السلام عليكم ورحمة الله وبركاته أعوذ بالله من الشيطان الرجيم. بسم الله الرحمن الرحيم. والصلاة والسلام على رسولنا محمد سيد الأولين والآخرين. مدد يا رسول الله، مدد يا سادتي أصحاب رسول الله، مدد يا مشايخنا، دستور مولانا الشيخ عبد الله الفايز الداغستاني، الشيخ محمد ناظم الحقاني. مدد. طريقتنا الصحبة والخير في الجمعية.

Mawlana Sheikh Mehmed Adil. Translations.

Translations

2025-10-09 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Grandšejh Abdullah ad-Dagistani je uvek upućivao Mevlanu šejha Nazima da zapisuje svoje sohbetije. Kao prvu lekciju je običavao da kaže: „Tarikatun kulluha adab.“ Tarikat se u potpunosti zasniva na adabu, lepim manirima. Ko nema adaba, ne treba da tvrdi: „Ja pripadam tarikatu.“ Neko bez lepih manira se ne razlikuje od bilo kog čoveka na ulici. Ko ne poštuje ljude, ne ukazuje poštovanje starijima i ne čini dobro svojim rođacima i komšijama, on se ne ubraja u tarikat. Tarikat je adab. A taj adab je lepo ponašanje Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Najsavršenije ponašanje među ljudima je lepo ponašanje Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Pripadnici tarikata moraju da ga slede na njegovom putu. Zato je protivno pravilima adaba tarikata činiti zlo ili se baviti neistinom i lažima. Adab znači pokoravati se naredbama Allaha, Svemogućeg i Uzvišenog, i slediti put Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem). Ništa drugo. Današnji ljudi takoreći traže prilike da se loše ponašaju. To je način običnih ljudi, a ne pripadnika tarikata. Tarikat znači prihvatiti plemeniti karakter Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem) i težiti da mu se bude sličan. Neka nam Allah pomogne. Jer danas čak ni pripadnici tarikata jedva mogu da kontrolišu svoj ego. Oni žele da rade šta god im njihov ego naređuje. Oni su podložni žudnjama svoga ega. Šta je onda tarikat? Tarikat je odgoj. Ti moraš da odgajaš svoj ego. Disciplinovan ego se uzdiže na najviše stepene. Vikanjem i lošim ponašanjem se ne napreduje. Umesto da se napreduje, čak se i nazaduje. Neka nas Allah sačuva od zla našeg ega. Neki pitaju: „Šta treba da radimo u tarikatu?“ Zadatak u tarikatu je da se čuva adab. To je najvažnije. Čuvati svoj adab znači paziti na svoja dela i reči. Neka nam Allah svima pomogne. Neka nam Allah olakša da ne sledimo svoj ego.

2025-10-08 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Poslanik, Allahov blagoslov i mir neka je na njega, u suštini kaže: مَنْ تَوَاضَعَ لِلَّهِ رَفَعَهُ، وَمَنْ تَكَبَّرَ وَضَعَهُ Poslanik, Allahov blagoslov i mir neka je na njega, kaže: Ko je radi Allaha skroman, njega će Allah uzdići. Koga Allah uzdigne, on je zaista uzvišen. A oholnika će Allah neprestano ponižavati. Stoga se nikada ne može uzdići. Čovek koji se hvali rečima „Ja sam ovo, ja sam ono“, od samog početka je neomiljen među ljudima. Jer oholog čoveka ne voli Allah, Svemoćni i Uzvišeni. Oholost je jedan od najvećih ljudskih poroka. Ona je veliki greh, a ne vrlina. Nažalost, većina ljudi je sklona oholosti. Ko je ohol, nema ugleda pred Allahom. Takođe, ni pred Poslanikom nema ugleda. Samo prema nevernicima je oholost dozvoljena. Međutim, biti ohol među muslimanima i hvaliti se: „Ja sam učenjak, ja sam šejh, ja sam ovo, ja sam ono“, jeste neprikladno i besmisleno ponašanje. Takvo ponašanje uvećava grehe čoveka i istovremeno briše njegova dobra dela. Zato je skromnost najvažnija osobina za ljude na tarîkatu. Čovek bez skromnosti ne treba ni da stupa na tarîkat. Neka je i među učenjacima i neka u svojoj oholosti umišlja: 'Moje znanje je takvo i takvo' – to ne koristi ni njemu samom, ni bilo kome drugom. Neka nas Allah sačuva od ovog zla našeg nefsa. Neka nam Allah pomogne. Neka nas Allah, inšallah, sačuva od oholosti.

