السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Latest translations

2026-03-05

Lefke
هَلۡ يَسۡتَوِي ٱلَّذِينَ يَعۡلَمُونَ وَٱلَّذِينَ لَا يَعۡلَمُونَۗ (39:9) Allah kaže: "Da li su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?" Naravno da nisu, kaže Allah u smislu ovog ajeta. Znanje znači spoznati Allaha. Sve ostalo nije istinsko znanje. Zapravo, sve što svako uči od početka do kraja je znanje od Allaha. Ovo znanje je korisno samo onda kada čoveku omogući da spozna Allaha. Ako to ne učini, nema ni vrednost ni korist. Tada se znanje pretvara u neukost i neznanje, u nešto potpuno beskorisno. Ima ljudi koji se time hvale i misle da su nešto posebno, jer govore: "Koliko sam samo toga naučio." Samo zato što su postali profesori, dostigli visoke položaje ili završili brojne univerzitete... Ali ta osoba ne prihvata ni Allaha ni ono što je On objavio. Oni kažu: "Ove stvari su nastale same od sebe." To znači da su neuki; duboko su zaglibili u neznanje. Učenjak (alim) zna: znanju nema kraja. Znanje je bezgranično. Naš Poslanik - neka su Allahov mir i blagoslov na njega - rekao je: "Sticanje znanja je obaveza za svakog muslimana, za sve." Čovek treba da stiče znanje od svog rođenja do svoje smrti. Kako to da nauči? Treba da donese nameru da bude na Allahovom putu i da svaki dan uči korak po korak, dajući sve od sebe. Kada se čovek zaputi sa tom namerom da stiče znanje, on postaje cenjena osoba kod Allaha. Prema onome što je Allah objavio, čak i meleki šire svoja krila pod njegovim nogama. To znači da neznanje nije ništa dobro. Naravno, postoje stepeni znanja; Allah je svakome odredio određeni nivo. Na to se mora gledati ovako: običan musliman sluša propoved, prihvata nečiji savet; upravo to znači sticati znanje. To znači usvajati znanje. Čak i ako neko kaže: "Znam toliko mnogo", svakog dana se susreće sa novim stvarima koje ranije nije poznavao. Čovek svakog dana uči nešto novo. I to bi trebalo raditi radi Allahovog zadovoljstva. Trebalo bi reći: "Učim ove stvari po Allahovoj naredbi kao tragalac za znanjem." Istinsko znanje, naravno, podučava onome što je lepo i dobro. Ono podučava svemu što je dobro; stvari koje podučavaju zlu nisu znanje. One postoje samo da bi čoveka oterale u propast i uništile ga. Ako neko kaže: "Sve sam ovo naučio da bih varao ljude, bio lukav i nezakonito sticao profit", onda to nije znanje. Ili ako neko studira a zatim negira Allahovo postojanje, to je takođe loše znanje. Postoje dobri učenjaci. Kod Allaha učenjaci imaju najviši rang. Oni su dobri, pravedni učenjaci. Međutim, učenjaci koji slede sopstveni ego su loši učenjaci. Ako običan čovek počini greh, loš učenjak za to ima dva greha; računa mu se dvostruko. Jer dok običan čovek greši iz neznanja, učenjak to čini svesno. Zato je njegov greh veći. Neka nas Allah sačuva od toga. Neka Allah prosvetli naš um i neka ono što učimo bude blagosloveno znanje, inšallah.

2026-03-04

Lefke
يَـٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ ٱجۡتَنِبُواْ كَثِيرٗا مِّنَ ٱلظَّنِّ إِنَّ بَعۡضَ ٱلظَّنِّ إِثۡمٞۖ (49:12) Allah, Azze ve Dželle, kaže da treba da se čuvamo loših pretpostavki (Su' az-zann). „Su' az-zann“ znači misliti loše o nekome. To čoveka samo nepotrebno opterećuje. Kada čovek loše misli, pogrešno razume stvari i vidi dobro kao nešto loše. Zato Allah, Azze ve Dželle, kaže: Držite se podalje od toga. Sve naredbe Allaha, Azze ve Dželle, služe našem dobru. One služe našem dobru kako na ovom, tako i na onom svetu. Čovek ne bi trebalo da misli loše o svojoj braći. Ni o svojoj braći u tarikatu ne bi trebalo da misli loše. Allah štiti one čije su namere iskrene. Pošto danas mnogi ljudi ne znaju razliku između halala i harama, često prave greške. Često pokušavaju da prevare lakoverne ljude. Iako kažemo „nemaj loše pretpostavke“, naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je u jednom hadisu rekao: „Lastu bi khibbin, wa la al-khibbu yakhda'uni.“ U drugom hadisu je rekao: „La yuldaghu al-mu'minu min juhrin marratayn.“ U prvom hadisu naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: „Ja nisam neko ko vara, ali mene takođe niko ne može da prevari.“ U drugom se kaže: „Vernik neće biti ujeden dva puta iz iste rupe.“ Misli se na zmijsku rupu. Ako si jednom naseo na to i pretrpeo štetu, posle toga paziš. Nemoj jednostavno da odeš i kažeš: „Ja mislim samo dobro, nemam loše pretpostavke. To je bilo samo jednom, neće se desiti drugi put“, a da onda ponovo staviš ruku u istu rupu. Budi na oprezu! Kada neko dođe da te prevari, ne daj da te nasamari razmišljanjem: „Ne smem da mislim loše o njemu.“ Umesto toga, reci: „Brate, doviđenja. Ne teraj me u greh i ne navodi me na to da mislim loše. To što nudiš mi ne koristi.“ Reci: „Hvala Allahu, kroz blagoslov našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) izabrao sam dobar put i u društvu sam dobrih ljudi. Ja poslujem pošteno.“ Postupaj u skladu s tim. Ako želiš da kupiš robu ili sklopiš posao, a neko ti nešto nudi: ako ti to koristi, ti prihvatiš, ako ne, onda odbiješ. Neko možda kaže: „Odvešću te kod šejha.“ Ako tvoje srce uz tog šejha pronađe smiraj, otići ćeš, inače ne. Biti prevaren iz straha da nemaš loše misli je jedno. Ali glupost je – uz dužno poštovanje – nešto sasvim drugo. Ne budi nerazuman. Allah ti je dao razum, moraš ga koristiti. Ne dozvoli nikome da te prevari, baš kao što je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) i naredio. Danas su mnogi muslimani prevareni. Napustili su put istine i predivni put našeg Poslanika i slede svoje sopstvene predstave. Oni kažu: „Mi smo muslimani“, ali rade sve i svašta što ne stoji u sunnetu. Stvari koje naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) nikada nije rekao, oni prihvataju kao deo vere, a pravi sunnet nazivaju bid'atom. Ne slediti takve ljude ne znači da imate loše misli. Naprotiv: to svedoči o budnosti i pameti. Slediti njih znači samo naneti štetu samome sebi. Čovek mora umeti da jasno razlikuje te stvari. Nauči da razlikuješ mudrost, dobro i zlo. Allah ti je dao i razum i svetlost vere. Ako budeš postupao sa tom svetlošću, inšaAllah nećeš biti prevaren. Pazi na to. Neka nas Allah sačuva. U današnje vreme ima svega i svačega. Kao što je rečeno, i dobri ljudi budu lažno osumnjičeni. Ali ako pažljivo sagledaš ko je dobar a ko loš, to će se samo po sebi pokazati. Ne brini se i ne misli: „Greškom sam smatrao dobro za loše, a loše za dobro.“ Tako nešto može da se desi. Kada kasnije spoznaš istinu, pokaješ se. Ili ako si nekome učinio nepravdu, izviniš se i zamoliš ga da ti oprosti. Neka nas Allah sačuva. Neka Allah nikoga ne navede na to da misli loše o dobrim ljudima. Ako smo svesno ili nesvesno počinili greške prema njima, neka nam Allah oprosti zarad ovih blagoslovenih dana, inšaAllah.

