Latest translations
وَجَعَلۡنَا مِنَ الۡمَآءِ كُلَّ شَىۡءٍ حَىٍّ (21:30)
وَاَنۡزَلۡنَا مِنَ السَّمَآءِ مَآءً طَهُوۡرًا (25:48)
Allah, azze ve dželle, u ovim ajetima kaže: „Sve smo iz vode stvorili i svemu kroz vodu život dali.“
Voda koju Mi s neba spuštamo je apsolutno čista voda.
Osnova islama je čistoća.
Za pranje pred namaz (abdest) i potpuno kupanje (gusul), voda je apsolutno neophodna.
Kroz vodu postoji i fizički i duhovni život.
U fizičkom životu, naravno, ništa ne ide bez vode; tamo gde nema vode, nema ničega, pa samim tim ni života.
Zato ovi pljuskovi padaju samo Allahovom moći.
Naravno, On daje da kiša pada kada On to želi, a kada ne želi, On ne daje da pada.
Tvrditi: „Umesto toga bi se desilo ovo ili ono“, naravno, sasvim je druga tema.
Ako Allah želi, On učini da voda ispari i postane oblak; ne spusti je nad tvojim gradom, već usred mora.
Šta onda možeš da uradiš u takvom slučaju? Tu si nemoćan.
Zato čovek mora biti zahvalan Allahu i znati da ceni vrednost ovih blagodati.
Vodu, kao i sve ostalo, treba posmatrati kao Allahovu blagodat.
Ovu blagodat treba ceniti.
Prema ovoj blagodati se mora odnositi s poštovanjem.
U tom pogledu moramo izraziti svoju zahvalnost Allahu.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je u svojim blagoslovenim hadisima prokleo onoga ko urinira u potok ili reku, odnosno vrši nuždu u vodi.
To se ne sme olako shvatiti, za to je izrečeno direktno prokletstvo.
Zato je voda ogromna blagodat.
Hvala Allahu, Allah, azze ve dželle, nam je podario ovu blagodat kroz blagoslov ovih meseci i dana.
U duhovnom smislu, čišćenje za namaz, abdest i svaki oblik ibadeta kako bi se stalo pred Allaha, azze ve dželle, takođe se obavlja ovom blagoslovenom vodom.
Bez vode to jednostavno ne ide.
Ne možete se, na kraju krajeva, oprati benzinom ili dizelom.
Takođe se ne možete oprati ni alkoholom.
Oni te ne čiste, oni nisu čisteći (tahir); njima se ne može postići ritualna čistoća.
Samo se ovom blagoslovenom vodom mogu obaviti abdest i gusul.
Tek tada te dostižu i duhovne blagodati.
Ako nedostaju abdest i gusul, izostaje i ta duhovnost.
Ponekad ljudi kažu: „Nisam uzeo abdest, ali sam čist, srce mi je čisto.“
Kada ih onda pitate: „Da li klanjaš?“, oni odgovaraju: „Ne, ne klanjam.“
Ako ih upitate: „Zašto ne?“, izmišljaju izgovore.
Nema ni abdesta ni gusula. Većina ljudi danas na to više uopšte ne obraća pažnju.
Zato im se i ne dešava ništa dobro.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava: „Ne rasipajte vodu.“
On je i sam uzimao abdest i gusul sa vrlo malo vode.
Mevlana šejh Nazim je postupao na isti način.
Mogao je da obavi abdest malom posudom, samo sa jednom čašom vode.
Nije uzimao gusul celom kofom, već malom flašom vode; toliko su poštovanja imali prema vodi.
Nažalost, ljudi danas toga nisu svesni.
Oni rasipaju i zagađuju vodu, i zato ona gubi svoj blagoslov.
Neka Allah uveća blagoslov, hvala Allahu na ovim blagodatima.
Share
وَٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَعَمِلُواْ ٱلصَّـٰلِحَٰتِ أُوْلَـٰٓئِكَ أَصۡحَٰبُ ٱلۡجَنَّةِۖ هُمۡ فِيهَا خَٰلِدُونَ (2:82)
Allah, Uzvišeni, kaže: Oni koji veruju i čine dobra, pravedna dela, večno će boraviti u raju.
Šta je raj?
To je mesto koje ljudski um jedva može da pojmi; nešto što nijedno oko nikada nije videlo, nijedno uho nikada nije čulo i što nijedan čovek nikada nije mogao ni da zamisli.
Takva je prava priroda raja.
Ljudi ga često upoređuju sa svetovnim životom i pitaju se: „Šta ćemo tamo uopšte raditi?“ Često razmišljaju: „Kako ćemo tamo provoditi vreme?“
Allah, Uzvišeni, naziva raj „Daruselam“ (Kuća mira) i „Darusurur“ (Kuća radosti).
To je mesto savršene lepote, mesto koje je potpuno oslobođeno od svađa i sukoba.
Pre nego što se uđe u raj, pije se sa Kevser vrela našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem). Nakon toga u čoveku ne ostaje ništa od loših ovosvetovnih osobina.
Ni zavist ni zloba, ni pohlepa ni besramnost – od svih ovih loših karakternih osobina ne ostaje apsolutno ni traga.
Ko uđe u raj u ovom čistom stanju, živeće tamo u savršenoj harmoniji sa drugim ljudima.
Ponašanje drugih u njemu više neće izazivati nikakvu nelagodnost.
Ovim ljudima se više neće desiti apsolutno nikakva patnja i večno će boraviti u raju.
Tamo nema ni straha ni brige, ni tuge ni dosade.
Upravo to je raj.
Ljudi traže raj na Zemlji; ali ne tražite raj ovde.
Jer ovo je mesto iskušenja.
Allah vam svakako može podariti blaženstvo i na ovom svetu.
Ali i to se dešava isključivo Allahovim proviđenjem i Njegovom neizmernom milošću.
Ali bez obzira na to koliko god ovaj svet bio lep, nikada se ne može uporediti s rajem.
Takvo poređenje je prosto nemoguće.
