السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Latest translations

2026-11-03

Other
Allah nas je – alhamdulillah – stvorio na najbolji način. I On želi samo dobro za nas ljude. Šejtan, s druge strane, ne želi ništa dobro ljudima. Nažalost, većina trči za šejtanom jer ih on obmanjuje: „Gledajte, ono što vam dajem učiniće vas srećnima.“ I ljudima se uliva u glavu da bi bili slobodni i srećni kada se ne bi molili i kada ne bi morali da se pokoravaju ni Allahu ni Poslaniku. A ljudi rade upravo ono što šejtan traži: „Sledite me, samo tako ćete biti srećni.“ Pri tome, prava sreća mora trajati za sva vremena, zauvek. Ne samo za ovaj kratki svet, ovaj dunjaluk. Jer sreća na ovom svetu je, kao što svako zna, izuzetno kratkog veka. Allah je stvorio čoveka u tako savršenom obliku. Dao nam je najlepši oblik. Ova sreća je namenjena vernicima, ali i drugi čeznu za njom. Zato što ljudi bez vere trče za šejtanom, u nadi da će ih on usrećiti. Mislili su da će tamo pronaći ispunjenje. Zato korak po korak pristaju na ono što im on nudi. Jedan dan, dva dana, mesec dana – i onda im dosadi. Traže više. I opet im nije dovoljno. I tako to ide unedogled. Tome nema kraja. Čist začarani krug. Ovde u zemlji, na ulicama Kolomba, videli smo kako vojska, poput policije, sprovodi racije. Objasnili su nam da vojska deluje protiv zavisnika od droge. Upravo je to najočiglednija opomena za sve nas. Kada uzmu drogu, možda se osećaju dobro pola sata, pola dana ili jedan dan. Ali nakon toga se probude i trpe paklene muke, viču i besne ako ne dobiju novu dozu. Na njima se vidi koliko su uništeni. Zato se vlade širom sveta bore protiv toga, ali niko to zapravo ne uspeva da stavi pod kontrolu. Jer šta se krije iza toga? To je ego u svom najčistijem obliku. Sasvim se jasno vidi šta taj ego pravi. A kada ljudi jednom dođu do te tačke – a to pogađa mnoge –, oni su u suštini na dnu. Njihove porodice su ulagale vreme i novac, omogućile im da nauče zanat, a na kraju ih više niko ne zapošljava. Niko im ne daje posao jer su nesposobni za rad; potpuno su propali. Tretiraju ih kao smeće – ljude koji samo još nanose štetu. Postali su čisti teret za zemlju i za ceo dunjaluk. Potpuno su izgubljeni: ne možete ih poslati u fabriku, niti podučavati, niti ih korisno upotrebiti. Zato što ta destruktivna zavisnost ima potpunu kontrolu nad njima. I upravo to se dešava svakome ko slepo prati prohteve svoga ega. Od takvog čoveka društvo više nema nikakve koristi. Zato moramo zauzdati svoj ego i tražiti sreću na jedinom pravom izvoru. Prava sreća leži samo kod Allaha. Ona ne nestaje kao opijenost drogom, nakon koje je sve prošlo... Ne. Ti se moliš, i Allah ispunjava tvoje srce dubokim mirom. Ti postiš, i Allah uvećava sreću u tvojim grudima. Daješ sadaku, i tvoje srce postaje lako i radosno. Ova sreća nikada ne prolazi. Ako počneš odavde, pronaći ćeš pravo ispunjenje. I takvoj sreći nema kraja. Ona je bezgranična. Svakako ponekad patiš, ali sa svešću da sve dolazi od Allaha, podnosiš to sa strpljenjem. I moliš Allaha za snagu i nadu, kako te patnja ne bi slomila. Možda te obuzme tuga. Ali čak i za tu tugu Allah ti priprema nagradu. A svest o toj nagradi ponovo ti pruža utehu i nadu. Mnogi od nas su izgubili voljene članove porodice ili preživeli teška iskušenja – a onoga ko ostane postojan, Allah obilato nagrađuje. Nije uzalud jedno od Njegovih imena „As-Sabur“ – Pretrpljivi. Niko ne oseća puku radost kada mu se oduzme bliska osoba. Ali iz predanosti Allahu kažemo „Alhamdulillah“ na sve što On odredi. Bilo da je to blagoslov ili teško iskušenje – za sve kažeš „Alhamdulillah“. I u tome leži ogromna nagrada koju Allah daruje Svojim robovima. Tamo su otvorena vrata. On nas poziva: „Dođite! Ne odlazite! Ne kucajte na zatvorene kapije. Ova vrata su otvorena, uđite! Ne tražite druge puteve.“ Sva druga vrata vode u zabludu. Samo jedna jedina vrata donose spas: vrata ka Allahu. Neka nas Allah sačuva kao dobre, iskrene ljude i neka nam ne dozvoli da hodamo poput duhovno mrtvih. Ne kao ljudi koji potpuno dezorijentisani lutaju kroz život. Ne, budimo živi kroz Allahovu svetlost, Njegov božanski nur. Da i sami budemo svetlost. Allah spušta tu svetlost, taj nur, pravo u tvoje srce. I onda izlaziš i daruješ svetlost ljudima oko sebe. Allah kaže u Kuranu: Kome On ne da svetlost, taj uopšte nema svetlosti. Istinski vernici, mu'mini, nose tu svetlost u sebi i obasjavaju celo svoje okruženje. Oni donose blagoslov i dobro ljudima oko sebe. Mi moramo – inšallah – biti oni ljudi koji zalutalima donose smernice i uputu (hidaju). Oni se moraju vratiti na Allahov put pre nego što im istekne životni vek. Svi mi moramo naći put natrag do Allaha, na Njegov put. Nikada ne skreći sa tog puta. Jer ko napusti taj put, izgubljen je. Neka nas Allah učvrsti na Svom putu. I ovde, alhamdulillah, od srca me raduje kada vidim da se danas okupilo još više dobrih duša nego prošli put, alhamdulillah. Okupljaju se na takvom mestu, uz ljude koji im pokazuju put ka pravoj, neprolaznoj sreći. Neka vas Allah sve blagoslovi.

2026-11-03

Other
Večna sreća, to te u srcu čini srećnim. Nijedna druga sreća, jer sve u ovom životu ima kraj. Za večnu sreću moraš voleti Allaha i voleti Poslanika, sallAllahu alaihi wasallam. Voli ove Awliya as-Salihin, Ibadullah as-Salihin, budi sa njima i traži od njih blagoslov. Alhamdulillah, upravo smo održali svečanost za Sayyidina Ahmada ar-Rifa’ija Kabira. On je bio jedan od najvećih Awliyaullaha iz vremena pre više od hiljadu godina. On poseduje veliku kerametsku moć (Karamah), veličanstvene stvari. Tako svi ljudi doživljavaju njegovu karamu i imaju koristi od njegove pomoći (Madad). Njegov bereket (Barakah), njegov blagoslov se spušta dok ga ljudi mole za Madad i uče Kuran, izgovaraju tespih, tahlil i salavate. Oni će imati koristi od toga. To je put da, insha’Allah, usrećite svoja srca, ispunite svoj život i imate dobro potomstvo, insha’Allah. Neka vas Allah sačuva, jer najveći neprijatelj ovih ljudi – šejtan i njegove pristalice – oni ne vole Awliyaullah, oni ne vole Poslanika, sallAllahu alaihi wasallam. Zato važi: što više šejtan nekoga ne voli, to više vi morate da ga volite. Ovo je kratka sohba (Sohbah), kratak savet (Nasihah) za sve nas, insha’Allah. Sada ćemo obaviti Khatm Khwajagan, insha’Allah. Ovde smo, alhamdulillah, okupljeni sa ljudima iz mnogih tarikata. Rifa’i, Shadhili, Qadiri, Naqshbandi, Chishti – svi tarikati, moramo se držati zajedno. Ne smemo biti u neprijateljstvu jedni sa drugima; već imamo dovoljno neprijatelja. Šejtan i njegove pristalice su naši neprijatelji, a ne ljudi iz tarikata. Sve ove velike Awliyaullah nosimo na svojoj glavi. Alhamdulillah, ove godine nam je Allah omogućio da posetimo sve ove evlije u Bagdadu: Sayyidina Abdul Qadira Gilanija, Sayyidina Sarija as-Saqatija, Ma’rufa al-Karkhija – sve njih, verovatno oko sedamdeset. Posebno Ahmada Rifa’ija: Putovali smo namenski do mesta njegovog počinka, veoma daleko od Bagdada, i tamo doživeli njegovu karamu. Moja žena je mnogo patila, ne znam od čega. Sumnjala je na crnu magiju ili nešto slično. Alhamdulillah, posle toga je sve prošlo, alhamdulillah. Karamati evlija (Awliyaullah), njihova čuda, još su brojnija nego za vreme njihovog života. Dakle, alhamdulillah, mi sve ovo cenimo, a ako neko kaže „mi smo bolji“ – nema nikakvog razloga da se tako nešto govori. Poštujemo ih sve sa strahopoštovanjem, insha’Allah, i tražimo Madad od svih njih. Ne ponašajte se nedolično prema njima i ne govorite ništa loše o njima. Kod nekih od njih može imati veoma loše posledice ako se kaže nešto protiv njih. To je, dakle, drugi savet: ophodite se prema svim Awliyaullah uvek sa najboljim ponašanjem (Adab), insha’Allah.