2025-10-07 - Dergah, Akbaba, İstanbul

„A robovi Svemilosnog su oni koji po Zemlji smireno hodaju, a kada ih neznalice oslove, kažu: 'Mir!'“ (25:63) Allah, Uzvišeni, kaže o vernicima: Kada im se neznalice obrate nepriličnim rečima, oni na to ne obraćaju pažnju. Ne bave se njima. Ne poklanjaju im nikakvu pažnju, tako nas uči Allah, Uzvišeni. Taj stav, taj pristup, put je Poslanika, Allahov blagoslov i mir neka su na njega. To je karakterna osobina koju Allah, Uzvišeni, voli. Kada te neznalica napadne rečima, a ti mu odgovoriš, daješ mu na značaju. Zbog toga će se osećati važnim. Onda će te napasti još žešće. Sve dok odgovaraš, on će nastaviti. Provociraće te. Iz toga ne proizlazi ništa dobro. Danas za to postoji moderan izraz: „polemika“. Kaže se: „Ne upuštajmo se u polemiku.“ I to je najvažnije. Jer danas su neznalice svuda otkrile tu metodu za sebe. Napadaju svakoga, samo da bi se istakli. Svađaju se sa svakim – bio on veliki ili mali, učen ili neuk – samo da bi postali poznati i da bi ih ljudi smatrali nečim posebnim. I tako se dešava da druge neznalice nekoga do tada potpuno nepoznatog odjednom smatraju značajnim i počnu da ga slede. Zato je najbolje, kao što nam je Allah, Uzvišeni, naložio, ne baviti se neznalicama. Objavljuj istinu. Ko je prihvati, prihvatio je, a ko neće, njegova je stvar. To znači da mu Allah to nije tako odredio. Zato je ovo veoma važna stvar. Ali ljudi danas na najmanju primedbu odmah skaču i misle: „Odgovoriću mu!“ Ali to je pogrešno. To nije pristup Poslanika, Allahov blagoslov i mir neka su na njega. Treba se samo setiti poznatog događaja iz vremena našeg Poslanika. Neko je vređao hazreti Ebu Bekra. Poslanik, Allahov blagoslov i mir neka su na njega, stajao je pored i smešio se. Jednom, dvaput, ali treći put hazreti Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan njime, odgovori tom čoveku. Na to se Poslanikovo lice smračilo, osmeh mu je nestao i on je otišao. Naravno, hazreti Ebu Bekr i ostali ashabi odmah su primećivali kada je Poslanik bio ljut, a kada radostan. Odmah je pošao za njim i upitao: „O Allahov Poslaniče, dok me je onaj čovek onako vređao, Vi ste se smešili.“ „Ali kada sam mu ja odgovorio, Vi ste se okrenuli i otišli.“ Poslanik, Allahov blagoslov i mir neka su na njega, odgovori: „Dok te je on vređao, Allah je poslao meleka da te brani.“ „Ali kada si ti počeo da odgovaraš, melek je otišao, a došao je šejtan.“ „A ja ne boravim na mestu gde je šejtan“, reče on. Eto, tako stoje stvari. To se mora razumeti. Sve dok odgovaraš neznalici, šejtan je u to umešan. Kada ćutiš, brane te meleki. Zato čovek mora da kontroliše svoj ego. To se nikada ne sme zaboraviti. Svaki put kada se neko upusti u svađu sa neznalicom i stvar eskalira, šejtan je usred svega. Neka nas Allah sačuva od njihovog zla.

