nam Allah pomogne. Neka nam On pošalje, inšallah, Sahiba. Neka nas On izbavi iz ove situacije, inšallah.

2026-06-21 - Dergah, Akbaba, İstanbul

وَقُلِ ٱعْمَلُوا۟ فَسَيَرَى ٱللَّهُ عَمَلَكُمْ (9:105) Allah nam kaže: "Ne budite besposleni." Radite, jer će Allah videti vaša dela. To pokazuje da se na lenjost u našoj veri, islamu, uopšte ne gleda blagonaklono. Poslanici, šejhovi i ashabi bili su neprestano angažovani. Neumorno su radili kako bi služili ljudima i muslimanskoj zajednici. S jedne strane, da bi pošteno zaradili za svoje zakonito (halal) izdržavanje, a s druge strane, da bi služili islamu... Zato za lenjost nema mesta u islamu. Lenjost ih je potpuno nedostojna. Život poslanika, ashaba i evlija sastojao se od neprekidnog služenja. Oni posvećuju ceo svoj život služenju drugima i žele da budu od koristi čak i nakon svoje smrti. Istorija nam za to pruža nebrojene primere i učenjake. Ranije su ljudi često živeli samo četrdeset ili pedeset godina. Ali ono što su oni postigli u tih četrdeset, pedeset godina, običan čovek ne bi uspeo ni za dvesta godina. Kako je to moguće? Allah im je podario posebne darove (keramete), pomoću kojih su mogli u ogromnoj meri da pomognu ljudima. I zbog toga je lenjost za njih apsolutno nezamisliva. Lenj čovek ne donosi korist ni sebi ni drugima. I ne samo to: kada čovek nema šta da radi i besposleno dangubi, šejtanu je lako sa njim. On mu lukavo šapuće: "Šta uopšte imaš u planu? Uradi ovo ili ono", i tako ga navodi na greh. Međutim, kada je čovek zauzet, šejtan uopšte nema priliku za to. Na to ukazuje i jedan drugi ajet iz Kurana: فَإِذَا فَرَغْتَ فَٱنصَبْ (94:7) "Kada završiš jedan posao, odmah se posveti drugom." Bilo da je u pitanju namaz ili svetovne stvari; sve dok to radiš u ime Allaha, to će ti se računati kao dobro delo. Ako su tvoji napori posvećeni Allahu i ako deluješ sa namerom: "Zaradiću za život i pomagaću drugima", onda će se sve to zabeležiti kao tvoje dobro delo. Neka nas Allah sačuva od toga da budemo lenji. Jer besmisleno traćenje života je čisto rasipništvo. A Allah ne voli rasipništvo. Neka nam Allah svima podari snagu i neka nas ne učini šejtanovom igračkom, inšallah.

2026-06-20 - Dergah, Akbaba, İstanbul

وَإِذَا ٱلۡبِحَارُ فُجِّرَتۡ (82:3) Allah, Azze ve Dželle, nas obaveštava o Sudnjem danu. Ljudi veruju da će se sve samo tako nastaviti i da se ništa neće dogoditi. Ipak, Sudnji dan postoji. Allah, Azze ve Dželle, kaže da će se nebo rascepiti, zvezde popadati, a mora rasprsnuti i preliti. Pre mnogo godina bili smo u Italiji. Tamo je proradio vulkan. Polovina te ogromne planine je jednostavno nestala. Ali ljudi su tamo rekli: „Ovo nije još ništa. Pravi problem je ovo more ovde.“ To kažu i naučnici. Ispod njega se nalazi ogroman vulkan, planina koja bljuje vatru. Ako bi eruptirao, razneo bi svet. Ništa ne bi ostalo. Toga se najviše plaše. A zapravo nema razloga za strah. Ionako sve samo čeka Allahovu naredbu. Sve dok ne dođe naredba od Allaha, Azze ve Dželle, neće se desiti apsolutno ništa. Tek kada dođe vreme, to će se desiti. I to je objavljeno u časnom Kuranu: Mora će se rasprsnuti. Sudnji dan će nastupiti i ništa više neće ostati. Na Zemlji više neće ostati da stoji nijedna planina niti brežuljak; sve će biti potpuno ravno. To su stvari koje će se neizbežno desiti. Iako nas je Allah, Azze ve Dželle, o tome obavestio, i ljudi to zapravo znaju, samo retki pronalaze veru. Većini je potpuno svejedno. Oni to jednostavno odbacuju i kažu: „To je prirodni fenomen, tu ionako ne možemo ništa da uradimo.“ Oni nemaju strahopoštovanje prema Allahu. Umesto toga, pričaju samo o tome kako će možda kamen pasti s neba i udariti u Zemlju. Čak i neki muslimani, koji zapravo veruju u to, imaju samo slabu veru. Prava vera znači čvrsto verovati da će se sve ovo desiti u svoje vreme i da će se ispuniti ono što je Allah, Azze ve Dželle, rekao. Zato gledaj sebe i svoje sopstveno stanje. Ne gledaj ništa drugo i ne boj se ničega. Ono što Allah odredi, to će se i desiti – ništa drugo nije važno. Šta uopšte menja to da li se toga plašiš ili ne? Ako hoćeš da se plašiš, onda se plaši Allaha. Ne boj se ničega drugog. Neka Allah sačuva nas i našu veru. To je jedino što je važno. Ništa drugo. Bilo da udari meteorit, eruptira vulkan ili se dogodi zemljotres... Sve se to dešava isključivo po naredbi Allaha, Azze ve Dželle. Toga čovek mora biti svestan. Upravo to znači vera. Vera znači bez sumnje znati da je sve pod komandom Allaha, Azze ve Dželle. U suprotnom, igraće se tobom kao sa igračkom. Stalno se pojavljuju vesti poput: „Ovo se desilo, ono će se desiti.“ Ljudi odmah u to poveruju, ali u blagoslovene reči Allaha, Azze ve Dželle, ne veruju. Neka nas Allah sve uputi i podari nam svima pravu veru, inšaAllah.