2026-11-01

Other
Dharhum Ya'kulu Wa Yatamatta'u Wa Yulhihimu Al-'Amalu (15:03)۔ Allah, Azze ve Dželle, kaže: Pusti ove ljude neka jedu, uživaju i plešu na ovom svetu i gomilaju novac. Iza toga stoji samo pusta nada da će time postati srećni. Upravo to danas vidimo svuda u svetu. Svako teži samo za ovim svetom: Kako mogu sebe učiniti srećnim? Srećnim kroz novac, zlato, automobile, žene – kroz bilo šta. Ljudima se misli vrte samo oko toga. Posebno je u ovoj zemlji ovde to ekstremno. Zašto? Zato što imaju novca i veruju da je to sreća. U stvarnosti, to uopšte nije sreća. I dalje se pitaju: Kako da budemo još srećniji? Ako kupimo još skuplju kuću, skuplji auto, skuplje cipele, odeću ili skuplju hranu? Samo oko toga se vrte njihove misli. To nema nikakve veze s tim kakav bi čovek zapravo trebalo da bude. Jer Allah je čoveku dao razum da razmišlja i razlikuje dobro od zla. Životinje ne znaju šta je dobro. One samo traže hranu – ništa drugo. Ali čovek ipak mora biti više od toga. Čovek to mora uvideti. Afahasibtum Annama Khalaqnakum Abatha (23:115)۔ Nismo vas stvorili samo da biste se izmotavali, bavili samo sobom, zadovoljavali svoj ego i bili robovi svog ega i njegovih prohteva. Ne, za to vas Allah, Azze ve Dželle, nije stvorio! On vas je stvorio za istinsku sreću. I On je govorio o toj sreći: Wa-Llahu yad'u ila dari s-salam (10:25)۔ Allah poziva ljude sreći, Kući mira. Mir ovde znači istinsku sreću – ne mir o kojem ljudi govore na ovom svetu. Mnogi govore o miru, ali ne čine apsolutno ništa da bi taj mir i postigli. Ako budete činili ono što Allah želi od vas, bićete srećni i naći ćete pravi mir. Ali ako samo jurite za ovim dunjalukom i mislite: „Ako ovo kupimo, bićemo srećniji“, ne – tome nikada nema kraja. Što više dajete svom egu, to više on traži. Prohtevi ega nikada ne prestaju. On uvek želi samo više, više i još više. I želi još nešto: da mu niko ne može parirati. Čim vidi nekog drugog, kaže: „Moram brzo napraviti nešto bolje. Moram to imati! On ima ovo, ona ima ono – ali ja imam novac, ja imam sve, moram biti jedinstven! Niko ne sme da mi se približi.“ Tako nešto sam već često doživeo. Kada sam prvi put bio u Parizu, otišli smo u jednu basnoslovno skupu prodavnicu. Pokazivali su mi različitu robu – sićušne sitnice kao i veće stvari. Ali cene: Za takve cene za takve stvari u životu još nisam čuo! Tada sam pomislio: Ljudi ovo kupuju samo zato što drugi to ne mogu sebi da priušte – već samo oni sami. A pritom to nema ni najmanju korist. Samo da bi mogli reći: „Kupovao sam u ovom otmenom butiku.“ Obični ljudi – a kamoli siromašni – tamo nikada ne mogu kupovati. „O, kako sam samo srećan! Moj ego, dragi ego, jesi li sada zadovoljan?“ „Ne, moraš kupiti još više! Moraš naći nešto što je još skuplje! Idi i traži još skuplje stvari! Baci još više novca na ove gluposti!“ Ali kada je reč o Allahovom zadovoljstvu, ne daju ni jedan jedini cent. Ali za svoj ego doslovno daju sve. Upravo tako ljudi danas razmišljaju. Previše trče za svojim egom. Ali ako se oslobode svog ega, biće srećni. Tek tada pronalaze istinsku sreću. Mnogi Allahovi prijatelji, evlije (Awliya'Allah), u početku su bili na stranputici; ali onda im je Allah podario uputu (hidajet) i postali su velike evlije. Jedan od njih koga se sećam bio je Bišr el-Hafi. Posetili smo njegov mezar prošle godine u Bagdadu. Tada je bio mlad. Njegova porodica je bila basnoslovno bogata. I imao je lošeg prijatelja – najgore što čoveku uopšte može da se desi. Svako bi trebalo da se čuva lažnih prijatelja. Nemojte se družiti s njima. Dajte im dobar savet – ako poslušaju, dobro je. Ako ne žele da slušaju, izbegavajte njihovo društvo. – Imao je, dakle, tog lošeg prijatelja. Sa silnim novcem mogao je sve da radi: da luta unaokolo, pije. Jednog dana je tako ponovo pio. Kada je došao kući, legao je da spava. Tada je došao jedan bogobojazan čovek i pokucao na njegova vrata. Sluga je otvorio. Čovek je rekao: „Reci svom gospodaru da napusti tog lošeg prijatelja i taj zli put i da se vrati Allahu.“ Sluga je ušao i preneo mu to. On je upitao: „Ko je to rekao?“ Odgovorio je: „Jedan sveti čovek je pokucao na vrata i to rekao.“ Tada je odmah potrčao za njim. Čovek mu je ponovo rekao: „Ostavi tog lošeg prijatelja.“ Tada se on pokajao, učinio tevbu (zatražio oprost) i vratio se molitvi. Ali nakon nekog vremena, taj đavolski prijatelj mu se ponovo prikrao, i sasvim postepeno ponovo je počeo da pije i opet luta s njim. Jednog dana je tako ponovo pio. Kada je potom izašao na ulicu, našao je na tlu papirić na kojem je bilo napisano Allahovo ime. Kiša je lila kao iz kabla i sve je bilo puno blata. Podigao ga je, pažljivo očistio, sa strahopoštovanjem prineo čelu, namirisao najfinijim mirisom i okačio u svojoj sobi. Te noći je jedan bogobojazan čovek usnio san u kojem mu se Allah obratio: „Reci tom mladiću: Kao što je on počastio i uzvisio Moje ime, tako i Ja njemu opraštam i njega uzvisujem. U Mom prisustvu pripada mu visok, uzvišen položaj.“ Tada ga je potražio i preneo mu tu poruku. Bišr je briznuo u plač i gorko zaplakao. Nakon toga je rekao: „Od trenutka kada si mi preneo ove reči od Allaha, ja se vraćam Njemu. Ne uzimam ništa sa sobom i posvećujem svoj život isključivo Allahu.“ Tako je ostavio sve i otišao bosonog. Hafi znači bosonog, bez obuće – tako je dobio svoj nadimak. Ceo ostatak svog života više nije nosio obuću, jer je rekao: „Onog dana kada sam se pomirio s Allahom, bio sam bosonog. Sada se stidim da ponovo obujem obuću.“ Odrekao se svega i pronašao istinsku sreću. Postao je sultan onog sveta. Njegovo blagosloveno turbe (mezar-šerif) nalazi se u Bagdadu. Poveo je na hiljade učenika putem Poslanika (salla Llahu alayhi wa-sallam) – u tarikatu i šerijatu – i doneo im uputu. Upravo za to se i mi trudimo. Elhamdulillah, čak i ovde – gde je sve tako neverovatno skupo, najskuplje mesto na svetu. Elhamdulillah, inšallah, vi, vaša deca i svi ovi ljudi ne bi trebalo da težite takvim stvarima. Ne bi trebalo govoriti: „O, to je pripadalo mom ocu, to mojoj majci, to je naša zemlja, to nije pripadalo nama.“ Ne, to je potpuno beznačajno. Ono što je zaista važno jeste najvrednija stvar uopšte: biti počastvovan rob u božanskom prisustvu Allaha, Azze ve Dželle. Inna Akramakum Inda Allahi Atqakum (Kuran 49:13)۔ Sadaqa Llahu l-Azim۔ Najplemenitiji i najugledniji kod Allaha je onaj ko Mu je najbliži, ko Mu se pokorava, voli Njegovog Poslanika (salla Llahu alayhi wa-sallam), voli ashabe, voli Ehli-bejt, voli mešajih i voli vernike. To je pravo bogatstvo. A ne ovako nešto ovde. Kod nas kod kuće nikada nisam video takvo materijalno obilje – možda toga nema nigde drugde na svetu. Ali sve to nema apsolutno nikakvu vrednost. Mevlana Šejh je često pričao stvari koje su ljude podjednako navodile na osmeh i na razmišljanje. Sva ta ogromna raskošna građevina – šta je bilo s njom? Njen vlasnik je upravo umro. Uzmite ovog mrtvaca, iznesite ga tajno liftom, gde ga niko ne vidi. Dobro ga pokrijte, da slučajno niko ništa ne primeti. Brzo ga sklonite, da ga ljudi koji trče za ovim svetom ne vide i na kraju ne izvuku pouku iz toga! Vlasnik ove ogromne zgrade je mrtav. Šta mu je to na kraju vredelo? Da li je imao ikakve koristi od toga? Njegova ogromna zgrada, sav taj silni novac, sva ta bogatstva – jesu li mu mogli pokloniti makar jedan trenutak života više? Ne. Kraj i gotovo, sve je prošlo. U tom trenutku više nema nijednog zvuka, nijednog daha, ničega. Prošlo je. Svemu tome je kraj. Ovaj grad je opominjući primer vernicima da se ne vezuju za dunjaluk. Ne dozvolite da vas ubede: „O, kako smo samo srećni sa ovim dunjalukom.“ Ne tražite svoju sreću u tome. Radujte se onom svetu (Akhirah), in sha'a Llah. Neka vas Allah blagoslovi. Neka vas Allah zaštiti. Neka nas Allah sve sačuva. Iskoristite ovaj svet za onaj svet! Ako ga iskoristite za onaj svet, poslaćete celu ovu palatu unapred na onaj svet. Ako ne, jednostavno ćete je ostaviti ovde, i drugi će je preuzeti. Isto onako kako ste je vi posedovali, posle će je posedovati drugi. Neka nas Allah sačuva od toga, in sha'a Llah. Neka nam Allah podari blagostanje kako bismo pomogli drugima i služili islamu, in sha'a Llah. Ako ne zbog toga, onda nam uopšte i ne treba, in sha'a Llah. Neka nam Allah omogući da doživimo vreme Sayyidina al-Mahdija, alayhi s-salam. Šta je pravo bogatstvo, videćete tek tada. Sve ovo ovde je ništa u poređenju sa bogatstvom u vreme Sayyidina al-Mahdija, alayhi s-salam.