2026-03-03

Lefke
Šukrulah - hvala Allahu! - ponovo smo se u ovim lepim danima okupili na blagoslovenom mestu, na makamu Mevlane šejha Nazima. Mesec Ramazan je lep mesec, ovi dani su lepi dani. Naravno, stanje u svetu je poznato, svet nije mesto udobnosti. Za muslimana je on mesto dobitka. To se mora dobro iskoristiti. Šta god da se dešava na svetu, ništa se ne dešava mimo volje Allaha, azze ve dželle. Sve se dešava u okviru volje Allaha, azze ve dželle, onako kako On želi. Zato ne razbijaj glavu time, gledaj svoja posla. Šta je tvoja dužnost? Biti Allahov rob, obožavati Allaha, hiljadama puta se zahvaliti na Allahovim blagodatima i ceniti ih. Kao musliman, a i kao čovek, podjednako moraš ići Allahovim putem. Ovo "onaj je uradio ovo, onaj je uradio ono, ovaj je udario, onaj je uništio" na svetu; to su sve stvari koje se dešavaju Allahovom voljom, i one se dešavaju. Zato nije potrebno previše razmišljati o tome. Čovek bi trebalo da gleda svoje stanje, a ne druge stvari. Kakvo god da je tvoje stanje, budi zahvalan. Ako si na Allahovom putu, budi zahvalan. Allah te je blagoslovio tom srećom, čoveče; smatraj se srećnim! S druge strane, milioni, milijarde ljudi nemaju tu sreću. Oni ne poznaju ove lepe dane, ne razumeju ovu lepotu, ne mogu u njoj da uživaju. Oni žure drugim putevima, jure za svojim zadovoljstvima i veruju da će ih to usrećiti. Uistinu je srećan onaj koji je na Allahovom putu. Svi ostali su lišeni sreće, oni nemaju sreće. To znači, bez obzira koliko si blizu, dok god nisi na ovom putu, to ti neće biti od koristi. Moraš stupiti na ovaj put, Allahov put. Ne oponašaj druge ljude i ne beži od vere, ne beži od islama, ne beži od tarikata. Ako pobegneš, izgubićeš veoma mnogo. Biće mnogo stvari zbog kojih ćeš se kajati. Reći ćeš: "Kako sam samo mogao da skrenem s puta? Bio sam na tom putu, bio sam musliman..." Kajaćeš se na ahiretu i reći ćeš: "Dok sam bio na putu islama, ugledao sam se na nevernike, na one bez vere, bezbožnike i one bez uverenja." Oni nemaju ništa na čemu bi im trebalo zavideti. Allah je svakoga stvorio jednakim; osoba kojoj bi zapravo trebalo zavideti je vernik. Nikada ne zavidite onome ko beži od vere. Ne treba da im se diviš razmišljajući: "Kako je lepo obučen, kako se kreće, kako pleše, kako pije, šta god da radi." To su prolazne stvari, one ne traju ceo život. Čak i da traju ceo život, na kraju od toga neće ostati ništa. Na ahiretu ćeš se veoma kajati i reći: "Ah, zašto sam samo propustio te prilike, kako se to moglo desiti?" Čovek će se kajati kada uđe u Džehennem, jer nije iskoristio prilike dok su bile tu. Oni koji će se najviše kajati su idolopoklonici iz vremena našeg Poslanika - sallallahu alejhi ve sellem. Nisu prepoznali njegovu vrednost, mučili su ga, ismevali ga, činili mu svako zlo, ali na kraju su se pokajali. Isto tako ljudi danas posmatraju šejhove i evlije; ne ukazuju im poštovanje, već umesto toga poštuju i cene oskudno odevene, razgolićene ljude. Oni nemaju nikakvu vrednost, a nemaju je ni za same sebe. Zato je Allah, azze ve dželle, dao čovečanstvu razum; čovek mora koristiti taj razum da bi postigao spas. Šta je spas? Na ovom svetu spas je biti uz Allaha, a na ahiretu je isto tako. Biti uz Allaha je posebno za ahiret od još veće važnosti. Ovozemaljski život svakako prolazi, ali ahiret ne prolazi. Sada ljudi na svetu razmišljaju: "Šta će biti s nama, šta će ostati?"; kako nevernici samo umiru od straha. Zato što nemaju vere; oni ne znaju da se sve dešava voljom Allaha, azze ve dželle. Zbog toga ne nalaze mir na svetu, jer govore: "Sada više nemam novca, šta će onaj uraditi, kako će ovo biti"; na ahiretu će njihovo stanje biti još mnogo gore. Da nas Allah sačuva. Neka nas Allah ne skrene sa ovog puta, neka blagoslov i milost ovih lepih dana budu na nama. Molimo i za to da Allah podari uputu nevernicima. Jer mi vernici, ljudi tarikata, ne želimo ništa drugo osim dobra. Neka ih Allah uputi, kako bi i oni krenuli pravim putem i postali od onih robova koje Allah voli, inšallah.