Kada neko na ovom svetu ima dobrog supružnika, bogobojaznu decu i pravedne ljude oko sebe, onda je to poput nagoveštaja raja.
Supružnik pun ljubavi, čestita deca i dobri prijatelji su poput odraza raja i veliki su Allahov dar.
Međutim, ako supružnik ima loš karakter, drži se podalje od vere i uverenja, a deca su isto takva, onda je to kao delić pakla na Zemlji.
Neka nas Allah toga sačuva.
Danas živimo u vremenu, pred kraj vremena, u kojem se pokušava da se svi ljudi ukalupe u isti šablon.
Čak i ako živiš na drugom kraju sveta, primoravaju te na isti obrazac razmišljanja kao i nekoga na suprotnoj strani planete.
Kroz filmove, medije i još mnogo toga stvorena je jednoobraznost; svi bi trebalo da jedu isto, čitaju isto i žive na isti način.
I upravo taj svetovni način razmišljanja oni prenose na onaj svet, pitajući se: „Šta ćemo mi uopšte tamo da radimo?“
U islamu takav način razmišljanja nema mesta.
Svaki čovek bi trebalo da koristi sopstveni razum, da duboko razmišlja i da se okrene Allahu, Uzvišenom.
Darove ovog sveta bi zapravo trebalo koristiti kao sredstvo i alat za izgradnju našeg života na onom svetu.
Međutim, ti ljudi žele da izgrađuju ovaj svet isključivo radi ovog sveta.
Zbog toga svi njihovi napori na kraju budu uzaludni.
Bez obzira na to šta postigli ili uradili, nikada neće pronaći pravo ispunjenje ni zadovoljstvo.
S druge strane, iskreni musliman, uz Allahovu dozvolu, pronalazi pravu sreću i na ovom i na onom svetu.
Neka nam Allah podari da iskusimo raj oba sveta, inšallah.
Sve dok je neko u društvu čestitih ljudi, on se, uz Allahovu dozvolu, na neki način već nalazi u raju.
Tada se raj doživljava i na Zemlji i na onom svetu.
Ovakvi duhovni skupovi su istinska rajska okupljanja.
Naš Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) nas je naučio da su okupljanja ljudi koji su na Allahovom putu ujedno i rajske bašte.
Poslanik (sallAllahu alejhi ve sellem) je rekao: „Kada prođete pored rajske bašte, uđite, uzmite svoj udeo i pronađite u njoj svoj mir.“
Ashabi su upitali: „Šta su te bašte?“
Odgovorio je: „To su krugovi znanja, duhovne pouke i ona mesta na kojima se ljudi okupljaju u ime Allaha.“
Neka nam Allah umnoži ovakva rajska okupljanja, inšallah.
Ljudi bi trebalo da učestvuju na ovim mestima zemaljskog raja, jer ona predstavljaju most ka večnom raju na onom svetu.
Neka nam Allah svima podari snagu za to, inšallah.
Uz Allahovu dozvolu bićemo ujedinjeni i u raju, u to nema ni najmanje sumnje.
Allah, Uzvišeni, kroz kudsij-hadis preko našeg Poslanika (sallAllahu alejhi ve sellem) kaže: „Ja sam onakav kakvim Me Moj rob zamišlja.“
I zato uvek gajimo čvrstu nadu i misao da će nas Allah primiti u Svoj raj.
Allah, Uzvišeni, sigurno nas neće odbiti.
Jer On je zaista Najdarežljiviji od darežljivih.
Share
Hvala Allahu, ponovo se nalazimo u ovim blagoslovenim danima; u poslednjim smo danima Ramazana.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže da blagoslovena noć, u kojoj je objavljen slavni Kuran, najčešće pada u ove dane.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) objašnjava da je to uglavnom slučaj u poslednjih deset dana, dakle posle dvadesetog dana.
Posebno u neparnim noćima je verovatnoća veća.
Allahova je mudrost što je On ovu noć Lejletul-kadr sakrio.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) o tome kaže: Kada bi ljudi znali tačan datum noći Lejletul-kadr, molili bi se samo te noći i inače ne.
Iz tog razloga noć Lejletul-kadr može biti u bilo kojoj noći tokom cele godine.
Ali ona najčešće pada u mesec Ramazan, i to u njegovih poslednjih deset dana.
Zato se u poslednjih deset dana odlazi u itikaf i povećavaju se ibadeti.
Blagoslov Ramazana je u ovih poslednjih deset dana još veći.
Ko još nije dao svoj zekat ili fitru, nadoknađuje ove ibadete u tih deset dana.
Time dobijaju i veću nagradu.
Da dani ne bi prošli neiskorišćeni, učenjaci su govorili: "Smatraj svaku noć noći Lejletul-kadr."
I govorili su: "Smatraj svakog čoveka Hidrom (alejhis-selam)."
Jer je i on skriven i može se ljudima ukazati u različitim likovima.
Da ne bismo nesvesno bili prema nekome bez poštovanja ili neučtivi, treba se vežbati u strpljenju i iskazivati poštovanje ljudima; ako se to čini u ime Allaha, kod Njega će biti primljeno.
Sa noći Lejletul-kadr je potpuno isto.
Kao što se spominje u suri El-Kadr, slavni Kuran je objavljen u toj noći.
On je našem Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) objavljen u toj noći.
Bez sumnje, slavni Kuran je večna Allahova reč.
Ova reč je Allahovom mudrošću objavljivana u delovima.
Objava našem Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) upotpunjena je tokom perioda od 23 godine.
Međutim, potpuna manifestacija Kurana podarena je našem Poslaniku (sallallahu alejhi ve sellem) te noći.
Zatim su usledile objave jedna za drugom, sve dok celokupna vera, dakle islam, nije bila upotpunjena.
Islam, Allahova vera, upotpunjen je i objavljeno je da ne postoji nijedna druga vera osim nje.
U svakom slučaju, islam je još od Adema (alejhis-selam) jedina prava vera.
Danas neki neuki ljudi govore o "međureligijskom dijalogu".
Hrišćanstvo, judaizam, islam – u osnovi su sve to po svom poreklu jedna te ista vera, pa stoga i ne postoji stvarni "dijalog" u tom smislu.