2026-11-03

Other
...onda od toga više nema povratka. Upravo zato: kada vidiš vatru, ne možeš... Ako ovde odjednom – neka nas Allah sačuva – svuda izbije vatra, a ti priđeš bliže i pomisliš: „Ma, samo ću malo da pogledam izbliza, uvek mogu da se sklonim“, onda odjednom naiđe nalet vetra, plamen te zahvati i opeče te. Zato moraš da se držiš što je dalje moguće od vatre. Nemoj reći: „Probaću samo jednu cigaretu, nije to ništa strašno.“ Ne! Kada te jednom obuzme, više se uopšte ne možeš osloboditi. Mislio si da si najvažniji dok si tako stajao i pušio. Ali na kraju samo postaneš njen rob. Poželećeš da prestaneš, da pobegneš od toga, ali to se zalepi za tebe poput hobotnice i okuje te. Jednostavno više ne možeš da se oslobodiš. A to je samo jedan jedini primer od hiljada koje viđamo svakodnevno. Zato, kad vidiš tako nešto, nikada nemoj reći: „Moram to obavezno da probam.“ Ne, nema apsolutno nikakvog razloga da se to proba. U medresi nas uče jednom osnovnom pravilu... U medresi učimo vrlo prikladnu izreku: „Man jarraba al-mujarrab fa 'aqluhu mukharrab.“ „Ko isprobava ono što je već isprobano, njegov razum zakazuje – potpuno je uništen.“ Ljudi to već znaju – svako zna da to šteti. Zato nema potrebe ni pokušavati, bi'idhnillah. Iz tog razloga se molimo: Neka nas Allah sačuva od favahiša (razvrata), od grehova i svega lošeg, inšallah. Neka vas Allah blagoslovi i sačuva našu decu.