2026-06-19 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Sva hvala i sva zahvalnost pripadaju Allahu. Hvala pripada samo Njemu. Zbog toga se odmah na početku Kur'ana kaže: "Elhamdulillahi rabbil alemin". Hvala pripada Allahu. Istinska hvala (hamd) pripada Allahu, dok se zahvalnost (šukr) može iskazati svakome. Čovek može da se zahvali svakom čoveku. Ali veličanje (hamd) je rezervisano samo za Allaha, Svemogućeg i Uzvišenog. Zato se i kaže: "Elhamdulillahi rabbil alemin". To znači: Hvala pripada Allahu, našem Stvoritelju. Hvala pripada isključivo Allahu, Gospodaru svetova. Čovek mora biti zahvalan, uvek treba pokazivati zahvalnost. Zahvaljivati se svojim bližnjima i pokazati zahvalnost je veoma važno. Međutim, veličanje je oblik ibadeta koji pripada isključivo Allahu, Uzvišenom. I imena našeg voljenog Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) – Muhammed, Ahmed, Hamid, Mahmud – odražavaju njegov visoki stepen. Allah je ime našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) sa ovim rečima koje potiču od korena „hamd“ – kao onoga koji veliča i onoga koji je veličan – postavio neposredno pored Svog sopstvenog imena. La ilahe illallah Muhammedun Resulullah (sallallahu alejhi ve sellem). Zahvaljujemo Allahu na tome što nam je podario ove blagodati. Osim toga, važno je veličati Ga u svakoj životnoj situaciji. Kada je čovek zahvalan i na dobru i na onome što mu se čini lošim, on Allahu pokazuje svoju duboku privrženost. Time Mu dokazuje svoju poslušnost. Tako se blagodati umnožavaju, a čovek biva još obilnije nagrađen. Upravo zbog toga čovek mora biti zahvalan i izricati hvalu za sve. Kaže se: "La juhmadu ala mekruhin sivah" (Niko se osim Njega ne veliča za ono što je neprijatno). To znači: Šta god da vam Allah odredi, treba da Ga zbog toga veličate. Za dobra vremena, kao i za ono što smatrate lošim – šta god da vam se dogodi, za sve treba da Mu izričete hvalu. Da li je nešto dobro ili loše, na kraju zavisi samo od vaše sopstvene percepcije. Uvek je u vašu korist da veličate Allaha u svim okolnostima. Dobro je svakako dobro; ali ako budete strpljivi i veličate Allaha u stvarima koje smatrate lošim, On će uzdići vaš stepen i bogato vas nagraditi. Na taj način će proći i ta teškoća, inšaAllah. Neka nas Allah uvrsti među one koji Ga istinski veličaju i koji Mu se iskreno zahvaljuju. I neka nas sačuva od toga da se žalimo i da odbacujemo Njegovo predodređenje. Na to svakako treba obratiti pažnju. Ovo bi uvek trebalo da imamo na umu i da budemo robovi koji veličaju Allaha u svakoj životnoj situaciji. Neka nas Allah uvrsti među one koji Ga veličaju, inšaAllah.