Nebeska vera svih poslanika je islam.
Allah kaže: „Uistinu, vera kod Allaha je islam“ (3:19); ne postoji druga.
Allah je slao poslanike jedne za drugim da bi se vera upotpunila.
Svi oni su objavljivali istu istinu.
Jer izvor je isti, nema nikakve razlike; i ne postoji nijedna druga vera.
Ostala verovanja inače i nisu prave religije; to su stvari koje su ljudi sami izmislili prema sopstvenim zamislima kako bi sami sebe zadovoljili.
Jer Allah je stvorio čoveka kao slugu i da bi spoznao svog Gospodara.
Oni koji slede pravu veru poznaju svog Gospodara.
Oni bez vere, međutim, okreću se drugim stvarima.
Oni sebi kažu: „Hajde da obožavamo idole, kamenje, kipove, insekte ili životinje.“
Zato je prava vera bez sumnje istina koju je Allah podario ljudima.
Ljudi moraju pronaći i prihvatiti ovu veru.
Danas postoje nacije koje sebe smatraju "veoma pametnim"; oni gledaju na druge sa visine, a sami se nalaze u jadnom stanju.
Stanje u kom se nalaze ne dolikuje razumnom čoveku.
Pametan čovek se okreće Allahu, upoznaje Ga, obožava Ga i sledi Njegove naredbe.
Hvala Allahu, ovaj blagosloveni mesec Ramazan je prepun blagodati.
Mnoga čuda su se dogodila u ovom mesecu.
Najveće čudo je bez sumnje slavni Kuran.
On je najveće čudo našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).
Allahova reč, istinita reč, slavni Kuran, objavljen je u ovom mesecu.
Neka nam Allah ne uskrati Svoj blagoslov.
Kao što je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) rekao: Ko u Ramazanu pozove na iftar postača iz svog zakonito stečenog (halal) imetka, njega će ugostiti Allah i Njegovi meleci.
U noći Lejletul-kadr i melek Džibril (alejhis-selam) moli Allaha za njegov oproštaj i donosi radosnu vest da su njegovi ibadeti primljeni.
Inšallah, neka Allah i nas ubroji u te ljude.
Share
لَا تَحْزَنْ إِنَّ اللَّهَ مَعَنَا (9:40)
Allah Azze ve Dželle objavljuje u plemenitom Kuranu: Kada se časni Ebu Bekr tokom Hidžre u pećini našao u nevolji i pomislio da će biti uhvaćeni, bio je zabrinut.
Naravno, ne zbog sebe, već je pomislio: „Šta će se desiti sa našim Poslanikom?“
Naš Poslanik mu je rekao: „Ne tuguj, ne brini se, Allah Azze ve Dželle je sa nama.“
Kada je Allah sa čovekom i kada vernik to usvoji, tuga, jad i potištenost mu ne mogu nauditi.
Naravno, takva osećanja se mogu pojaviti, ali čovek se mora odmah okrenuti Allahu.
To je prelepa reč. Slavni Kuran je od početka do kraja predivan; on nam ukazuje i na dobro i na zlo.
Čudesni put našeg Poslanika za nas predstavlja blaženstvo i dobro.
Pošto živimo u poslednjem vremenu, oko nas postoji svaka vrsta ugnjetavanja i zlobe. Ona je svuda i može pogoditi svakoga.
Zato se mora imati na umu: Allah je sa nama, i kada je Allah sa nama, ništa ti ne može nauditi.
Časni Bilal el-Habeši je pod pržećim suncem, na užarenoj vrelini, dok su mu stavljali teško kamenje na leđa, bez popuštanja uzvikivao: „Allah je Ehad, Allah je Jedan, Allah je Jedan.“
Ove muke koje je pretrpeo u njegovim očima nisu bile ništa.
Nisu mu mogle nauditi.
Pošto je bio sa Allahom, te muke nisu uticale na njega. Ono što ga je zaista duboko pogodilo bila je odvojenost od našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).
Jer mu je Allah Azze ve Dželle odredio da bude uz Njegovog voljenog roba.
Iz tog razloga, nakon preseljenja našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem), više nije mogao da izdrži u Medini i otišao je u Damask.
I u Damasku je preminuo.
To znači, ono što bi vernika na ovom svetu zaista trebalo da pogađa jesu pitanja vere.
Sve dok vera nije oštećena, sve ostalo je beznačajno. Neka nas Allah sačuva; da sačuvamo svoju veru, inšaAllah.
U današnje vreme postoji svaka vrsta ugnjetavanja.
Čak i oni koji se predstavljaju kao muslimani ugnjetavaju ljude gore nego što to čine nevernici.
Šta će nevernik uraditi, ionako je jasno.
Šta je onda naš zadatak?
Naš zadatak je da potražimo utočište kod Allaha i da budemo sa Njim; jer Allah je Pobednik.
وَاللَّهُ غَالِبٌ عَلَىٰ أَمْرِهِ (12:21)
„La ghaliba illAllah.“
Kada si sa Allahom, uz Allahovu dozvolu, niko ti ne može ništa učiniti niti ti nauditi.
وَأُفَوِّضُ أَمْرِي إِلَى اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ بَصِيرٌ بِالْعِبَادِ (40:44)
Ovo je izreka poslanika Jakuba (alejhis-selam).
U ovim teškim vremenima, kada smo sa Allahom i sećamo se tih ashaba i poslanika, naše sopstvene patnje nisu apsolutno ništa. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: „Ja sam poslanik koji je pretrpeo najviše patnje.“
On je sve te teškoće pretrpeo radi Allahovog zadovoljstva i za svoj ummet.
Stoga si, samim tim što pripadaš njegovom ummetu, već dobio najveći dar.
Neka nas Allah sačuva i ne stavi pred nas teška iskušenja.
Jer iskušenja nisu laka.
Neki ljudi nesvesno traže iskušenja ili zahtevaju teškoće. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: „Nikada to ne tražite.“
I naši učenjaci kažu da su iskušenja teška.