2026-10-15

Other
Zahvaljujemo Allahu; šukran lillah. Radujemo se što smo među ljudima koji su odabrani da ih Allah voli. Sve koji su se ovde okupili Allah voli. Pre oko deset dana neko nam je postavio pitanje koje se često postavlja. Jedan student je upitao: „Kako mogu postati velijullah?“ Postoje, naime, ljudi koji zaista nude kurseve o tome kako postati velijullah. Oni na internetu nude tromesečni kurs: „Kako postati velijullah.“ Kako se, dakle, to postaje? Plati se oko hiljadu dolara i nakon tri meseca čovek je velijullah! Tako nešto uopšte nije potrebno! Ako se moliš pet puta dnevno, postiš, daješ zekat i obaviš hadž, Allah će te voleti. Velijullah prosto i jednostavno znači: neko koga Allah voli. Ako težiš da postaneš velijullah samo da bi činio čuda i pokazivao keramete, ti to ne činiš radi Allaha – i On te neće voleti. To činiš samo radi sebe. Pravi velijullah zna da mu nije potrebno da čini čuda radi sebe. Elhamdulillah, većina vas ovde poštuje Njegove zapovesti – i Allah vas voli. Da vas ne voli, ne bi vas uopšte ni doveo ovamo. Milioni ljudi samo trče za svojim strastima, gube vreme u kupovini i sede po kafićima. Nemaju nikakvo interesovanje za veru niti za sticanje Allahovog zadovoljstva. Ali onaj ko traži Allaha, nikada neće ostati praznih ruku. Allah će ga sigurno nagraditi. Zato naš tarikat, elhamdulillah, od početka do kraja teži samo jednom: kako biti voljen od Allaha. A kada te Allah voli, voleće te i ljudi. Allah, Azze ve Dželle, kaže: „Kada zavolim roba, naredim celom stvaranju da ga voli.“ Međutim, ako Allah nekoga ne voli, ljudi ga slede – ako ga uopšte slede – samo zbog novca, a ne iz prave ljubavi. Trče za njim samo zbog njegovog bogatstva ili zbog onoga što im pruža – a ne zbog njegovog karaktera. Tek kada čovek voli Allaha i Allah voli njega, i ljudi razvijaju iskrenu ljubav prema njemu. Iz tog razloga nas je Poslanik u našem tarikatu – njegovom putu, sallallahu alejhi ve sellem – podučio svakoj zamislivoj plemenitoj vrlini. Ona donosi blagoslov celom čovečanstvu, od početka do kraja vremena. Ne onako kako neki tvrde – da je čovečanstvo nastalo pre sto hiljada ili petsto hiljada godina. To je jedna od najvećih zabluda. Bez tarikata nema pravog života – nema duhovne svežine i nema prave duhovnosti. Sve dobro potiče iz njega. Čak i kada ljudi neprijateljski gledaju na islam, vređaju ga i bore se protiv njega – pa čak i kada sami muslimani greše – Allah radi ovih čistih duša ipak daruje blagoslov, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Preko njih dobijate kišu, preko njih bivate opskrbljeni i preko njih vam se pruža pomoć.“ Preko ovih iskrenih robova primate opskrbu, zaštitu i kišu. Zato je za svakog čoveka od presudnog značaja da krene ovim putem. Ali, kao što je rečeno: čovek za to mora biti i odabran od Allaha. On bira ko će ići duhovnim putem i ko će se čuvati od sleđenja šejtana. Tarikat je srce šerijata. Tarikat je upravo ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim primerom pokazao celom ummetu i što prenosi sve do danas. Temelj je ljubav: da musliman od srca voli svoga brata. Kada nekoga iskreno voliš, ne možeš loše postupati prema njemu – niti prema bilo kome drugom. Čovek uvek treba da se odlikuje finom pristojnošću, pravim edebom i dobrom naravi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je najplemenitijem ponašanju. Elhamdulillah, vi posedujete ovo fino ponašanje i ovaj plemeniti edeb. I inšallah, svi vi pripadate onima koje Allah, Azze ve Dželle, voli. Neka vas Allah sačuva od svakog zla. Nekada su neprijatelji verovali da će, ako sruše islamsku državu – Osmansko carstvo – islam zauvek nestati. Ali islam živi i dalje kroz ljude plemenitog karaktera i lepog ponašanja, kroz tragaoce na putu tarikata i kroz Allahove evlije. Napali su islam svim mogućim sredstvima. Da su u tome uspeli, danas ovde ne bi bilo više nijednog vernika – nijednog muslimana na celom svetu. A šta mi tome suprotstavljamo? Mi nemamo oružje, nemamo rakete, ne vodimo ratove i ne kujemo mračne planove da bilo koga uništimo. Oni, s druge strane, sve to rade neprestano. Svi ti protivnici i neprijatelji neumorno rade na tome da unište islam. Ali Allah bdi nad njim. Mi ostajemo mirni i spokojni. Nemamo čega da se plašimo. Zašto? Zato što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne tuguj; zaista, Allah je s nama“ (9:40). Čak i u najopasnijem trenutku, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je sejjidini Ebu Bekru: „Ne brini se, budi spokojan; Allah je s nama.“ Tvorac i Vladar čitavog univerzuma je uz nas. Zato se ne plašite ni njihovog oružja ni njihovih spletki; samo ostanite postojani na ovom putu, držite svoja srca čvrsto vezana za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i poslednja reč biće naša. Kao što poslovica kaže – bilo na engleskom ili nemačkom: „Ko se zadnji smeje, najslađe se smeje.“ Ko se prerano raduje i misli da je uništio jedan narod, na kraju će ostati praznih ruku. Kao što se kaže u suri El-Mutaffifin: „Zar nevernici nisu dobili platu za ono što su činili?“ (83:36). Vernici će gledati na te ljude odozgo, u džehennemskoj vatri. I Allah, Azze ve Dželle, predočava im u ovom ajetu šta su postigli i šta im je sve njihovo delovanje na kraju donelo. Upravo to Allah pita na kraju ove sure. Zato ostanimo čvrsto na Allahovom putu i nemojmo dozvoliti da nas pokoleba ono što se oko nas dešava. Ostanite iskreni pred Allahom, volite Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i volite vernike i celu zajednicu, inšallah. Neka vas Allah blagoslovi, neka nas sačuva, uzdigne vaše stepene, učini vas putokazima za druge i ubroji vas sve među blagoslovene, inšallah. Neka vam Allah svima omogući da budete među Njegovim evlijama, inšallah.

2026-10-29

Other
Alhamdulillah, svi mi ovde pripadamo tarikatu. I ovo su reči Šaha Nakšbanda, pira nakšibendijskog tarikata: U tarikatu moraju postojati dve stvari: Hatm Hadžagan i sohbet, inšallah, i zajedništvo. Alhamdulillah, mi se danas okupljamo po uputstvu našeg pira, Šaha Bahaudina Nakšbanda – kako bi njegov nazar, njegov blagosloveni pogled na nas, inšallah otvorio put da Allah 'Azza ve Dželle s punim zadovoljstvom pogleda na nas i bude zadovoljan nama. Svaki put se molim da nam Allah pošalje dobre ljude, kako bismo bili u dobrom društvu. To je naša stalna molitva, naša neprestana dova. Biti sa dobrim ljudima je najbolje od svega, jer nam je Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) tako naložio. Naveo je primer za to: Dobar saputnik je poput prodavca mirisa. Kada uđeš u njegovu radnju, već samim svojim prisustvom osetiš divan miris koji ti raduje srce – čak i ako ništa ne kupiš. Čak i bez kupovine bićeš srećan već pri samom ulasku – zahvaljujući prijatnom mirisu, čistom mestu i dobrom društvu. A lošeg prijatelja je, s druge strane, uporedio sa kovačem. Kada dođeš u njegovu radionicu, on radi svoj posao – što je za njega sasvim u redu. Ali kada mehom raspaljuje vatru da bi rastopio gvožđe, lete varnice koje ti mogu progoreti rupe na odeći – ili ćeš posle toga sav mirisati na dim. Da bi se gvožđe prekalilo, ponekad se potapa u ustajalu vodu ili čak konjski urin, što neprestano širi strašan smrad. Prema ovom poređenju, dakle, nema razloga boraviti pored kovača dok radi. Ako nekome nešto zatreba, može to kupiti ili naručiti izdaleka. Ali niko ne seda iz čistog zadovoljstva u garavu, vrelu kovačnicu. Zato treba da tražimo dobre ljude i da budemo u njihovoj blizini, inšallah. A dobri ljudi su oni koji vole Allaha, vole Poslanika (sallallahu 'alejhi ve sellem), poštuju ashabe, Ehli-bejt i mešajihe – oni su zaista najbolji ljudi. Upravo u tome leži pravi smisao našeg života. Ipak, mnogi ljudi neumorno tragaju dalje i pitaju se zašto smo uopšte ovde. Niko od nas nikada nije dobio lični poziv na ovaj svet. Allah te je stvorio – i ne možeš Ga pozvati na odgovornost pitajući zašto si ovde. „Afaḥasibtum annamā khalaqnākum 'abathan wa-annakum ilaynā lā turja'ūn.“ Allah kaže: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se Nama nećete vratiti?“ To bi trebalo da razbudi ljude. Ali ko to niti čita niti uzima k srcu, pati ceo svoj život. Neki misle da su ovde samo zbog svojih roditelja, pa im prebacuju: „Zašto ste me uopšte doneli na ovaj svet?“ To je čisto neznanje – džahilijet. Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) je već rekao da je drugi džahilijet, moderno neznanje, još gori od prvog. Ali kada čovek shvati pravi smisao života, pronalazi unutrašnji mir i zadovoljstvo – potpuno bez stresa, straha i tuge. U tome leži neprocenjiva vrednost dobrih saputnika: društvo iskrenih ljudi je prava suština života. Alhamdulillah, toliko ljudi ovde pronalazi svoj put do tarikata, i širom Indonezije nastaju nove zavije, inšallah. Mevlana šejh Nazim, naš otac, uvek je govorio da će, inšallah, u svetu jednog dana biti 40.000 dergaha i zavija. Allah je svakog čoveka stvorio malo drugačijim. Ako se neko, dakle, oseća prijatnije s određenim prijateljima i sastaje se s njima, u tome nema ničeg lošeg. To ne šteti, sve dok slede Allaha 'Azza ve Dželle i ostaju povezani u međusobnoj ljubavi. Među 124.000 poslanika bilo je onih čiji su sledbenici činili samo jednog jedinog čoveka. Čitava zajednica jednog poslanika bila je samo ta jedna osoba. Ako si, dakle, predstavnik ili vodiš dergah: ne brini o tome da li dolazi mnogo ljudi ili ne. Ko dođe, iz sveg srca mu poželite dobrodošlicu i budite tu za njega. A ko ne dođe – i to je dobro. Alhamdulillah, bilo da smo nakšibendije ili iz nekog drugog tarikata: svi smo mi braća i volimo jedni druge. Prošle godine smo putovali u Irak. Posetili smo makame šejha Abdul-Kadira Džilanija, imama Ebu Hanife, sejjidine Ahmeda er-Rifaija i Hasana el-Basrija – sve te evlije nosimo duboko u srcu. Neizmerno ih cenimo, baš kao i današnje učenjake, evlije i iskrene ljude. Alhamdulillah, negujemo razmenu, posećujemo jedni druge, i svi su oni voljeni Allahovi robovi. Zato ne treba stvarati podele; kad god sretnete dobre ljude, vaše srce bi trebalo jednostavno još više da se raduje. Alhamdulillah, naš imam je malopre tako predivno proučio ajete sa kraja sure Ez-Zumer. Smisao ovih ajeta je: oni koji veruju u Allaha, žive svesno i imaju strahopoštovanje prema Njemu, biće svi okupljeni. U suri se kaže da će u grupama – „zumaran“ – ući u Džennet, dakle zajedno, u bratskom krugu. Kao što su na ovom svetu bili zajedno, tako će, inšallah, i na onom svetu zajedno ući u Džennet. I meleki će ih pozdraviti: „Selamun alejkum – mir s vama!“ Meleki će reći: „Allah je zadovoljan vama; uđite u Džennet.“ Neka Allah spaja sve više ljudi, kako bi milioni zajedno ušli u Džennet, inšallah. Neka vas Allah obilno nagradi: ostali ste ovde još od akšama, puni strpljenja i ljubavi prema Allahu, a da se niste umorili. Čekali ste nas sve ovo vreme i niste se umorili od čekanja. Jer niste čekali zabavu, muziku ili razonodu. Vaš nijet je bio jedino i isključivo da čujete reči koje otvaraju srce i da tražite Allahov blagoslov. Neka vas Allah blagoslovi i neka, inšallah, zauvek ostanemo povezani jedni s drugima.