2025-10-07 - Bedevi Tekkesi, Beylerbeyi, İstanbul

Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Ne pretvarajte svoje kuće u groblja." Obavljajte u njima dobrovoljne namaze. To znači: Neka vaše kuće ne budu bez namaza, klanjajte kod kuće. Kuća bez namaza je poput groblja. Postaje mesto bez duše i ljubavi. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) pripoveda da mu je došao melek Džibril (alejhis-selam). "O Muhammede (sallallahu alejhi ve sellem)." "Živi koliko hoćeš, na kraju ćeš umreti." To znači: Koliko god čovek živeo, smrti niko ne može pobeći – na kraju će svako umreti. Budući da je i naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) bio čovek, smrt je svima suđena. Dalje kaže: "Voli koga hoćeš, na kraju ćeš se od njega rastati." To znači: Koga god da voliš, smrću ćeš biti odvojen od njega. Ponekad se ljudi rastaju i za života. "Radi šta hoćeš, na kraju ćeš za to odgovarati." To znači: Bilo da činiš dobro ili zlo, to sigurno ima svoje posledice. Iskusićeš posledice. "Znaj da je istinska čast vernika u ustajanju na noćni namaz." To znači: Ustati noću na tehedždžud-namaz i klanjati dok ljudi spavaju – to je istinska čast vernika, najviši stepen. Njegovo dostojanstvo leži u tome da ne zavisi ni od koga, da se nikome ne pokorava, da bude zadovoljan onim što mu je Allah dao i da ništa ne očekuje od ljudi. To se zove Izzet-i Nefs – samopoštovanje: biti zadovoljan onim što je Allah dao, ništa ne očekivati od drugih, nadati se samo od Allaha – to je istinsko dostojanstvo vernika. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Kada se neko probudi noću i probudi svog supružnika, pa zajedno klanjaju dva rekata, biće ubrojani među muškarce i žene koji često Allaha spominju." To znači: Oni pripadaju grupi "Dhâkirînallâhe kathîran wadh-dhâkirât" – onih muškaraca i žena koji se spominju u časnom Kur'anu i koji Allaha često spominju. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Kada neko od vas ustane na noćni namaz, neka upotrebi misvak." Misvak je sunnet. Jer kada neko od vas na namazu uči Kur'an, melek stavlja svoja usta na njegova usta, i sve što izađe iz njegovih usta ulazi u usta meleka. To znači: Zahvaljujući misvaku, u ustima ne ostaje neprijatan zadah. Meleki primaju to učenje i upisuju ga na račun dobrih dela te osobe. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) dalje kaže: "Kada neko od vas ustane na noćni namaz, pa mu se od umora učenje Kur'ana na jeziku pobrka i više ne zna šta govori, neka prekine namaz i ode da spava." To znači: Ponekad, kada se ustane prerano, zaista je tako – čovek je pomalo ošamućen i nije se dobro naspavao. Ako se odspava još malo, otprilike sat vremena, posle toga je čovek svežiji. Iz tog razloga je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) dao ovu dozvolu, kako se učenje Kur'ana ne bi pobrkalo. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Kada neko od vas ustane na noćni namaz, neka započne svoj namaz sa dva laka, kratka rekata." Sa ta dva rekata čovek se pribere, pospanost nestaje i postaje svesniji onoga što radi. Na početku naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) preporučuje da se ta dva rekata ne odugovlače previše. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je ovaj lepi hadis izrekao u rimovanoj formi: "Govorite lepe reči, širite selam, održavajte rodbinske veze, klanjajte noću dok ljudi spavaju – tada ćete u miru ući u Džennet", kaže naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem). Ko ovo bude sledio, ako Allah da – ko govori lepe reči, širi selam, dobar je prema svojoj rodbini i noću klanja – taj će takođe lako i u miru ući u Džennet. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Najvrednije vreme za klanjanje tehedždžud-namaza i upućivanje dova jeste sredina poslednje trećine noći." To znači: Ustati otprilike sat vremena pre sabah-namaza je najbolje vreme. Nakon toga se klanja sabah-namaz, a onda se ili ide na posao ili se odmara. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže da je najvredniji namaz posle obaveznih namaza... Naravno, nijedan namaz se ne može porediti sa obaveznim namazom – obavezni namaz je najvažniji. Neki kažu: "Ne klanjam obavezne namaze, ali ove druge klanjam." Čak i da ceo život klanjaš dobrovoljne namaze, ne možeš dostići nagradu jednog jedinog obaveznog namaza. Ali posle obaveznog namaza, najvredniji namaz je onaj koji se klanja u poslednjoj trećini noći – dakle, u vreme tehedždžuda. Najvredniji post posle ramazana je post u mesecu muharremu, Allahovom mesecu, kaže naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem). Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Trenutak u kojem je tvoj Gospodar najbliži Svome robu jeste sredina poslednje trećine noći." "Ako si u stanju da u to vreme budeš od onih koji spominju Allaha, onda budi među njima." To znači: Trenutak kada je čovek najbliži svom Gospodaru je na sedždi i u ovim namazima – a posebno je vreme tehedždžuda u poslednjoj trećini noći najvrednije vreme. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Zaista, Allah je svakom poslaniku dao nešto što je voleo i želeo. Ono što ja volim jeste oživljavanje noći." Svaki poslanik je imao različite stvari koje je voleo i žarko želeo. Ono što je naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) želeo i voleo jeste oživljavanje noći. "Kada ja klanjam noćni namaz, neka niko ne klanja iza mene." Jer naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) ovo napominje kako ne bi morao da misli na druge i da se brine da bi se mogli umoriti. Jer ponekad je bilo trenutaka kada je naš Poslanik tako klanjao da je učio sure El-Bekare, Ali Imran, En-Nisa, El-Ma'ide, a džemat je mislio: "Hoće li proučiti ceo Kur'an?" To znači: Želja našeg Poslanika je usmerena na namaz, na taj noćni namaz. Zato kaže: "Neka noću ne klanjaju iza mene, da bih se osećao slobodno." "Pošto dugo klanjam, neka niko ne stoji iza mene." "Zaista, Allah je svakom poslaniku dao opskrbu." Moja opskrba je humus – to znači petina ratnog plena. "Posle moje smrti ovaj deo pripada vladarima koji dolaze posle mene, halifama." To znači: Petina dobara zaplenjenih u ratu, posle našeg Poslanika pripada sledećim halifama i vladarima. Sultanima i halifama. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "Ko klanja sa imamom dok on ne završi namaz, biće mu upisana nagrada kao da je celu noć proveo u namazu." To znači: Ko klanja namaz sa imamom i ostane u džematu do kraja, taj je kao neko ko je oživeo noć. Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) kaže: "U noći postoji jedan čas u kojem – ako rob musliman zamoli Allaha za neko dobro na ovom i budućem svetu, i njegova dova se poklopi sa tim časom – Allah će mu sigurno dati ono što želi." "Taj čas postoji u svakoj noći." To znači: Ako ustanete u toj noći i klanjate, upućujte dove i molite za ono što želite. Ako se vaša dova poklopi sa tim časom, sa Allahovom dozvolom ćete dobiti ono što želite. Čak i ako to ne dobijete odmah, dova se ne gubi – na Ahiretu ćete za nju dobiti nagradu.