Iskušenje se ne može tek tako lako savladati.
Zato ne možemo da izdržimo iskušenja; radije tražite Allahovu naklonost, ihsan.
Allah Azze ve Dželle postupa prema Svojim robovima na dva načina: kroz naklonost i kroz iskušenje.
Zato bi trebalo da uvek tražite ihsan za sebe, zahtevajte naklonost od Allaha Azze ve Dželle.
Neka nam svima Allah, inšaAllah, podari od Svoje naklonosti.
Neka radi ovog blagoslovljenog meseca ramazana udalji loše ljude od nas, kako ne bismo bili iskušavani preko njih.
Neka se njihovo zlo vrati njima samima, inšaAllah.
Jer ima mnogo zlobnih ljudi oko nas; mnogo onih koji žele da nanesu štetu drugima.
Ako je tako, onda neka se zloba tih ljudi vrati njima samima.
Mi ne želimo ništa drugo; molimo Allaha samo za milost i samilost.
Nadamo se Allahovom blagoslovu, inšaAllah.
Share
قُل لَّن يُصِيبَنَآ إِلَّا مَا كَتَبَ ٱللَّهُ لَنَا هُوَ مَوۡلَىٰنَاۚ (9:51)
Allah Azze ve Dželle kaže: Neće nam se dogoditi ništa osim onoga što je Allah za nas od večnosti odredio.
Ljudi u trenutnoj situaciji paniče i pitaju se: "Šta će biti s nama?"
Sve će biti onako kako Allah želi.
Ništa se drugo neće dogoditi.
Ne dešava se ništa što On ne želi.
Zato se morate potpuno osloniti na Allaha.
Nema drugog utočišta.
فَفِرُّوٓاْ إِلَى ٱللَّهِۖ (50:51)
Šta onda raditi? Allah Azze ve Dželle kaže: "Bežite Allahu."
Tražite utočište kod Allaha.
Nema drugog mesta za utočište.
Svet je okrenut naglavačke, budućnost je neizvesna; ljudi paniče i pitaju se: "Šta da radimo?"
Nemojte paničiti.
Ko je sa Allahom, ne paniči.
Od Allaha dolazimo i Njemu ćemo se vratiti.
Tako je jednostavno.
Neka paniče oni koji ne znaju odakle dolaze i kuda idu.
Uz Allahovu dozvolu, nemamo razloga za paniku.
Koliko god opskrbe (rizka) nam je Allah namenio i gde god da ju je odredio – sve leži u Njegovoj ruci.
Naš zadatak je da se uzdamo u Njega i da nastavimo da se posvećujemo svom poslu, svojim molitvama, svojoj porodici, svom okruženju i služenju drugim ljudima.
Neka naša dela budu radi Allahovog zadovoljstva, kako ne bi bila uzaludna.
Onda ni pretrpljena muka ni učinjeno dobro delo nisu uzaludni.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Kako je divno stanje vernika."
On izlazi kao pobednik, bez obzira da li mu je dobro ili je u teškoćama.
Dakle, nema ničega što bi bilo uzaludno ili izgubljeno.
Najvažnije što moramo učiniti je da tražimo utočište kod Allaha Azze ve Dželle, da Mu verujemo i da se u potpunosti oslonimo na Njega.
Ovo je takođe jedan od uslova vere (imana).
Amentu billahi ve melaiketihi ve kutubihi ve rusulihi... ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minallahi te'ala.
Mora se verovati da sve dolazi od Allaha; da je i dobro i loše određeno od Allaha.
Samo tako ćeš biti nagrađen za to.
Sve ostalo bi bilo neverstvo. Danas neki ljudi sebi umišljaju pa kažu: "Ja u to ne verujem." Ako ne veruješ, snosićeš posledice.
Patićeš zbog toga na ovom svetu i doživećeš još mnogo gore na onom svetu.
Danas se stalno pojavljuju novi hirovi; deca i omladina veruju svojim prijateljima, ali ne i svom ocu, svom dedi ili učenjacima.
A posle toga više ne znaju šta da rade.
Zato: Ne skrećite s pravog puta i ne gajite loše misli.
Allah Azze ve Dželle je predodredio opskrbu i životni vek svakog čoveka.
Tačno tako će i biti.
Zato ne sledite svoj ego (nefs).
Čuvajte svoj ego od zla i od harama.
Držite se podalje od svakog oblika zla i od loših mesta.
Uzdajte se u potpunosti u Allaha.
Stanje u svetu je ionako očigledno.
Nema znakova da će svet postati bolji.
Postaje sve gori iz dana u dan.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Najbolje vreme je moje vreme."
"Zatim vreme halifa, a potom..." – misleći na vreme posle njega – "svaki naredni dan biće gori od prethodnog", rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Danas se propadanje odvija još mnogo brže; svaki dan je gori od jučerašnjeg.
Zato ne očekujte da ćemo na ovom svetu imati ugodan život.
Položite svoju nadu u onaj svet.
Tada će vam Allah podariti olakšanje i na ovom i na onom svetu.
Neka vas sve Allah zaštiti, inšallah.
Doći će i lepi dani.
Vreme Mehdija (alejhis-selam), koje je najavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će svanuti; biće to kratka faza, ali slična dobu sreće, Asri-saadetu, u vreme Poslanika.
Nakon toga će i ona proći.
Ništa na ovom svetu nije trajno.
Večnost i trajnost pripadaju onom svetu.
Na svetu je sve samo privremeno i prolazno.
Neka nas Allah zaštiti.
Share
ٱلَّذِينَ يُقِيمُونَ ٱلصَّلَوٰةَ وَيُؤۡتُونَ ٱلزَّكَوٰةَ (27:3)
Uzvišeni Allah hvali one koji veruju, obavljaju namaz i daju svoj zekat; On im ukazuje Svoju milost.
Zekat je, naravno, nešto što se mora davati iz godine u godinu; to je dug prema Uzvišenom Allahu.
Od dugova se ne može pobeći.
Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao: "Ako čovek uzme dug sa namerom da ga ne vrati, nikada neće ni moći da ga vrati. Međutim, ako ga uzme sa namerom da ga vrati, izmirenje će mu biti lako."
Zbog toga je ovo dug prema Uzvišenom Allahu.
Izmirenje ovog duga bi verniku trebalo biti lako i ne bi mu smelo teško pasti.
Davanjem zekata i sadake ne smanjuju se ni novac ni imetak.
Nemojte uopšte tako da mislite. Ako kažete: "Imam samo malo novca, ako dam nešto, biće ga manje", onda znajte da ga uopšte neće biti manje.
Ako dajete, neće ga biti manje. Tek kada ne dajete, biće ga manje.
Zato tema zekata spada u osnove i stubove islama.
Ko ne ispuni ovu obavezu, čini veliki greh, a šteta na kraju pogađa samo njega.
Jer muslimani u današnje vreme to ne daju; većina uopšte ne plaća zekat.
Ionako mnogi više ni ne klanjaju. Ali čak ni oni koji klanjaju ne daju svoj zekat – barem većina ne daje.
Služe se trikovima, rade ovo ili ono, ili im uopšte ni ne padne na pamet da plaćaju zekat.
Zbog toga ljudi ne plaćaju svoj zekat i uz to još veruju da su time nešto dobili.
A pri tome i ne slute šta su uistinu izgubili.
Postoji i materijalni i duhovni gubitak; dakle, prisutno je oboje.
Čovek koji se raduje i misli "Ostvario sam profit", zapravo samo vara sebe i postupa nerazumno.
Stoga je bolje davati zekat u mesecu ramazanu, jer je nagrada za to tada još veća.
Tako se ne propušta ni vremenski rok i jednostavno se plaća od ramazana do ramazana.
Jer rok za zekat je godinu dana; mora da prođe cela godina za to.
A šta se dešava ako godina još nije prošla?
I to je moguće; može se dati zajedno sa preostalim zekatom.
Ako se da unapred i kaže: "Ovo sada dajem kao svoj zekat", onda se i to prihvata.
Jer, nije sigurno da li ćemo uopšte doživeti sledeću godinu.
Osim toga, veoma je dobro dati ga odmah, čim dođe vreme za to.
Naravno, zekat je različit za različite stvari.
Najvažnija je ušteđevina poput novca i zlata. Njihova stopa zekata je utvrđena: iznosi dva i po posto.
Za letinu, stoku i slična dobra postoje drugačiji proračuni.
Kada čovek ovo odgovarajuće izračuna i da svoj zekat, oslobađa se duga, i to mu donosi unutrašnji mir.
Allah tada blagonaklono gleda na vas.
"Moj rob je dao svoj zekat, poslušao Moju naredbu i učinio Me zadovoljnim", sa ovim rečima Uzvišeni Allah s puno radosti gleda na tog čoveka.
Stoga je izuzetno pohvalno davati zekat u ramazanu.
Na ovaj način, taj period se poklapa sa islamskim kalendarom, a uz to se dobija i višestruka nagrada.
Neka Allah ne dozvoli da padnemo u dugove i da zavisimo od drugih.
Teško je biti dužan Uzvišenom Allahu.
Neki ljudi nažalost veoma rado ulaze u dugove.
Oni koji pozajmljuju novac sa namerom da ga ne vrate, veruju da su ostvarili dobitak.
A pri tome se tih dugova neće osloboditi celog života, i to što su pozajmili im ne donosi nikakav blagoslov.
Dakle, ako čovek ima dugove prema Allahu ili prema drugim ljudima, trebalo bi da ih bez odlaganja izmiri.
Ako je siromašan i ne može da plati, trebalo bi da zamoli ljude za oprost duga i kaže: "Molim vas, računajte ovo kao vaš zekat."
I to je moguće.
Na taj način se zekat poverioca smatra isplaćenim, a dužnik je oslobođen svog duga.
Zbog toga bi čovek kod dugova već pri njihovom uzimanju trebalo da ima čvrstu nameru da ih vrati.
Neka Allah nikoga ne dovede u situaciju da mora da se zadužuje.
Trebalo bi prihvatiti nešto sa čvrstom namerom "Ja ću to vratiti", kako bi Allah čoveku u tom trenutku pružio olakšanje.
Neka nam Allah svima pomogne.
Neka nam Allah, inšallah, olakša da se pokoravamo Njegovim naredbama.
Pokoravanje Allahovim naredbama je ponekad teško.
Jer pri tome ulogu igraju kako sopstveni ego i šejtan, tako i svetovne žudnje.
Sve to nagoni čoveka da se suprotstavi ovoj naredbi.
Odlučno odbacite sve to i pokorite se Allahovoj naredbi.
Neka Allah bude pomagač svima nama.
Share
قُلۡ سِيرُواْ فِي ٱلۡأَرۡضِ فَٱنظُرُواْ (29:20)
فَٱنظُرۡ إِلَىٰٓ ءَاثَٰرِ رَحۡمَتِ ٱللَّهِ (30:50)
Allah, Azze we Dželle, kaže: "Idite po zemlji, posmatrajte Allahovo stvaranje i izvucite pouku iz toga."
To je Allahova naredba.
Hodati peške je nešto dobro.
To je sunnet našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).
Jedna od osobina našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) bila je da pri hodu nikada nije delovao iscrpljeno. Hodao je kao da ide blago nizbrdo; nije žurio.
Zapravo, stalna žurba nije dobra.
Trčanje i žurba nisu namenjeni čoveku; druga stvorenja trče.
Čovek hoda u miru.
Danas je, međutim, trčanje postalo moderno.
Svaki dan ljudi trče po sat ili dva.
Zašto trče?
Potpuno uzalud... Samo da bi se bavili sportom i navodno učinili nešto dobro za svoje telo.
A zapravo se dešava upravo suprotno.
To ne donosi ništa osim fizičke štete i iscrpljenosti.
Od toga nema apsolutno nikakve koristi.
Kada čovek mirno hoda, može nešto da čita, da ponavlja ono što je naučio napamet ili da čini zikr.