2026-10-25

Other
Alhamdulillah, svi mi ovde pripadamo tarikatu. I ovo su reči Šaha Nakšbanda, pira nakšibendijskog tarikata: U tarikatu moraju postojati dve stvari: Hatm Hadžagan i sohbet, inšallah, i zajedništvo. Alhamdulillah, mi se danas okupljamo po uputstvu našeg pira, Šaha Bahaudina Nakšbanda – kako bi njegov nazar, njegov blagosloveni pogled na nas, inšallah otvorio put da Allah 'Azza ve Dželle s punim zadovoljstvom pogleda na nas i bude zadovoljan nama. Svaki put se molim da nam Allah pošalje dobre ljude, kako bismo bili u dobrom društvu. To je naša stalna molitva, naša neprestana dova. Biti sa dobrim ljudima je najbolje od svega, jer nam je Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) tako naložio. Naveo je primer za to: Dobar saputnik je poput prodavca mirisa. Kada uđeš u njegovu radnju, već samim svojim prisustvom osetiš divan miris koji ti raduje srce – čak i ako ništa ne kupiš. Čak i bez kupovine bićeš srećan već pri samom ulasku – zahvaljujući prijatnom mirisu, čistom mestu i dobrom društvu. A lošeg prijatelja je, s druge strane, uporedio sa kovačem. Kada dođeš u njegovu radionicu, on radi svoj posao – što je za njega sasvim u redu. Ali kada mehom raspaljuje vatru da bi rastopio gvožđe, lete varnice koje ti mogu progoreti rupe na odeći – ili ćeš posle toga sav mirisati na dim. Da bi se gvožđe prekalilo, ponekad se potapa u ustajalu vodu ili čak konjski urin, što neprestano širi strašan smrad. Prema ovom poređenju, dakle, nema razloga boraviti pored kovača dok radi. Ako nekome nešto zatreba, može to kupiti ili naručiti izdaleka. Ali niko ne seda iz čistog zadovoljstva u garavu, vrelu kovačnicu. Zato treba da tražimo dobre ljude i da budemo u njihovoj blizini, inšallah. A dobri ljudi su oni koji vole Allaha, vole Poslanika (sallallahu 'alejhi ve sellem), poštuju ashabe, Ehli-bejt i mešajihe – oni su zaista najbolji ljudi. Upravo u tome leži pravi smisao našeg života. Ipak, mnogi ljudi neumorno tragaju dalje i pitaju se zašto smo uopšte ovde. Niko od nas nikada nije dobio lični poziv na ovaj svet. Allah te je stvorio – i ne možeš Ga pozvati na odgovornost pitajući zašto si ovde. „Afaḥasibtum annamā khalaqnākum 'abathan wa-annakum ilaynā lā turja'ūn.“ Allah kaže: „Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da se Nama nećete vratiti?“ To bi trebalo da razbudi ljude. Ali ko to niti čita niti uzima k srcu, pati ceo svoj život. Neki misle da su ovde samo zbog svojih roditelja, pa im prebacuju: „Zašto ste me uopšte doneli na ovaj svet?“ To je čisto neznanje – džahilijet. Poslanik (sallallahu 'alejhi ve sellem) je već rekao da je drugi džahilijet, moderno neznanje, još gori od prvog. Ali kada čovek shvati pravi smisao života, pronalazi unutrašnji mir i zadovoljstvo – potpuno bez stresa, straha i tuge. U tome leži neprocenjiva vrednost dobrih saputnika: društvo iskrenih ljudi je prava suština života. Alhamdulillah, toliko ljudi ovde pronalazi svoj put do tarikata, i širom Indonezije nastaju nove zavije, inšallah. Mevlana šejh Nazim, naš otac, uvek je govorio da će, inšallah, u svetu jednog dana biti 40.000 dergaha i zavija. Allah je svakog čoveka stvorio malo drugačijim. Ako se neko, dakle, oseća prijatnije s određenim prijateljima i sastaje se s njima, u tome nema ničeg lošeg. To ne šteti, sve dok slede Allaha 'Azza ve Dželle i ostaju povezani u međusobnoj ljubavi. Među 124.000 poslanika bilo je onih čiji su sledbenici činili samo jednog jedinog čoveka. Čitava zajednica jednog poslanika bila je samo ta jedna osoba. Ako si, dakle, predstavnik ili vodiš dergah: ne brini o tome da li dolazi mnogo ljudi ili ne. Ko dođe, iz sveg srca mu poželite dobrodošlicu i budite tu za njega. A ko ne dođe – i to je dobro. Alhamdulillah, bilo da smo nakšibendije ili iz nekog drugog tarikata: svi smo mi braća i volimo jedni druge. Prošle godine smo putovali u Irak. Posetili smo makame šejha Abdul-Kadira Džilanija, imama Ebu Hanife, sejjidine Ahmeda er-Rifaija i Hasana el-Basrija – sve te evlije nosimo duboko u srcu. Neizmerno ih cenimo, baš kao i današnje učenjake, evlije i iskrene ljude. Alhamdulillah, negujemo razmenu, posećujemo jedni druge, i svi su oni voljeni Allahovi robovi. Zato ne treba stvarati podele; kad god sretnete dobre ljude, vaše srce bi trebalo jednostavno još više da se raduje. Alhamdulillah, naš imam je malopre tako predivno proučio ajete sa kraja sure Ez-Zumer. Smisao ovih ajeta je: oni koji veruju u Allaha, žive svesno i imaju strahopoštovanje prema Njemu, biće svi okupljeni. U suri se kaže da će u grupama – „zumaran“ – ući u Džennet, dakle zajedno, u bratskom krugu. Kao što su na ovom svetu bili zajedno, tako će, inšallah, i na onom svetu zajedno ući u Džennet. I meleki će ih pozdraviti: „Selamun alejkum – mir s vama!“ Meleki će reći: „Allah je zadovoljan vama; uđite u Džennet.“ Neka Allah spaja sve više ljudi, kako bi milioni zajedno ušli u Džennet, inšallah. Neka vas Allah obilno nagradi: ostali ste ovde još od akšama, puni strpljenja i ljubavi prema Allahu, a da se niste umorili. Čekali ste nas sve ovo vreme i niste se umorili od čekanja. Jer niste čekali zabavu, muziku ili razonodu. Vaš nijet je bio jedino i isključivo da čujete reči koje otvaraju srce i da tražite Allahov blagoslov. Neka vas Allah blagoslovi i neka, inšallah, zauvek ostanemo povezani jedni s drugima.