2025-10-06 - Dergah, Akbaba, İstanbul

وَكَذَٰلِكَ جَعَلۡنَٰكُمۡ أُمَّةٗ وَسَطٗا (2:143) Allah kaže: „I tako smo vas učinili zajednicom sredine.“ To znači ne ići u krajnost, ne priklanjati se ni jednoj ni drugoj strani. Ostanite na srednjem putu. Ne budite prestrogi. Ne budite ni previše popustljivi ni preoštri. On kaže: „Budite u svemu umereni.“ Ehlus-sunnet vel-džemat – dakle ljudi tarikata i pravnih škola, koji slede put našeg Poslanika – upravo se oni nalaze na tom srednjem putu. Oni koji su van njih skrenuli su sa pravog puta. Oni su se okrenuli od zapovesti našeg Poslanika (mir i blagoslov neka su na njega). S jedne strane vidiš one koji nikoga osim sebe ne priznaju za muslimana. S druge strane vidiš potpunu suprotnost, ali koja je jednako ekstremna. Zato je prava zajednica Ehlus-sunnet vel-džemat. Oni su ti koji slede put našeg Poslanika (mir i blagoslov neka su na njega). Danas se, međutim, čuju glasovi sa svih strana. Nekada se slušala jedna osoba i nije bilo zabune. Ali danas se sa svih strana pojavljuju ljudi koji žele da podučavaju narod. Preko novih medija, iz ovih uređaja, oni šire svakakve stvari. Potpuno po svom nahođenju huškaju ljude jedne protiv drugih i tvrde: „Ovo je ispravno, ono je pogrešno; ovaj je uradio ovo, onaj ono.“ Ljudi koji ostanu na srednjem putu naći će spas. U suprotnom, oni koji ih slušaju, nažalost, skrenuće sa puta. Jer fitna je svuda. A fitna je delo šejtana. On se neprestano trudi da pokvari islam i muslimane. Zato se ne sme ići u krajnosti. Odlazak u krajnosti samo nanosi štetu. Ekstremizam nikada nije dobar. Ako ostaneš na srednjem putu, koristiš i sebi i drugima, a uz to pronalaziš i mir. Tako čuvaš svoju veru. Jer Ehlus-sunnet vel-džemat voli i Ehlul-bejt i ashabe. Ko vređa ashabe, ide u krajnost. A i onaj ko ne voli Ehlul-bejt, takođe ide u krajnost. Da bi zavarali ljude, oni šire svakakve laži i neosnovane tvrdnje kao istinu. Postoje čak i mnogi koji izmišljaju hadise. Isto tako, postoje mnogi koji u potpunosti odbacuju hadise. Postoje čak i grupacije koje čak ni Kur'an ne priznaju. Oni kažu: „Pravi Kur'an je još uvek skriven, pojaviće se kasnije.“ Zato je put tarikata srednji put. Slediti ovaj put je korisno za svakog muslimana. Jer se ne kaže uzalud: „Ko nema muršida, njegov muršid je šejtan.“ A to stanje šteti ljudima. Uvek je najbolje, i za ovaj i za onaj svet, ostati na srednjem putu. Neka nas Allah sačuva. Neka nas ne prepusti našem nefsu. Ne idimo u krajnosti, inšallah.

2025-10-05 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Kada se prenosi hadis Poslanika, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, od suštinske je važnosti da se on ispravno pročita i verno citira. Pošto plemeniti hadisi u početku nisu bili zapisivani, prenosili su se usmeno od jednog ashaba do drugog. U tom procesu su naravno neki, kao na primer Jevreji i drugi, pustili u opticaj izmišljene hadise. Međutim, većina tih lažnih hadisa je odbačena. Uprkos tome, povremeno se može naići na takve. Ali ono što je ovde zaista presudno je ono što je Poslanik, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, rekao: „Ko mi pripiše hadis koji ne potiče od mene, neka zauzme svoje mesto u Džehennemu.“ Jer sve Poslanikove reči su važne; one nam pokazuju put. Postoji jedan hadis o tome, ali pošto se više ne sećam tačno arapskog teksta, prenosim ga po smislu: Većina ljudi se vara u dve stvari, to jest, sami sebe obmanjuju. To su mladost i zdravlje. Kaže ‚magbun‘ – ‚magbun‘ znači obmanut, prevaren. Arapski jezik kojim je Poslanik, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, govorio, jeste najrečitiji i najčistiji arapski. Čak su i ashabi ponekad bili zapanjeni izborom reči Poslanika. Jer znanje je Poslaniku dato direktno od Allaha, zbog čega za njega nije bilo neophodno da zna da čita i piše. Znanje mu je bilo direktno usađeno. Ta reč ‚magbun‘ je veoma dubokoumna reč koja opisuje samoobmanu čoveka, i teško je shvatiti njeno puno značenje. Što se tiče mladosti, ljudi misle da će ona večno trajati. Uvek govore: „To ću uraditi kasnije.“ Sve odlažu i kažu: ‚Svoj namaz ću obaviti kasnije.‘ Danas je situacija postala još gora. Ranije se sa 18 godina razmišljalo o ženidbi. Danas neko ima 40 godina i još uvek sebe smatra mladim, skoro pa detetom. I tako čovek obmanjuje samog sebe. Život prolazi. Niti je osnovao porodicu, niti odgajio decu, niti ispunio svoje verske dužnosti. Čovek obmanjuje samog sebe. ‚Magbun‘ na neki način znači obmanuti samog sebe. Neki napune 50 ili 60 godina i čak i tada sebe smatraju detetom. I dalje rade šta im padne na pamet. A onda očekuju da ih drugi poštuju. Ali kako da vas ljudi poštuju? Druga stvar je zdravlje. Kada je čovek zdrav i čio, misli da će tako uvek ostati. Ali ne, i o tome se mora voditi računa. Čovek treba da pazi na svoje zdravlje kako bi na vreme mogao da ispuni svoje verske dužnosti. Zadatke koje ima, čovek treba da obavi dok je u snazi. Šta će biti sutra, neizvesno je. Zato su ljudi današnjice potpuno skrenuli s puta; gotovo da više nema ni vere, ni razuma, ni logike. Oni misle da će ovo stanje večno trajati. I odjednom primete da je život prošao pored njih. Ako imaju sreće, dožive 60 ili 70 godina – ako ne, njihovo vreme se završi i ranije. Zato je ovaj život tako važan. To je dar od Allaha. Ne treba ga traćiti. Nikako se ne sme traćiti. Šejtan uvek izmišlja nešto novo. On zavodi omladinu. I tako oni besmisleno traće svoje mlade godine. I onda stoje zbunjeni i pitaju se: ‚Šta se dogodilo? Šta sada da radimo?‘ Zato postupajte onako kako su nas Allah i Njegov Poslanik, neka su Allahov blagoslov i mir na njega, naučili: cenite vrednost svog života. Ne traćite ga. Ne zapostavljajte svoje namaze dok ste mladi i zdravi. Obavite hadž ako imate mogućnosti za to i postite svoj post. To su stvari koje će vam ostati. Ni mladost ne ostaje, ni zdravlje. Neka nam Allah podari blagoslovljen život. Neka živimo u zdravlju i blagostanju, inšallah.