2026-03-02

Dergah, Akbaba, İstanbul
شَهۡرُ رَمَضَانَ ٱلَّذِيٓ أُنزِلَ فِيهِ ٱلۡقُرۡءَانُ هُدٗى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَٰتٖ مِّنَ ٱلۡهُدَىٰ وَٱلۡفُرۡقَانِۚ (2:185) Allah kaže: Ovaj blagoslovljeni mesec je mesec u kojem je spušten Kur'an. Sve ove manifestacije su spuštene u ovom mesecu. Zatim je upotpunjen tokom 23 godine i traje kao čudo sve do Sudnjeg dana. Veličanstveni Kur'an je veliko čudo. Jedno od najvećih čuda našeg Poslanika (neka je Allahov blagoslov i mir na njega) je to što je Allahova (Azze ve Dželle) reč među ljudima, što je u našim rukama i što možemo da je čitamo svuda. Što se tiče čitanja; u Ramazanu se ionako održavaju zajednička čitanja Kur'ana i on se u potpunosti pročita (hatma). I inače bi ga trebalo čitati. Naravno, ima i mnogo ljudi koji ne znaju da ga čitaju. Ništa ne može zauzeti njegovo mesto. Neki ljudi kažu: "Čitaćemo ovo, postoji knjiga od ovoga i knjiga od onoga"; ali one nikada ne mogu zauzeti mesto veličanstvenog Kur'ana. Iz Kur'ana se obavezno mora čitati. Za one koji to ne mogu, neka se zna: Naša svakodnevna dužnost je da pročitamo jedan džuz Kur'ana. Ko ni to ne može, neka pročita sto puta suru El-Ihlas. El-Ihlas je takođe suština veličanstvenog Kur'ana. Tri Ihlasa vrede koliko i jedna hatma (potpuno čitanje). Sa tom namerom, dakle govoreći: "Nismo mogli da pročitamo jedan džuz, hajde da barem pročitamo ovo", treba nastaviti dalje. Inače, neki ljudi udaljavaju ljude od Kur'ana i odvlače im pažnju govoreći: "Ne čitajte to, nećete to razumeti; umesto toga čitajte knjigu ovog ili onog čoveka." Takve izjave su besmislene. One nemaju nikakvu vrednost. Zato je to i najveća posebnost ovog blagoslovljenog meseca. Kur'an je spušten u Noći kadra (Lejletul-kadr), i ništa ne može zauzeti njegovo mesto. Da bismo imali udela u njegovim blagodatima, sa ovom namerom, inšallah, kao što smo rekli; ko može, čita svaki dan jedan džuz, a ko ne može da čita, obavezno svaki dan čita sto puta suru El-Ihlas sa namerom jednog džuza. Neka Allah podari bistar um. To je Allahova mudrost, to je takođe jedno od velikih čuda; čovek ne zna ni reč arapskog, ne ume da ga govori, ali čita Kur'an lepše od Arapa i naučio ga je celog napamet. Čak su neki naučili i primenili različite načine čitanja (kiraet) i pravila tedžvida. To je upravo zbog toga što je Kur'an Allahova reč. Zato što on prodire u unutrašnjost, u srca ljudi, to ide lako. Kako god da se posmatra, sve je sadržano u veličanstvenom Kur'anu. Tu je zdravlje, tu je vera, tu je blagoslov. Sve nauke su tu; spoljašnje i unutrašnje nauke se nalaze u veličanstvenom Kur'anu. Ako umesto toga kažete: "Čitaću ovo, ovaj čovek je napisao toliko knjiga, čitaću njegove knjige", iz toga nećete dobiti blagoslov niti ćete imati koristi od Kur'ana; ostaćete uskraćeni za to. Neka nas Allah sačuva. Budite zajedno sa dobrim ljudima. Ostanite na pravom putu. Put tarikata je pravi put. Oni koji govore protiv tarikata, koji pokazuje pravi put, i ne prihvataju ga, odvode ljude u zabludu. Neka nas Allah sačuva. Neka Allah svima nama podari uputu, inšallah.