2026-10-24

Other
Proročanstva Poslanika (sallAllahu alayhi wa sallam) se malo-pomalo ispunjavaju – od njegovog vremena pa sve do Sudnjeg dana, do Dženneta i dalje od toga. Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam) nam je najavio šta će doći i sa kakvim iskušenjima će se ljudi suočiti, kako bismo bili upozoreni. Jedno od tih proročanstava govori o oponašanju drugih ljudi – o slepom povođenju za nemuslimanima. U islamskoj istoriji Osmansko carstvo je bilo poslednja islamska država. U to vreme svaka verska zajednica je imala svoje običaje – kako su živeli, šta su jeli i kako je izgledala njihova svakodnevica. Svaka zajednica je poznavala i negovala sopstvene tradicije. To je bila poslednja islamska država: Osmanlije. Nakon toga nam je Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam) rekao: „U poslednjem vremenu ćete se povoditi za nemuslimanima.“ „Čak i ako se uvuku u tesnu jazbinu, u rupu glodara duboko pod zemljom, vi biste puzali za njima“, rekao je Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam). I upravo to danas doživljavamo na svakom koraku. Svako radi ono što ovi ludaci odrede: kakva se moda nosi ove godine, šta treba jesti, gde treba ići, koji pametni telefon kupiti i kakav sat nositi na ruci. Do te granice se to još i može podneti; to još uvek nije pravi problem. Pravi problem počinje kada se nosi odeća koja u islamu nije dozvoljena – kada se čovek odrekne sopstvenih vrednosti i preuzme njihove običaje. A njihovi običaji nisu dobri običaji. Svaka zemlja ima svoju posebnost. Stotinama, ma i hiljadama godina unazad, ljudi su se oblačili i hranili onako kako je za njihovu regiju bilo prirodno i zdravo. Svaki kraj ima svoje uslove kojima se treba prilagoditi – tada čovek biva pošteđen i problema. Ali ako preuzimate stvari koje ovde uopšte ne pripadaju i kopirate tuđe načine života, to šteti sopstvenom zdravlju i nikome ne donosi ništa dobro. Danas se svuda govori o „globalizaciji“, a to je ono najgore u svemu tome. Bez obzira na to kuda putujete: svuda se nalazi samo potpuno ista stvar. Ranije je postojalo toliko tradicionalnih zanata – ljudi koji su ručno šili odeću ili čuvali stare zanate. Sve je to u međuvremenu nestalo. Svi kupuju kod ista tri ili četiri modna brenda; za bilo šta drugo ljudi više uopšte nemaju osećaj. Samo još to „H“ ili drugi poznati lanci; čovek već sve te nazive zna napamet. Oni manipulišu ljudima tako da samo razmišljaju o tome kako da se domognu sledećeg brendiranog komada ili da u sebe trpaju tu nezdravu hranu. Kako se to beše zove? Hrana-smeće, brza hrana, džank-fud. Dobra domaća hrana im više ne prija; svi samo trče za tom brzom hranom. To nije dobro, jer je Allah Azza wa Jalla stvorio raznolikost – ne samo hleb ili samo pirinač. Možda je pirinač idealan za ovu regiju ovde. Kod nas kod kuće ne možemo svaki dan da jedemo pirinač, jer ga ne jedemo samog kao hleb, već dodajemo obilje mesa i masnoće. Za nas je to teško glavno jelo – ovde pak služi kao lagani prilog poput hleba, i to savršeno odgovara ovoj klimi. Kada je Mawlana Sheikh jednom bio u Indoneziji, vozili smo se vozom oko tri sata van Džakarte. Svuda su bila pirinčana polja, a seljaci tamo bili su izuzetno vitki. Mawlana Sheikh je tada rekao: „Pogledajte ove ljude: samo jedna šaka pirinča im je dovoljna za ceo dan.“ Allah je sve što je potrebno stavio u tu jednu šaku pirinča, kako bi zadržali snagu i brinuli o svojim porodicama i deci. Kada bi ih naterali da se svakodnevno hrane hamburgerima, ubrzo bi jedva mogli da se kreću. Zato ne obraćajte pažnju na ono što vam trendovi nameću; gledajte šta Allah želi i šta Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam) želi za nas. Allah i Njegov Poslanik žele samo najbolje za vas – da radite ono što vam zaista koristi, a ne ono što drugima puni džepove. Nekada su kolonijalni gospodari dolazili i sve uzimali silom. Danas se ljudi potpuno dobrovoljno pretvaraju u njihove robove, a da oni uopšte ne moraju ni da dolaze ovamo. U to vreme Evropljani su porobili milione ljudi i nasilno ih odvodili u Severnu i Južnu Ameriku i širom sveta. Bili su zarobljavani, otrgnuti i nemilosrdno držani u zatočeništvu. Danas ljudi dobrovoljno rizikuju svoje živote na moru: polovina se utopi, a preživeli završe u Evropi ili Americi, gde ih preziru i gde žive gore nego nekada robovi. Robovima u prošlosti često je bilo bolje nego ovim ljudima danas. Danas doslovno mole: „Uzmite me, ja želim da budem vaš sluga – samo me primite.“ SubhanAllah, Allahu se tako nešto ne dopada, jer oni pogrešno veruju da su ti ljudi iznad njih. Pri tome pred Allahom niko nije iznad drugog – osim po pobožnosti, bogobojaznosti i pokornosti Njemu. Samo to se računa! Bilo da je Amerikanac, Afrikanac, Indijac ili Evropljanin: niko nema četiri noge ili dva nosa. Svi smo stvoreni jednaki. A ono što je zapanjujuće jeste: ko god pogleda kartu sveta, odmah prepoznaje da je Allah muslimanima podario najplodnije i najbogatije zemlje. Svakako da postoje i druga lepa mesta, ali muslimanske zemlje spadaju u najbogatije i najpogodnije za život na Zemlji, gde bi se mogao voditi život u izobilju. Ali kada ljudi zaborave Allaha, zanemare Njegove zapovesti i žrtvuju onaj svet zarad ovog prolaznog, trodnevnog dunjalučkog života, oni napuštaju svoju domovinu – ne sluteći kakva beda njih i njihovu decu čeka u tuđini. Mawlana Sheikh je o tome često pričao jednu zgodu o Sayyidina Isau (alayhi s-salam) sa njegovih putovanja. Ranije je bilo bogobojaznih ljudi koji su sasvim skromno živeli u pećinama ili šatorima. Jednog dana je sreo čoveka koji je obožavao Allaha pod sićušnom nadstrešnicom, koja ga je jedva štitila od kiše i jedva pružala hlad. Sayyidina Isa ga je upitao: „Koliko godina već živiš ovde?“, na šta je čovek odgovorio: „Već sedamsto godina.