2025-10-04 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Allah je zaista s onima koji se Njega boje i koji dobra djela čine. (16:128) Allah, Svemogući i Uzvišeni, kaže: Dakle, ako želimo da Allah bude s nama, onda je ovo put na koji nam On ukazuje: Bojte se Allaha. Bogobojaznost znači imati strahopoštovanje prema Njemu; to je strah da se poslije lošeg djela osramoćeni mora stati pred Njega. Osim toga, čovjek treba da se boji da će napustiti ovaj svijet nakon lošeg djela, bez pokajanja, jer bi to bio loš kraj. Dakle, ako želite da Allah, Svemogući i Uzvišeni, bude s vama i da vam pomaže, onda Ga se bojte. Biti bogobojazan znači činiti dobro ljudima. To znači izbjegavati da im se čini zlo. Allah, Svemogući i Uzvišeni, voli dobročinitelja – u ajetu nazvanog „muhsin“ – osobu koja pomaže ljudima. Tarikat, islam, šerijat – svi oni to nalažu. Ali oni koji se toga ne pridržavaju, rade na svoju ruku. Kaže: „Ja sam musliman“, a muči druge muslimane. Kaže: „Ja sam musliman“, a nanosi štetu ljudima. Kaže: „Ja sam musliman“, a čini sve moguće vrste prevara. Ali najveća prevara je zavaravanjem odvratiti iskrene muslimane s njihovog puta, kako bi ih učinili sličnim sebi. Stoga, biti s ispravnima znači biti s Allahom, Svemogućim i Uzvišenim. Ne biti s njima je mrsko Allahu, Svemogućem i Uzvišenom, i stoga znači ne biti s Allahom. Biti s Allahom prije svega znači poštovati i cijeniti našeg Poslanika – neka su Allahov blagoslov i mir na njega. To znači iskazivati poštovanje prema ashabima, Ehli-bejtu, evlijama i mešajima – svima njima. To je put koji Allah voli i s kojim je zadovoljan. Oni, pak, koji ne idu tim putem, slijede samo svoj ego. Oni čine ono što im njihov ego nalaže. Zato budite oprezni. Ne dajte se prevariti. Svaki dan čujemo: „Jedan je varao, drugi obmanjivao, ukrao novac i onda pobjegao.“ Ali krađa novca nije najgora; prava opasnost je dopustiti da vam ukradu vjeru. Zato se ni u kom slučaju ne dajte obmanuti ili prevariti. Dunjalučko imanje dolazi i prolazi, ali kada je riječ o ahiretu, nema kompromisa. Neka nas Allah zaštiti, neka nas sačuva od njihovog zla. Inšallah, neka nas Allah sve učini Svojim voljenim robovima koji su s Njim.