2026-03-01

Dergah, Akbaba, İstanbul
Naš Poslanik (neka su Allahov blagoslov i mir na njega) kaže: „Ko veruje, neka govori dobro ili neka ćuti.“ Ako neko nema ništa dobro da kaže, bolje je da ćuti. Jer često ima mnogo ljudi koji govore bez znanja. Kada se to dogodi, umesto dobrog nastaju samo zlo i nesreća. Zbog toga je u nekim trenucima bolje ćutati. Čovek mora uvek biti svestan onoga što govori. Mora se zapitati: „Da li govorim dobro ili loše? Da li su moje reči dobre ili zle?“ O našem današnjem vremenu naš prvak Alija je verovatno nekada rekao: "Hādhā zamānu's-sukūt wa mulāzamati'l-buyūt." Još pre 1400 godina time je rekao: „Ovo je vreme za ćutanje i ostanak kod kuće.“ Danas nam je to potrebno mnogo više nego tada. Nema razloga da se previše govori. Treba govoriti samo ono što je dobro i korisno. Jer ako kažeš nešto loše, to ionako šteti samo tebi. Međutim, ako kažeš nešto dobro, to donosi blagoslov i korist. Ali kao što je već rečeno, put našeg Poslanika (neka su Allahov blagoslov i mir na njega) je predivan put. Ono što je on podučavao služi na dobrobit celog čovečanstva. Dakle, to nije dobro samo za muslimane, već za sve ljude. Ljudi moraju da nauče od našeg Poslanika (neka su Allahov blagoslov i mir na njega) šta treba da rade. Ko na ovom svetu traži ono što je dobro i lepo, mora da sledi ovaj put. Svi drugi putevi se završavaju razočaranjem; oni nikada ne vode dobrom kraju. Neka nas Allah učini nepokolebljivim na ovom putu. Neka ne padnemo u nesreću, inšallah. Nije sve što se vidi istina, i nije sve što se kaže tačno. Zato ne razbijaj nepotrebno glavu oko toga. Šta god da radiš, rukovodi se rečima našeg Poslanika (neka su Allahov blagoslov i mir na njega). Neka nas Allah ne skrene sa ovog puta. Neka Allah zaštiti islam i muslimane. Neka nam On pošalje zaštitnika. Živimo u poslednjem vremenu. Sigurno postoji samo jedno rešenje za sve ove probleme i poteškoće: Kao što je naš Poslanik (neka su Allahov blagoslov i mir na njega) najavio, više neće biti problema kada se pojavi Mehdi, inšallah. Neka nam Allah pomogne i učini da se on uskoro pojavi, inšallah.

2026-02-28

Dergah, Akbaba, İstanbul
Naš Poslanik (neka je mir i blagoslov Allahov na njega) rekao je: "Ko priredi iftar osobi koja posti, dobiće istu nagradu kao i postač." Pri tome se postaču ne oduzima ništa od njegove nagrade. Jedna od Allahovih blagoslovenih osobina je Njegova velikodušnost. On ne uzima od jednog da bi dao drugom; Allah daje iz Svog sopstvenog obilja. I ove prilike spadaju u blagoslove koje Allah pruža vernicima, govoreći u suštini: "Uzmite" i "Izvucite iz toga korist". Tako je i sa priređivanjem iftara; svako dobro delo biće višestruko nagrađeno. Danas je deseti dan Ramazana. Sva hvala pripada Allahu. Post nije težak, iako ljudi ponekad to misle. Ova lepota se ne može naći ni u čemu drugom. Lepotu posta oni koji ne poste ne mogu ni upoznati ni okusiti. Kao što je naš Poslanik (neka je mir i blagoslov Allahov na njega) rekao, postač kod Allaha ima dve radosti. U vreme iftara, svako ko posti oseća veliku radost, unutrašnji mir i lepotu. Druga radost je nagrada koja se za to dodeljuje na budućem svetu – i to je ona prava radost. Ali barem mali deo te radosti postači muslimani dožive već prilikom iftara. Zbog toga je čovek koji posti zaista blagosloven srećom. Nije dozvolio da ga šejtan prevari i nije sledio svoj ego. Što se čovek više suprotstavlja šejtanu i svom egu, to je bolje za njega. Ako im popusti, postaje njihov rob i besciljno luta. Tada se stalno trudi samo da ispuni njihove želje. A zapravo bi oni trebalo da se povinuju tebi; tvoj ego bi trebalo da ti se pokori, a šejtan da se drži podalje od tebe. Upravo tako bi trebalo da bude. Ako to učiniš, postići ćeš sreću i mir i na ovom i na budućem svetu. Ibadeti i dobra dela učinjena na ovom svetu donose čoveku veliku korist, snagu i svako dobro. Zato sa zahvalnošću prihvatimo darove koje nam je Allah podario. Obavljajmo svoje ibadete sa radošću, inšallah. Neka nam Allah u tome podari uspeh. Neka On podari uputu i onima koji ne obavljaju svoje ibadete, kako bi i oni doživeli ove lepote, inšallah.