Upravo je ovakvo hodanje korisno, ono je lek.
Hvala Allahu, i mi imamo nameru da svuda praktikujemo sunnet našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem).
To i činimo; šetamo svuda, po prelepim mestima koja je Allah stvorio.
Hvala Allahu, i jutros nam je to ponovo bilo suđeno.
Ali desilo se nešto zapanjujuće.
Obično svaki dan idemo istim putem.
Danas sam pomislio: "Neću se vraćati istim putem, već ću ići nekim drugim."
Dok sam prolazio kroz jednu baštu, nakratko sam pomislio: "Da li će vlasnici imati nešto protiv?"
Rekao sam sebi: "Verovatno neće reći ništa, mi samo prolazimo putem, nećemo im pojesti njivu!", dok sam tuda prolazio.
Video sam da unutra radi jedan siromašni afrički radnik.
Otišao sam malo dalje i tamo je bio jedan auto.
Kada me je video, zaustavio se.
Izašao je iz auta i poselamio me.
Bio je to jedan pristojan, mlad čovek.
Upitao je: "Jesi li ti sin šejha Nazima?"
Odgovorio sam: "Da."
Rekao je: "Veoma volim šejha Nazima i imam veliko poštovanje prema njemu... Ova njiva je moja."
Ogromna njiva; već sam u prolazu video da je tamo posađen spanać.
Dok sam tako razmišljao, rekao je: "Nisam mogao da prodam ovaj spanać. Pošto si već tu, poberite ga, da bi to bilo naše dobro delo."
"Tako i mi možemo učiniti nešto dobro", rekao je.
"Inače bih njivu jednostavno preorao."
Dakle, prešao bi traktorom preko njega i pomešao bi ga sa zemljom.
"Ako želite, možete ga uzeti", rekao je.
Rekao sam: "Neka je Allah zadovoljan tobom."
"To će i za tebe i za nas biti veliki bereket."
To znači da nam je Allah, Azze we Dželle, upravo ovaj put predodredio.
Uputio nas je tamo korak po korak.
Iako sam mogao ići mnogim drugim putevima, On me je doveo tačno ovde.
To što smo sreli ovog mladića sigurno krije mnoge skrivene mudrosti.
Jer smo mislili – neka Allah oprosti – da kod nas na Kipru jedva da ima vernika koji čine ovakva dobra dela.
Ali Allah nam je poslao ovog mladića na put.
To pokazuje da dobro nije nestalo.
Uz Allahovu dozvolu, ova dobra dela se nikada neće završiti.
Iz ove zemlje, kojoj je Allah podario veru, iz ove muslimanske domovine, uvek će iznova nicati dobri ljudi.
Sa spanaćem koji nam je dao, ne samo da smo mogli da snabdemo dergah...
A za dergah je to čak bilo i previše.
Hvala Allahu, naša braća su ga utovarila u automobile i podelila kao sadaku.
U ovim danima Ramazana to je bilo veliko dobročinstvo i blagoslov. Inšallah, doneće ljudima i lek.
Dakle, u svemu se krije neka lepota.
To je Allahovo određenje... Kako se stvari odvijaju!
Da nismo tuda prošli, uništio bi spanać da bi ponovo zasadio njivu. Ne bi mogao sam da ga pobere i podeli.
Hvala Allahu, imamo mnogo braće koja pomažu u berbi.
Otišli su tamo, ali nismo obrali ni polovinu.
Inšallah, za dan ili dva ćemo potpuno obrati njivu.
Tako će to postati dobro delo kako za njega, tako i za našu braću koja rade.
Inšallah, doneće lek ljudima koji ga budu jeli i ispuniće njihovu veru svetlošću.
Kada je namera tako čista, Allah nam obilno daje iz Svojih riznica.
Od Njegove milosti, Njegove nagrade i Njegovog bereketa, inšallah...
Neka Allah uveća broj onih koji čine dobro.
I neka to onima koji ga jedu bude lek i svetlost vere, inšallah.
Share
Jedan od ibadeta u blagoslovenom mesecu Ramazanu za one koji su u mogućnosti je itikaf.
Itikaf se obavlja u poslednjih deset dana Ramazana.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) nikada nije izostavljao ovaj sunet.
Njegova blagoslovena kuća se ionako graničila neposredno sa džamijom.
Ali kada bi stupio u itikaf, doneo bi svoje stvari za spavanje u džamiju.
U kući našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) ionako nije bilo mnogo pokućstva.
Postojala je jednostavna prostirka na kojoj je spavao i nešto čime se pokrivao.
Uz to su bile i posude koje je koristio za abdest.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) bi doneo te stvari u Poslanikovu džamiju i tamo bi u jednom uglu deset dana obavljao itikaf.
Za njega je to bila obaveza; obaveze našeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) bile su drugačije od naših.
Ono što je njemu bilo naređeno, nije nužno naredba i za nas. Obaveze su jasno definisane, njegovi ostali postupci su za nas sunet.
Sve ostalo je sunet; shodno tome, i stupanje u itikaf je sunet.
Itikaf obično traje deset dana; namera (nijet) se donosi za poslednjih deset dana Ramazana.
Može se, na primer, početi ove noći, jer prema kalendaru Ramazan ove godine ima 29 dana.
Ako neko želi da obavi deset dana, mora danas, dakle od večeras, da stupi u itikaf.
Posle akšam-namaza donosi se namera i kaže: "Nameravam da stupim u itikaf."
Za to bi trebalo da bude džamija u kojoj se obavlja pet dnevnih namaza u džematu.
Žene, s druge strane, urede sebi određenu sobu kod kuće i tu obavljaju svoje ibadete.
Ali naravno, one mogu i dalje obavljati svoje svakodnevne kućne poslove.
Ipak, trebalo bi da govore samo o onom najnužnijem.
Od stvari poput laži ionako svako treba da se drži podalje u Ramazanu, ali onaj ko je u itikafu mora na to još mnogo više da pazi.
I hrana se uzima sasvim normalno.
Neki mešaju itikaf sa strogim duhovnim povlačenjem, halvetom, i misle da se sme jesti samo sočivo i ništa više.