“ U to vreme Allah je nekim ljudima davao veoma dug život, iako su mnogi drugi živeli samo trideset ili četrdeset godina. Sayyidina Isa (alayhi s-salam) je u neverici upitao: „Boraviš već sedamsto godina na tačno ovom mestu pod ovom nadstrešnicom?“, a čovek je rekao: „Da.“ Sayyidina Isa (alayhi s-salam) je dalje upitao: „Zašto nisi bar malo dogradio kolibu, kako bi ti bilo udobnije i kako ne bi bio u tolikoj teskobi?“ Tada je čovek odgovorio: „A čemu to? Moje vreme ovde je već skoro isteklo, a ovde ionako nismo za večnost.“ Sayyidina Isa mu je rekao: „U poslednjem vremenu ljudi će živeti jedva sedamdeset ili osamdeset godina – a ipak će graditi ogromne palate i nebodere, i čak ni to im neće biti dovoljno; želeće uvek još više.“ Tada je čovek uzviknuo: „Da mi je dato da živim samo sedamdeset godina poput njih, istog trena bih pao na sedždu (Sajdah) i ne bih dizao glavu sve dok mi smrt ne dođe!“ To su bili ljudi koji su istinski živeli samo za Allaha Azza wa Jalla. Zato treba da cenimo sve što nam Allah daje i da prestanemo da trčimo za iluzijama drugih. Njihovi koncepti su pogubni – a najopasniji su oni uticaji koji žele da odvrate muslimane od njihove vere. I na to svako može da nasedne, bilo mlad ili star. Moramo đavolski paziti da ih ne sledimo. Ako se napravi prvi korak, drugi i treći korak slede sasvim sami od sebe – a na kraju je propast. Nažalost, upravo se to trenutno primećuje u mnogim muslimanskim zemljama. Omladini često nedostaje dalekovidost; mnogi se probude tek godinama kasnije i gorko se kaju zbog svojih grešaka. Zato je na nama da pažljivo usmeravamo našu decu. Ali kako da u tome uspemo? Pre svega, moramo im i sami biti živi uzor. Ako im to sami ne pokazujemo svojim životom, kako će nas onda slediti? Moraju na nama videti da se ne popušta slepo svakom nagonu i svakom hiru. Kao što je Poslanik (sallAllahu alayhi wa sallam) podučavao: što se više držimo podalje od ovih novotarijskih običaja, to bolje za sve nas. Iskrena namera je presudna – neka nas Allah u tome ojača. Čak i kod malih stvari: kada vam se nešto prohte, recite sasvim svesno: „Ne, to ću sada ostaviti; to samo laska mom egu. Moj nefs to samo želi da ima, nosi ili radi.“ Korak po korak, upravo će ovakav stav, inshaAllah, biti uzor i našoj deci. Jedno suštinsko načelo u vaspitanju jeste: nekada su deca još imala poštovanja prema roditeljima i slušala su ih. Danas je često obrnuto: cela porodica, i otac i majka, igra kako deca sviraju. Šta god dete zatraži, odmah se kaže: „Samo da ne plačeš, evo ti sve – bilo da je igračka, telefon ili televizor.“ Čak i ako nameravate da ih obradujete: ne kupujte im to odmah istog dana! Neka prođe nedelja ili mesec dana, kako bi naučili koliko stvari vrede. Ako im odmah popustite, dosadiće im posle sat vremena i već će tražiti sledeću igračku. Dete mora naučiti da ima strpljenja i da se potrudi, kako bi moglo da ceni pravu vrednost stvari. Jedan moj preminuli prijatelj (rahmatullahi alayh) rado je o tome pričao priču o jednom potpuno razmaženom dečaku. Otac više nije mogao da trpi ponašanje svog sina i dao mu je zadatak: „Od danas ideš svaki dan da radiš i uveče mi donosiš po jedan novčić kući.“ Prvog dana dečak je jednostavno nabavio novac bez rada i ponosno ga doneo ocu. Ovaj ga je pogledao i hladno rekao: „Uzmi taj novčić i baci ga u toalet.“ Dečak je to uradio i ne trepnuvši. Drugog dana se sve ponovilo, jer i dalje ništa nije shvatio i nije sam zaradio ni jednog jedinog centa. Trećeg dana mu nije preostalo ništa drugo nego da od jutra do mraka naporno radi kako bi pošteno zaradio taj novčić. Kada ga je doneo kući, otac je ponovo naredio: „Baci ga u toalet!“ Tada dečak zgranuto povika: „Šta to znači?! Za to sam se znojio ceo dan! Ne mogu to tek tako baciti u šolju!“ Upravo tako je shvatio vrednost. Jer ono što dođe bez truda, čovek i odbaci bez razmišljanja. Našoj deci je hitno ponovo potrebno to iskustvo. Ona se guše u izobilju i više ne znaju čak ni za zdravu dosadu, jer su dan i noć zalepljena za ekrane. Nekada je bilo trenutaka u kojima jednostavno nismo imali šta da radimo – i upravo nam je to tada prijalo. Allah je sve stvorio sa dubokim smislom, kako bismo naučili da obuzdavamo svoj ego i svoj nefs. Kao što rekoh: od suštinskog je značaja za nas same i za našu decu da ne popuštamo slepo svakoj potrošačkoj groznici. Danas se čita o ludim ljudima koji tri meseca kampuju ispred prodavnice, samo da bi prvi držali u ruci najnoviji pametni telefon. Ali ako od njih zatražite da klanjaju dva kratka rekata (Rak'ah), oni kukaju kako je to previše naporno. SubhanAllah – potpuno smo dozvolili svom egu da nas porobi! Mi ovde govorimo o svim tim stvarima, i inshaAllah dovoljno je već ako i samo jedan jedini procenat od toga primimo k srcu i primenimo. Neka vas Allah blagoslovi, sačuva nas i omogući nam da doživimo pojavu Sayyidina al-Mahdija (alayhi s-salam), inshaAllah. Kao što je Mawlana Sheikh uvek govorio: u to vreme će svom ovom ludilu za tehnologijom doći kraj – nema više ekrana, nema telefonskog terora – i život će biti mnogo spokojniji, inshaAllah. Nakon toga će nastupiti i Sudnji dan (Qiyamah), inshaAllah. Ono što nam je sada najviše potrebno jeste pojava Sayyidina al-Mahdija (alayhi s-salam), kako bi se stala u kraj ovoj svetskoj nepravdi – bez obzira na to da li ona potiče od nemuslimana ili od muslimana. Jer, nažalost, ima i muslimana koji maltretiraju druge i odvraćaju ih od vere tako što opominju iskrene vernike: „Ne radi ovo! Ne radi ono! Ti si nevernik! Ti si idolopoklonik!“ Zato se molimo i činimo Du'a da Allah pošalje Sayyidina al-Mahdija (alayhi s-salam) kako bi očistio srca i svet od ovog nemira. Ne molimo za to samo iz lične koristi: Alhamdulillah, živimo u sigurnosti, zahvaljujemo Allahu na svakom danu i ničega nam ne manjka, inshaAllah. Zahvaljujem vam svima od srca, i neka vas Allah blagoslovi.