2026-02-27

Dergah, Akbaba, İstanbul
Šejtan, prokleti, nikada ne miruje, on se neprestano trudi. Čini sve što je u njegovoj moći da odvede čovečanstvo u pakao; neumorno i bez oklevanja stalno napada ljude. Većina ljudi ga ionako već sledi i sa njim je. Za one koji nisu sa njim, on nema apsolutno nikakve tolerancije; želi da ih sve odvede u pakao. Da nas Allah sačuva od toga. Zbog toga nas spasava to što smo uz Allaha. Ništa drugo neće biti od koristi čovečanstvu. Jer to je Allahova vlast, to je Allahova volja; suprotstavljati Mu se je bezumno. Ako je Allah tako dao, mora se poći za Njim. Mora se slediti predivan put koji nam je On dao. Ne budite sa neprijateljem. "إِنَّ الشَّيْطَانَ لَكُمْ عَدُوٌّ فَاتَّخِذُوهُ عَدُوًّا" kaže Allah. (35:6) Najveći neprijatelj je šejtan. Allah kaže: "Ne uzimajte ga za prijatelja, ne uzimajte ga za saputnika, smatrajte ga neprijateljem." Neprijatelj, dakle šejtan, nikada neće biti prijatelj. Kako bi on mogao postati prijatelj? Samo ako bi došao na Allahov put, postao bi prijatelj. Sa nekim ko nije na Allahovom putu i ko je protiv Allaha, ne sklapa se prijateljstvo. Sa šejtanom se ne može biti prijatelj. On vam ne želi dobro. On stalno želi zlo. On stalno želi svaku vrstu tuge i muke; kakvo god zlo postojalo, on vam ga želi. Ako danju ili noću vidi i najmanje dobro u ljudima, on pokušava da ga ukloni. Zato budite oprezni. Ne sklapajte prijateljstvo sa šejtanom. Ne sledite njegov put. Držite se podalje od njega. Držite se podalje i od njegovih vojnika. To znači, on stalno razmišlja: "Kako mogu da iskvarim ova društva, koliko zla mogu da nanesem?" On nema drugu brigu. On ne želi ništa u korist ljudi... A kamoli muslimana, on je neprijatelj celog čovečanstva. Bez obzira na to koliko zla ljudi čine, on želi da ga čine još više. Da nas Allah sačuva od njihovog zla. Budite sa onima koji su na Allahovom putu. Budite sa onima koji su na putu našeg Poslanika (neka su Allahov blagoslov i mir na njega). Ne držite se samo jednih, već se držite i jednih i drugih istovremeno. Jer ako to ne učinite, šejtan će vas zgrabiti. Oni koji pitaju: "Šta je tarikat?", kažu i: "Tarikat nije neophodan." Znanje onih koji tako nešto govore ionako nema nikakve koristi. Neka napišu i hiljade knjiga, neka obuče koliko god učenika žele; bez vere, svi su oni u šejtanovim rukama. Da nas Allah sačuva od njihovog zla. Neka nas On ne skrene sa Pravog puta, inšallah.