Međutim, to je normalan proces; ono što se kuva kod kuće, može da jede i osoba u itikafu.
Ali bez obzira da li ste u džamiji, u dvorištu ili u trpezariji džamije, stanje itikafa nastavljate tamo gde se nalazite.
To znači da u svakom slučaju treba uzimati iftar i suhur.
Jer u suhuru i u iftaru je veliki blagoslov.
Ako se izostave, čoveku izmiče njihova nagrada.
Naravno, time se ne čini greh, ali čovek biva lišen ove velike nagrade.
Neki ljudi izostavljaju suhur.
Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je međutim izričito rekao: "Uzimajte suhur."
Čak i ako ustanete i popijete samo gutljaj vode, to se računa kao suhur.
To je veoma važno; nije neophodno da ustanete i pripremite ogromnu gozbu samo da biste obavili suhur.
Možete imati gozbu, ako želite, ili uzmite samo zalogaj hrane ili gutljaj vode; i to se računa kao suhur.
Kao što je rečeno, itikaf obično traje deset dana, ali se može držati i kraće.
Može se činiti onoliko dugo koliko se želi; bilo to tri ili pet dana.
U tarikatu je čak ovako: ko ne može dugo da ide u itikaf, pri ulasku u džamiju donosi nameru: "Nameravam da budem u itikafu dok god sam u ovoj džamiji." I to se onda računa kao itikaf.
Zato bi svako trebalo da donese tu nameru.
Bilo da idete na namaz ili u neko drugo vreme, pri ulasku u svaku džamiju donesite nameru: "Nameravam itikaf." To donosi veliku korist i ogromna je Allahova milost.
Tako to biva dodeljeno i toj osobi, i ona stiče nagradu suneta našeg Poslanika.
Neka to Allah blagoslovi.
Neka to Allah učini trajnim, inšaAllah.
Neka Allah primi ibadete svih koji su u itikafu. Ionako je važno da u svakom gradu nekoliko muslimana stupi u itikaf.
InšaAllah, ovo će biti ispunjeno; mnogi ljudi vole itikaf i praktikuju ga.
Neki to rade svake godine, drugi jednom u životu, a treći svakih nekoliko godina.
Ali, kao što je već pomenuto: pri ulasku u svaku džamiju doneti nameru za itikaf je divno delo, inšaAllah.
Na taj način stičemo nagradu suneta, inšaAllah.
Share
تِلۡكَ ٱلرُّسُلُ فَضَّلۡنَا بَعۡضَهُمۡ عَلَىٰ بَعۡضٖۘ (2:253)
Među svim onim što je Allah, azze ve dželle, stvorio, postoji nešto što je najodabranije.
Ljudi i poslanici imaju različite stepene...
Poslanstvo... Postoje Nebij (verovesnik) i Resul (poslanik).
Najviši stepen pripada njima.
I među njima takođe postoje različiti stepeni.
Onaj sa najvišim stepenom u celokupnom stvaranju je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Među melekima, džinima i ljudima koje je stvorio Allah, azze ve dželle, naš Poslanik se nalazi na najvišem stepenu.
On je Allahov najvoljeniji rob.
Tako je Allah hteo.
On je stvorio našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz Svog vlastitog nura (svetlosti).
I njegova svetlost je postala uzrok za uputu ljudi.
Svaki blagoslov i svako dobro stiže do nas zbog časti našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zato je naš najveći ibadet da ga poštujemo i uvažavamo.
To je ono što nam donosi najveću korist.
Ono što će nas spasiti jeste ljubav prema našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sleđenje njegovog puta, pripadnost njemu i ljubav prema njemu.
Voleti našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem...
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Moraš me voleti više nego svoju majku, svog oca, svoju decu i samog sebe."
Da li je našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, možda potrebna tvoja ljubav?
Ne, nije mu potrebna.
Samo iz milosti on nam naređuje da ga volimo, kako bi nam se desilo dobro i kako bismo se približili Allahu.
Jer Allah, azze ve dželle, već je dao sve našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem; njemu ništa nije potrebno.
To što on, međutim, od svog rođenja govori "Moj ummet, moj ummet", ima samo svrhu da se na Sudnjem danu seti svoje zajednice i da je spasi.
Upravo iz tog razloga naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, želi ovu ljubav.
Ljudi jedino preko njega mogu pronaći spas.
Oni će biti spašeni njegovim šefaatom (zauzimanjem).
Međutim, onaj ko kaže: "Mi ne želimo šefaat", taj će propasti.
Oni koji druge odvraćaju i govore: "Ja sam hafiz, ja sam učenjak, ja sam ovo, ja sam ono; ne mešajte stvari, vi preterujete u ljubavi prema Poslaniku i činite širk" – oni su već propali.
Za njih nema spasa.
Jer čovek sam, samo svojim vlastitim delima, ne može ništa da postigne.
Ne može ni dva koraka odavde do tamo da napravi.
Neka Allah podari ljudima razum i uvid.
Kako bi zadobili milost našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
I dobili njegov šefaat.
U suprotnom je nemoguće; niko ne može biti spašen.
Pripadati ummetu našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste najveća čast.
Svi poslanici su priželjkivali: "Kamo sreće da smo mi deo njegovog ummeta."
Ipak, samo za nekolicinu... Allah je uslišio ovu dovu.
To su poslanik Isa, Hidr alejhis-selam, Iljas alejhis-selam i Idris alejhis-selam.
Oni su ti srećni poslanici kojima je pripala čast da pripadaju ummetu našeg Poslanika.
Jer oni još uvek žive.
I oni će zadobiti taj blagoslov.
Dakle, i poslanici, kao što je rečeno, imaju svoje stepene...
Ljudi su podeljeni u stepene, a najviši stepen pripada našem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Nakon toga slede poslanici (Resul) i verovesnici (Nebij)...
Onima koji su dobili poslanstvo i poslanicu, Allah je objavio Knjige, koje su oni prenosili ljudima.