2026-10-23

Other
Inšallah, uskoro idemo na jedan susret, ali pre toga bismo želeli da kažemo nekoliko reči radi Allaha. Inšallah, biće to od koristi za mene i za sve nas, inšallah. Danas smo, elhamdulillah, prešli dug put radi Allaha. Naravno, čovek se pri tome umori. Ali kada se to čini radi Allaha, za to čeka velika nagrada kod Allaha ‘Azza wa-Jall. I tome se radujemo. Dokle god nam Allah daje zdravlje, sve je lako. Moja majka se jednom veoma zabrinula za Mevlana Šejha. I oni su tada bili na putu i iscrpljeni. Tada je on rekao: „Ovaj umor nije ništa strašno.“ „To je samo dnevni umor, a ne bolest.“ Kada zdravlje strada, to je zaista loše. Kada čovek putuje i na putu je, prosto se malo umori. Ali čim se sastane sa dobrim ljudima, to većinom prođe. A kada se potom odspava i odmori, sledećeg dana je čovek, elhamdulillah, ponovo sasvim svež i pun snage. Na tome zahvaljujemo Allahu. Allah nam je darovao zdravlje i, inšallah, dobre ljude i blagoslovena mesta na koja možemo ići. Mi ne idemo na kockanje, niti u noćne klubove ili tome slično. Posećujemo naše ljude – ljude kojima nedostajemo i koji i nama nedostaju. Nismo ih videli više od dve godine. Elhamdulillah, sada smo mogli ponovo da ih vidimo. Oni se veoma raduju, a njihova radost dopire i do naših srca. Neka vas Allah sve blagoslovi. Od srca hvala svakome ko je došao da nas vidi i bude sa nama. Neka ih Allah nagradi i podari im zdravlje, snažan iman i dug, srećan život, inšallah – i na ovom i na onom svetu, inšallah.

2026-10-26

Other
InšaAllah, Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam rekao je o najboljim ljudima: „Khayrukum man ta'allamal Qur'an wa 'allamahu“ – najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i podučavaju druge njemu. Alhamdulillah, ovde vidimo školu Kur'ana i toliko dece. Detinjstvo je najbolje vreme za učenje Kur'ana. Alhamdulillah, ovde ste na predivnom mestu, okruženi dobrim ljudima. Alhamdulillah, oni slede reči Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam i uče decu od malih nogu da uče Kur'an. Postoji jedna izreka – ne verujem da je to hadis, ali možda i jeste: „Al-'ilmu fis-sighar kan-naqshi 'alal-hajar, wal-'ilmu fil-kibar kan-naqshi 'alal-ma'.“ Kaže se: Ono što se nauči u detinjstvu, kao da je u kamen uklesano. Baš poput natpisa koji se dletom urezuje u kamen: ono što dete nauči u ranim godinama duboko se urezuje i nikada se ne zaboravlja. Danas smo, alhamdulillah, posetili mnoga mesta. Prvo smo bili na sultanovom mestu. Tamo postoji kameni natpis, i čak nakon 500 godina on je i dalje očuvan i čitljiv. To su bili istinski iskreni ljudi. Zahvaljujući njihovom blagoslovu imate sve ovo ovde – to što se islam kod vas čuva življe nego u većini muslimanskih zemalja. To je velika milost od Allaha. On je poslao ove ljude i kroz njih podario uputu (Hidayah) – a ta Hidayah se prenosi s generacije na generaciju. Ona živi i dalje, alhamdulillah; upravo to ovde vidimo. I to je od neprocenjive vrednosti za sve ljude. Kur'an daruje svako dobro, jer je on živa reč Allaha Azza wa Jalla. Kada se uči iz njega, srce se otvara. On je lek (šifa) za dušu, a blagoslovi uzvišenog Kur'ana su bezgranični. Tome se radujemo od sveg srca. Ostali smo ovde ceo dan. Imali smo priliku da slušamo, da vidimo novo, a sve to dobro nikada ne prestaje. Alhamdulillah, ulaže se veliki trud da se Kur'an približi sve većem broju dece i da se ljudi podučavaju. Alhamdulillah, to je divno: za samo dve godine postalo je gotovo tri puta veće. Jer Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam nas je naučio: Kome prođu dva dana koja su potpuno ista – a da sledeći nije bolji od prethodnog – taj je na gubitku. Jer sutrašnji dan uvek mora biti bolji od današnjeg. Zato se radujemo svima onima koji slede reči Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam i Allahov poziv, kako bi služili učenicima Kur'ana i onima koji traže znanje. Ta blagodat dolazi jedino od Allaha. Kome je ova milost udeljena, može se smatrati srećnim što može da sprovede u delo ono što je Allah Azza wa Jalla naložio. To je ogroman blagoslov – dar da se može činiti dobro radi Allaha Azza wa Jalla. Jer danas ljudi jedva da odvajaju vreme za ono što su činile pređašnje generacije. Čim bi pala noć, zastali bi na pet ili deset minuta i zapitali se: Šta sam danas uradio? Da li je bilo dobro ili je bilo loše? Jer tokom dana se toliko toga dogodi. Svodili su račune: Kakvo sam dobro učinio? U čemu sam pogrešio? Koje sam grehe počinio? I mi takođe moramo da se preispitamo i zamolimo Allaha Azza wa Jalla za oprost. Ako bi učinili nešto nažao, molili bi Allaha Azza wa Jalla za oprost. Jer, alhamdulillah, Allah nalaže meleku s leve strane – koji zapisuje grehe – da sačeka do večeri i vidi šta će rob učiniti. Ako zatraži oprost, Allah mu oprosti i uopšte ne dopušta da se to zapiše kao loše delo. A pošto smo zaboravni, najbolje je pre spavanja obnoviti abdest (wudu), klanjati dva rekata, izgovoriti Astaghfirullah i zamoliti Allaha Azza wa Jalla za oprost. Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam je rekao: Ko klanja ova dva rekata, izgovori Astaghfirullah i probudi se pre sabaha (fadžra) kako bi klanjao barem dva rekata tehedžuda, računa mu se kao da je celu noć probdeo u molitvi. Alhamdulillah, zahvaljujemo Allahu što nam je omogućio da pripadamo ummetu našeg voljenog Poslanika, Sayyidina Muhammeda sallAllahu alayhi wa sallam. Kakva milost! Zaista smo blagosloveni. Zašto? Zato što su narodima pre ummeta Poslanika sallAllahu alayhi wa sallam bila nametnuta neizmerno teška iskušenja kako bi im Allah oprostio. Kada se, na primer, Sayyidina Musa alayhis-salam popeo na goru Sinaj i vratio se, zatekao je svoj narod kako obožava zlatno tele. Allah se rasrdio na njih, a kada su Ga preklinjali za oprost, Allah je rekao: „Morate žrtvovati sopstvene živote.“ I tako su ubijali jedni druge – neprestano –, sve dok njih 70.000 nije palo. To je samo jedan primer koliko je pre Sayyidina Muhammeda sallAllahu alayhi wa sallam bilo teško dobiti oprost od Allaha. Mi, s druge strane, jednostavno kažemo „Astaghfirullah“, i Allah nam oprašta pun milosti. Učinjeno nam je tako neizmerno lakim. Ako ovo učinite uveče – izgovorite Astaghfirullah i klanjate dva rekata –, biće vam oprošteni svi gresi i moći ćete da zaspite u dubokom miru. Alhamdulillah, za sve to zahvaljujemo Allahu. InšaAllah, neka Allah svima nama oprosti i neka blagoslovi ovaj naš susret. Hvala vam što ste došli ovamo Allaha radi. Neka vas Allah blagoslovi i podari vam bereket, inšaAllah. InšaAllah, da se uvek iznova viđamo – u najboljem zdravlju i sa još više radosti u srcu. InšaAllah, usmerite svoja srca ka onom svetu (Ahirah). Ovaj dunjalučki život (Dunya) je prolazan; onaj svet je ono što je važno. Poslanik sallAllahu alayhi wa sallam je rekao: Ko ima svoju svakodnevnu opskrbu, krov nad glavom i može da obavlja svoj ibadet, već pripada najsrećnijim ljudima na Zemlji. Neka Allah svima nama, inšaAllah, podari ovo najvrednije blago: Qana'ah – zadovoljstvo i skromnost onim što se ima. Lepo se kaže: „Al-qana'atu kanzun la yafna.“ To znači: Pravo zadovoljstvo onim što se ima je blago koje nikada ne presušuje. Mnogo vam hvala, i neka vas Allah blagoslovi.