2026-02-24

Bedevi Tekkesi, Beylerbeyi, İstanbul
قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: في خمس من الإبل شاة، وفي عشر شاتان، وفي خمس عشرة ثلاث شياه، وفي عشرين أربع شياه، وفي خمس وعشرين ابنة مخاض إلى خمس وثلاثين۔ فإن زادت واحدة ففيها ابنة لبون إلى خمس وأربعين۔ فإذا زادت واحدة ففيها حقة إلى ستين۔ فإذا زادت واحدة ففيها جذعة إلى خمس وسبعين۔ فإن زادت واحدة ففيها ابنتا لبون إلى تسعين۔ فإذا زادت واحدة ففيهما حقتان إلى عشرين ومائة۔ فإذا كانت الإبل أكثر من ذلك ففي كل خمسين حقة، وفي كل أربعين بنت لبون۔ فإذا كانت إحدى وعشرين ومائة ففيها ثلاث بنات لبون حتى تبلغ تسعا وعشرين ومائة۔ فإذا كانت ثلاثين ومائة ففيها بنتا لبون وحقة حتى تبلغ تسعا وثلاثين ومائة۔ فإذا كانت أربعين ومائة ففيها حقتان وبنت لبون حتى تبلغ تسعا وأربعين ومائة۔ فإذا كانت خمسين ومائة ففيها ثلاث حقاق حتى تبلغ تسعا وخمسين ومائة۔ فإذا كانت ستين ومائة ففيها أربع بنات لبون حتى تبلغ تسعا وستين ومائة۔ فإذا كانت سبعين ومائة ففيها ثلاث بنات لبون وحقة حتى تبلغ تسعا وسبعين ومائة۔ فإذا كانت ثمانين ومائة ففيها حقتان وابنتا لبون حتى تبلغ تسعا وثمانين ومائة۔ فإذا كانت تسعين ومائة ففيها ثلاث حقاق وبنت لبون حتى تبلغ تسعا وتسعين ومائة۔ فإذا كانت مائتين ففيها أربع حقاق أو خمس بنات لبون، أي السنين وجدت أخذت۔ وفي سائمة الغنم في كل أربعين شاة شاة إلى عشرين ومائة۔ فإن زادت واحدة ففيها شاتان إلى مائتين۔ فإذا زادت على المائتين ففيها ثلاث إلى ثلاثمائة۔ فإن كانت الغنم أكثر من ذلك ففي كل مائة شاة شاة، ليس فيها شيء حتى تبلغ المائة۔ ولا يفرق بين مجتمع ولا يجمع بين متفرق مخافة الصدقة۔ وما كان من خليطين فإنهما يتراجعان بالسوية۔ ولا يؤخذ في الصدقة هرمة ولا ذات عوار من الغنم ولا تيس الغنم إلا أن يشاء المصدق۔ Sada dolazi poglavlje o zekatu. Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: Za kamile, zekat počinje od pet kamila. Za ovce, on počinje od četrdeset komada. To ne znači da se za pet kamila daje jedna kamila. Danas ćemo objasniti detalje u vezi s tim. Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: Za pet kamila se daje jedna ovca, za deset kamila dve, za petnaest kamila tri, a za dvadeset kamila četiri ovce. Dakle, ne daje se kamila; uvek se daju ovce, jedna za pet kamila, dve za deset. Do ovog broja daju se ovce. Od 25 do 35 kamila, daje se ženka kamile u drugoj godini života. To znači, kada se broj poveća, nakon toga se daje kamila. Ko ima 25 do 35 kamila, daje kao zekat ženku kamile u drugoj godini života. Ako ima jedna više od 35, sve do dostizanja 45 daje se ženka kamile u trećoj godini života. Dakle, prelazi se sa manje na veću kamilu, i to se nastavlja sve do 45 kamila. Do 45 se daje jedna ženka kamile. Ako ima jedna više od 45, do 60 se daje ženka kamile u četvrtoj godini života. Kamile postaju vrednije što su starije. Zato je njihov zekat tako uređen. To važi do 60, dakle ženka kamile u četvrtoj godini života. Ako ima jedna više od 60, do 75 važi isto; daje se ženka kamile u petoj godini života. Ako ima jedna više od 75, do 90 se daju dve ženke kamile u trećoj godini života. To je količina do 90. Ako ima jedna više od 90, do 120 se daju dve ženke kamile u četvrtoj godini života. Ako ima još više kamila, za svakih 50 kamila daje se jedna ženka kamile u četvrtoj godini života, a za svakih 40 kamila po jedna ženka kamile u trećoj godini života. Za 121 do 129 kamila daju se tri ženke kamile u trećoj godini života. Za 130 do 139 kamila daju se dve ženke kamile u trećoj godini života i jedna ženka kamile u četvrtoj godini života; dakle, opet ih je tri, ali različite starosti. Za 140 do 149 kamila daju se dve ženke kamile u četvrtoj godini života i jedna ženka kamile u trećoj godini života. Za 150 do 159 kamila daju se tri ženke kamile u četvrtoj godini života. Za 160 do 169 kamila daju se četiri ženke kamile u trećoj godini života. Za 170 do 179 kamila daju se tri ženke kamile u trećoj godini života i jedna ženka kamile u četvrtoj godini života. Za 180 do 189 kamila daju se dve ženke kamile u četvrtoj godini života i dve ženke kamile u trećoj godini života. Za 190 do 199 kamila daju se tri ženke kamile u četvrtoj godini života i jedna ženka kamile u trećoj godini života. Za 200 kamila daju se četiri ženke kamile u četvrtoj godini života ili pet ženki kamile u trećoj godini života. U zavisnosti od toga šta od to dvoje postoji, to uzimaš, kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. To su suptilnosti islama. Mi ovde, doduše, nemamo kamile, nemamo takvu imovinu. Ni trogodišnje ni petogodišnje. Ali ove blagoslovljene reči Poslanika, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, pokazuju koliko je islam precizan; sa dve godine ovo, sa tri godine ono... To su, dakle, veoma važne stvari. Neka nam Allah podari da svoj zekat u potpunosti izmirimo. Kod ovaca koje pasu na pašnjaku, od 40 do 120 daje se jedna ovca, kod jedne više od 120 do 200 daju se dve ovce, a kod jedne više od 200 do 300 daju se tri ovce. Ako ima više ovaca, za svakih sledećih stotinu ovaca dospela je za zekat po jedna ovca; dok se ne dostigne stotina, za to se ne daje zekat. To su pitanja zekata, naravno da treba pitati nekoga ko se u to razume. Ova naredba Poslanika, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, važi za životinje na ispaši, dakle one koje se ne hrane u štali. Njihov zekat se tretira drugačije, Allah najbolje zna. Obično je to četrdeseti deo, jer većina ljudi brine o svojim životinjama kod kuće. Za životinje koje pasu na pašnjaku nema zekata sve dok se ne dostigne stotina, kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Nije dozvoljeno, iz straha od povećanja ili smanjenja zekata, razdvajati sjedinjeno stado ili spajati odvojena stada. Zekat koji se uzima od zajedničke imovine dve osobe ravnomerno se (u skladu sa njihovim udelima) deli među njima. Prilikom uzimanja zekata ne smeju se uzimati stare životinje, životinje sa manama, niti životinje za priplod. Samo ako sakupljač zekata to želi, može to prihvatiti, a vlasnici shodno tome daju svoj zekat. Ipak bi trebalo pitati u vezi sa pitanjima o zekatu. Iako danas veoma malo ljudi ima ovce ili koze, ipak postoji predstava o tome. Ovde postoji jedna napomena; tada naravno nije bilo prevare, ali današnji ljudi prave nešto poput 'pravnih trikova' (hila). Ljudi mešaju svoju imovinu sa tuđom, dodaju tuđu imovinu svojoj, i ponovo je razdvajaju. Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, ukazuje na to da nije dozvoljeno to raditi. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: قد عفوت عن الخيل والرقيق، فهاتوا صدقة الرقة من كل أربعين درهما درهم، وليس في تسعين ومائة شيء، فإذا بلغت مائتين ففيها خمسة دراهم، فما زاد فعلى حساب ذلك۔ وفي الغنم في كل أربعين شاة شاة، فإن لم تكن إلا تسع وثلاثين فليس عليك فيها شيء۔ وفي البقر في كل ثلاثين تبيع، وفي الأربعين مسنة، وليس في العوامل شيء۔ وفي خمس وعشرين من الإبل خمسة من الإبل، فإذا زادت واحدة ففيها ابنة مخاض، فإن لم تكن ابنة مخاض فابن لبون ذكر إلى خمسين۔ وإلى خمس وثلاثين، فإذا زادت واحدة ففيها بنت لبون إلى خمس وأربعين۔ فإذا زادت واحدة ففيها حقة طروقة الجمل إلى ستين۔ فإذا كانت إحدى وتسعين ففيهما حقتان طروقتا الجمل إلى عشرين ومائة۔ فإن كانت الإبل أكثر من ذلك ففي كل خمسين حقة، ولا يفرق بين مجتمع ولا يجمع بين متفرق خشية الصدقة۔ ولا يؤخذ في الصدقة هرمة ولا ذات عوار ولا تيس إلا أن يشاء المصدق۔ وفي النبات ما سقته الأنهار أو سقت السماء العشر، وما سقي بالغرب ففيه نصف العشر۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, ponovo objašnjava temu zekata: Oslobodio sam vas zekata na konje i robove. To znači, ko ima konje ili robove, oslobođen je zekata na njih, od njih se ne traži zekat, kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Donesite, međutim, zekat na srebro, i to jedan dirham za svakih četrdeset dirhama. Za stotinu devedeset dirhama nema zekata. Sve dok se ne premaši stotinu devedeset, ne daje se zekat; to je nisab (minimalni iznos). Međutim, ako dostigne dvesta dirhama, daje se pet dirhama. Preko dvesta, zekat se računa po ovoj srazmeri. Od dvesta naviše, procenat za novac je, dakle, fiksan, dok kod životinja postoje varijacije. Kod ovaca koje se drže na pašnjaku, do stotinu dvadeset ovaca daje se jedna ovca na svakih četrdeset ovaca. Ako imaš trideset devet ovaca, ne moraš davati ništa; ako se ne dostigne broj od četrdeset, dakle ako iznosi trideset devet, zekat nije obavezan. Kod goveda se za svakih trideset goveda daje jedan "tabi", odnosno jednogodišnje tele. Za svakih četrdeset goveda daje se jedna "musina", odnosno dvogodišnje žensko goveče. Za prvo se daje jednogodišnje tele, a za drugo dvogodišnje goveče. Za radne kamile, koje se koriste za navodnjavanje ili poljoprivredu, ne daje se ništa. To znači da za nekomercijalne kamile, koje se koriste na vodenicama ili na poljima za poljoprivredu, nema zekata, kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Za 25 kamila daje se pet ovaca. Ako ima jedna više od 25, do 35 se daje ženka kamile u drugoj godini života. Ako nema ženke kamile u drugoj godini života, daje se mužjak kamile u trećoj godini života. Ako ima jedna više od 35, do 45 se daje ženka kamile u trećoj godini života. Ako ima jedna više od 45, do 60 se daje ženka kamile u četvrtoj godini života, sposobna za oplodnju. Od 91 do 120 daju se dve ženke kamile u četvrtoj godini života, koje su sposobne za oplodnju. Ako ima više kamila, za svakih pedeset kamila daje se jedna ženka kamile u četvrtoj godini života. Od ovog broja pa nadalje, proračun dakle sledi utvrđeni redosled. Nije dozvoljeno, iz straha od povećanja ili smanjenja zekata, razdvajati spojena stada ili spajati razdvojena. Dakle, nije dozvoljeno prevarom izbegavati zekat govoreći: "Pola pripada meni, pola tebi", kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Pri izdvajanju zekata ne uzimaju se stare, bolesne životinje niti one koje se čuvaju za priplod. Životinju koja je ostavljena za priplod, sakupljač zekata ne sme uzeti kao zekat, kaže Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega. Međutim, ako vlasnik želi da je da svojom slobodnom voljom, sakupljač zekata može prihvatiti priplodnu životinju. Što se tiče zekata na biljke, odnosno žetvu: za prinose koji se navodnjavaju rekama ili kišom, daje se "ušur", odnosno jedna desetina. Čovek seje; ima potok ili reku u bašti i time navodnjava, ili pada kiša. Ne plaća se za vodu, nema motora i nema bunara, navodnjava se samo od sebe. U tom slučaju jedna desetina žetve predstavlja zekat. Za prinose koji se navodnjavaju kofama (ili mašinama), daje se pola ušura. Dakle, ako se navodnjava pomoću motora, iz bunara ili kofama, udeo iznosi polovinu jedne desetine, odnosno jednu dvadesetinu. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم عفوت لكم عن صدقة الجبهة والكسعة والنخة۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Oslobodio sam vas davanja zekata na radne životinje poput konja i magaraca." Za životinje poput konja i magaraca ne daje se zekat. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: العنبر ليس بركاز بل هو لمن وجده۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Ambra se ne smatra rudnim blagom (rikaz), na koje se daje jedna petina na ime zekata; naprotiv, ona pripada onome ko je pronađe." Ono što nazivamo ambrom potiče od kita. Ko je pronađe u moru ili negde drugde, njemu i pripada. Ne računa se kao rikaz, odnosno blago; na nju se ne daje zekat. Dakle, ne ubira se porez od jedne petine; ali ako je kasnije proda, na taj novac daje zekat. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس على المسلم في عبده ولا فرسه صدقة۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Musliman ne mora da daje zekat ni za svog roba ni za svog konja." Za njih se ne izdvaja zekat. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس على المؤمن زكاة في كرمه ولا في زرعه إذا كان أقل من خمسة أوسق۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Ako musliman ima prinos manji od pet veseka, odnosno manje od pet kamiljih tovara, ne mora da daje zekat ni za svoj vinograd ni za svoju žetvu." I ovo ima granicu; propisano je koliko se od svega mora dati. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس على مستفاد مال زكاة حتى يحول عليه الحول۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Na imetak se ne daje zekat pre nego što nad njim prođe jedna godina." قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس في الإبل العوامل صدقة۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Za radne kamile nema zekata." To znači, za kamile kojima prenosiš teret ili koje koristiš za svakodnevni rad, nema zekata. Međutim, ako se uzgajaju za trgovinu ili priplod (ispašu), na njih se daje zekat. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس في الأوقاص شيء۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Za međukoličine (avkas) nema zekata." Pod međukoličinama misli: za imetak koji se nalazi između dve granice za zekat, odnosno za koji još nije prošla godina dana, ne daje se dodatni zekat. قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس في الحلي زكاة۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Na nakit se ne daje zekat." قال رسول الله صلى الله عليه وسلم: ليس في الخيل والرقيق زكاة، إلا زكاة الفطر في الرقيق۔ Poslanik, neka je Allahov blagoslov i mir na njega, kaže: "Osim davanja za fitre (Zekat al-fitr) za robove, na konje i robove se ne daje zekat." Za roba se izdvaja samo davanje za fitre, dodatni zekat nije potreban.