Zatim dolaze ostali verovesnici... Postoji stotinu dvadeset i četiri hiljade verovesnika.
A nakon njih, naravno, dolaze ashabi.
I ashabi imaju stepene među sobom, a oni su već i onako poznati.
U skladu s tim stepeni rastu; postoje viši i postoje niži.
Zato čovek mora znati da ceni vrednost svega.
Moramo ceniti vrednost svake blagodati koja nam je data.
To su darovi Allaha, azze ve dželle.
Sve su to velikodušni darovi.
Voleti ih, biti s njima, posećivati ih... Sve to je za našu vlastitu korist.
Time dostižemo visoke stepene i dobijamo, ako Allah da, bogatu nagradu.
Neka nam Allah svima podari da zadobijemo njihov šefaat.
Neka nas učini od onih koji znaju da cene njihovu vrednost.
I neka nas sačuva od toga da budemo među prevarenima.
Ljudi se tako često prevare.
Nevernici su i onako od samog početka prevareni, a šejtan je s njima zadovoljan.
Ali ovog puta šejtan obmanjuje i muslimane.
Jer najveći neprijatelj našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste šejtan; niko ga ne mrzi više od njega.
Kada neko voli Poslanika, šejtan mu šapuće: "Niko ne obavlja namaz toliko koliko ti, ti si hafiz, učenjak, pazi da ne počiniš širk." Tako ih on vara i gura ljude u zabludu.
Neka nas Allah sačuva od svakog zla.
Share
Ramazan je blagosloven i predivan mesec.
On u sebi nosi mnogo predivnih dana i noći.
Hvala Allahu, našem Poslaniku su se u ovom mesecu dogodile veoma lepe stvari.
Jedan od tih lepih događaja je i rođenje časnog Sejjidine Hasana 15. ramazana.
On je pripadao ljudima koje je naš Poslanik najviše voleo i cenio.
Kada bi došli časni Hasan i Husejn, naš Poslanik, neka su mir i blagoslov na njega, sišao bi sa minbera, šalio bi se sa njima, uzeo ih na leđa i ponovo se popeo.
Dakle, u ovom lepom mesecu na svet su došli takvi predivni ljudi.
Istovremeno, ovo je i mesec u kojem je naš Poslanik, neka su mir i blagoslov na njega, išao u rat i vodio vojne pohode.
Najznačajniji od njih je velika bitka na Bedru.
Naš Poslanik zapravo nije izašao iz Medine radi velikog rata.
Imao je samo nameru da presretne karavane Kurejšija.
Jer su mnogobošci zaplenili imovinu muslimana u Meki; zato im je trebalo dati odgovarajući odgovor.
Međutim, Allahova odredba i volja bila je da od toga nastane bitka, vojni pohod.
Pojavila se pomisao o povratku i savetovali su se: „Da li da se vratimo?“, ali naš Poslanik nije želeo da se vrati.
Ni muhadžiri, koji su sa Poslanikom emigrirali iz Meke, nisu hteli nazad, a stanovnici Medine, časne ensarije, takođe su rekli: „Mi idemo s tobom.“
Na kraju se bitka odigrala; i uz Allahovu dozvolu, Njegovu milost i pomoć, nevernici, najveći neprijatelji islama, bivali su uklonjeni jedan po jedan.
Danas se to naziva „neutralisanim“.
Ma kakvi neutralisani; svi su oni postali leševi i dovedeni u stanje u kojem više nikome nisu mogli naškoditi.
Upravo to je bila njihova sudbina.
U ovoj bici uništeno je 70 najvećih kurejšijskih nevernika.
Doslovno su zbrisani sa lica zemlje.
Jer bi njihov opstanak drugima i neverstvu dao samo još više snage.
Neverstvo čini čoveka obesnim; a kada su oni uklonjeni, slomljena je i moć neverstva.
Zbog toga su muslimani postepeno počeli da se šire na druga područja.
Jer dok je naš Poslanik još bio u Meki, muslimani su iselili u Abesiniju i na druga mesta, ali nisu našli pravo olakšanje.
To znači da im se tek nakon ove bitke put otvorio.
Takav vojni pohod se vodi samo radi Allahovog zadovoljstva.
I da bi se ljudi spasili od ugnjetavanja.
Ne kao oni koji danas tvrde: „Spasićemo ljude i doneti demokratiju.“ Jer dok su se pretvarali da donose demokratiju, samo su još više pogoršali stanje ljudi.
Vojnici našeg Poslanika, neka su mir i blagoslov na njega, nasuprot tome, donosili su svuda gde bi stigli prosvetljenje, svetlost, veru, lepotu i humanost.
Donosili su sa sobom svaku vrstu dobrote i vrline.
Šejtanovi vojnici to, međutim, prikazuju upravo obrnuto.
Pri tome su upravo oni ti koji su potpuno u krivu.
Oni su pravi ugnjetači.
Oni su takođe ti koji izazivaju nemire i čine svaku vrstu zla.
Zbog toga islam donosi milost svuda gde stigne; tamo ugnjetavanje ne može postojati.
Gde vlada pravi islam, nikada nema ugnjetavanja.
Danas postoje muslimanske zemlje koje doživljavaju veliku patnju; razlog tome je što se tamo ne živi pravi islam.
Međutim, u pravom islamu, koji je propovedao naš Poslanik, i u vremenu sve do poslednjih halifa, svaki postupak vladara bio je obeležen islamskim pravom, zapovestima, metodama i sunnetom našeg Poslanika, neka su mir i blagoslov na njega.
Zato sa svakim pravim muslimanom svuda ulazi blagoslov, mir i lepota.
Neka Allah bude zadovoljan njima.
Inšallah, kada dođe Mehdi, neka je mir na njega, ovi lepi dani će se vratiti uz Allahovu dozvolu.
U suprotnom, na svetu neće preostati ni mira ni lepote.
Iz dana u dan sve postaje još gore; spoljašnji i unutrašnji ponori i prljavština svuda izazivaju pustoš.
Neka nas Allah spasi i inšallah nam pošalje Mehdija, neka je mir na njega.
Share