2026-02-26

Dergah, Akbaba, İstanbul
مَن يُضۡلِلِ ٱللَّهُ فَلَا هَادِيَ لَهُ (7:186) Ko je istinski srećan? To je čovek kome je Allah podario Uputu. Jer to se dešava Allahovom voljom. Čovek koji je dobio Uputu je spasen. Međutim, ako mu nedostaje Uputa, ako mu je Allah ne podari, onda je on čovek za žaljenje. Mogao bi mu pripadati ceo svet. Može posedovati sve, ali nema nikakvog udela na Ahiretu. Izgubiti Ahiret je nešto najgore što se čoveku može desiti. Na ovom svetu on se prepušta svim mogućim zadovoljstvima i porocima... Ne propušta nijedan užitak. On jednostavno sve isprobava. Ali na kraju mu ne ostaje ništa. To znači, za Ahiret mu ostaju samo njegovi gresi. To je zaista najnesrećniji čovek. Srećnik je, s druge strane, onaj koji je na Allahovom putu, koji Mu se pokorava, klanja, posti, daje zekat i ispunjava sve svoje dužnosti. Jer šejtan vreba iza njega i želi da ga odvrati od toga. Bez obzira na to šta radiš, šejtan te neće ostaviti na miru. Zato bi ljudi na ovom putu trebalo da budu zahvalni Allahu i da Ga veličaju. Mi smo na ovom putu, ali napolju vidimo: usred Ramazana neki jedu usred bela dana. Nema razloga da zbog toga budemo ljuti na njih. Pre bi trebalo saosećati s njima. To su ljudi za žaljenje. Oni nemaju udela na Ahiretu, da nas Allah sačuva toga. Zato moramo biti zahvalni Allahu. Takođe nije potrebno govoriti: „Ja sam bolji od njega.“ Umesto toga, trebalo bi reći: „Hvala Allahu, neka nas Allah učvrsti na ovom putu.“ Često to viđamo, ponekad do nas dođu ovakve pritužbe: „Moj sin je klanjao pet puta dnevno, bio je veoma pobožan; ne razumem šta se desilo. Sada više ništa ne radi, druži se sa lošim društvom, napustio je namaz i upleo se u loše stvari.“ Zato čovek na Allahovom putu mora uvek biti zahvalan i moliti Allaha za pomoć kako bismo ostali postojani. Neka nas On ne skrene sa puta. Ovaj put je predivan put. Neka Allah i drugima podari Uputu, kako bi i oni mogli da okuse ovu lepotu. Jer se lepota vere ni sa čim drugim ne može uporediti. Vidimo u kakvom se stanju svet nalazi. I svetovna zadovoljstva imaju svoje granice. Žudnje ega izgledaju beskrajne, ali i one u nekom trenutku nailaze na granicu. To znači, od određenog trenutka više nema dalje; čovek više ne oseća radost. Zato stalno traže nove stvari koje bi mogli da isprobaju. Bez obzira na to šta je u pitanju, bilo dobro ili loše, čak i za onim najgorim, ego juri za tim. Ali, kao što rekoh, postoji granica koja se ne može preći. Ovu savršenu lepotu čovek može doživeti za celu večnost samo u Džennetu. Da bi se dostigla ova lepota, čovek mora na ovom svetu da sledi Allahov put. Neka Allah ljudima podari Uputu. Neka nas Allah sačuva.

2026-02-25

Dergah, Akbaba, İstanbul
وَقُلِ الْحَقُّ مِن رَّبِّكُمْ ۖ فَمَن شَاءَ فَلْيُؤْمِن وَمَن شَاءَ فَلْيَكْفُرْ (18:29) Uzvišeni Allah naređuje: „Govori istinu.“ „Ko hoće, neka veruje, a ko hoće, neka to odbaci“, kaže Uzvišeni Allah. Ima mnogo toga što na prvi pogled izgleda kao istina. S obzirom na to da muslimani poštuju te ljude, oni veruju njihovim rečima. Ali najčešće ono što izgleda kao istina uopšte nije istina. Muslimani su često lakoverni i vrlo se brzo daju prevariti. Među muslimanima postoji velika dobroćudnost, i zbog toga se tako lako daju zaslepiti. Još od vremena našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) bilo je mnogo onih koji su pokušavali da unište islam. Nikada nije nedostajalo najrazličitijih intriga. U poslednjih dvesta godina srušili su Osmansko carstvo i kalifat. Ali kako su u tome uspeli? Kroz svaku vrstu razdora i korupcije – i na kraju su ga uništili iznutra. Kako su tačno srušili Osmansko carstvo? Pojavili su se takozvani učenjaci, obmanuli narod klevetama i lažima protiv sultana i na kraju srušili državu. Doveli su kalifat i islam do propadanja. Kako se dogodio taj pad? Dogodio se kada više nije bilo kalife. I sami to vidimo, takva je današnja situacija. Zato ovde postoji jedno merilo na koje moramo obratiti pažnju. Koje je to merilo? Poslednji vladajući kalifa bio je Njegovo Visočanstvo sultan Abdulhamid Han. Ko god mu se suprotstavio, njegove reči i dela su neprihvatljivi. Bez obzira na to koliko su dobro izgledali – bilo kao muslimani, patriote ili nešto drugo –, niko od njih nema nikakvu vrednost. Nakon što su se usprotivili kalifi i srušili islam, možeš napisati koliko god hoćeš knjiga ili dodeljivati sebi titule; sve je to samo prazna priča. Kod njih ima mnogo reči, ali malo dela. Sultan Abdulhamid, s druge strane, nije mnogo govorio, ali je izuzetno mnogo postigao. I baš zato njegova prava vrednost nije prepoznata. Ljudi su radije sledili one koji su samo držali velike govore. Pronašli su izgovor i srušili ga sa prestola. I u slavnom Kur'anu se o tome kaže: وَالشُّعَرَاءُ يَتَّبِعُهُمُ الْغَاوُونَ (26:224) A pesnike, slatkorečive govornike, slede samo prevareni, koji se daju voditi kao ovce. Upravo je to suština stvari. Na to moramo veoma dobro paziti. Neka nas Allah sačuva; mnogi ljudi koje smo dobro poznavali i smatrali dobrima, u stvarnosti uopšte nisu bili dobri. Neka nam Allah svima oprosti. Neka nam Allah podari budnost i pronicljivost. Neka nam On omogući da jasno prepoznamo dobro i zlo, inša'Allah.