2025-10-03 - Dergah, Akbaba, İstanbul

Poslanik (mir neka je s njim) kaže: „Ne odugovlačite ni namaz ni hutbu.“ Jer u džematu iza vas može biti dece, bolesnih ili starih ljudi. Uzmite to u obzir. Poslanik (mir neka je s njim) preporučuje: „Budite kratki kako ne biste opteretili ljude.“ On kaže: „Kada klanjate sami, možete klanjati koliko god želite.“ Međutim, kada klanjate u džematu, morate imati obzira prema svakome. Tako nas Poslanik (mir neka je s njim) uči da ibadet učinimo podnošljivim za ljude, kako bismo im olakšali, a ne preopteretili ih. Kada ljudi danas dolaze na namaz, žele da se on brzo obavi i da se nepotrebno ne odugovlači. Naravno, postoje mesta i vremena gde se duže klanja; ko to želi, može se ciljano za to odlučiti. U suprotnom nastaju poteškoće. Na primer, postoje džamije u kojima se teravih-namaz obavlja sa potpunim učenjem Kur'ana. Ko ima potrebnu izdržljivost, ide tamo na teravih-namaz. Ali ko nema tu snagu, traži imama koji brže klanja, onako kako odgovara njegovom stanju. Međutim, ako imam odugovlači namaz, ne uzimajući u obzir džemat, to može doneti više greha nego blagoslova. Jer naš Poslanik (mir neka je s njim) najbolje zna o izdržljivosti i stanju ljudi. Pošto nas je on tome naučio, trebalo bi da se toga i pridržavamo, inšallah. Neka nam Allah svima omogući da radimo za dobrobit zajednice, inšallah.

2025-10-02 - Dergah, Akbaba, İstanbul

لَا يُكَلِّفُ ٱللَّهُ نَفۡسًا إِلَّا وُسۡعَهَاۚ (2:286) Allah, Svemogući i Uzvišeni, ne opterećuje čoveka ničim što prevazilazi njegove snage. On ne naređuje ništa nemoguće. To znači da su zapovesti Allaha, Svemogućeg i Uzvišenog, jednostavne i za svakoga ispunjive. Pritom se čovek za sopstveni ego trudi hiljadu puta više nego što Allah, Svemogući i Uzvišeni, od njega traži. Ali kada treba da ispuni Njegove zapovesti radi Allaha, on postaje lenj. Većina ljudi to onda uopšte i ne uradi. Pritom Allah, Svemogući i Uzvišeni, od toga nema nikakve koristi. On je to naredio za tvoje dobro. A ti to guraš u stranu, juriš za nagovorima šejtana i svog ega, iscrpljuješ se i sam sebe uništavaš. Takav je čovek. Dobro mu se čini teškim, a zlo lakim. Međutim, iz zla za čoveka nikada ne nastaje ništa dobro. Ko sledi svoj ego i šejtana, uvek trpi gubitak. Allah, Svemogući i Uzvišeni, objavio je ove zapovesti kako bi se čovek oslobodio tog gubitka i kroz pokajanje i oprost vratio na Njegov put. Ove zapovesti je On dao za dobrobit Svog roba, čoveka i celog čovečanstva. Ko ih se ne pridržava, onda kaže: „Preteško mi je, ne mogu da ustanem na jutarnji namaz.” A treba samo da klanjaš čim staneš na noge. Ali i to mu je već preteško i on to ne čini. On kaže: „Ne uspevam da obavim namaz na vreme, ali ću ga naklanjati kasnije.” Ali ni do toga ne dođe. I uprkos tome, ima drskosti da moli Allaha, Svemogućeg i Uzvišenog, za sve i svašta: „Daj mi ovo, daj mi ono.” „Ne klanjam, ali činim tesbih.” Činiti tesbih je lepo i dobro, ali to za tebe nije obaveza. Tvoja obaveza je, međutim, namaz. Možeš činiti tesbih 24 sata dnevno, celog svog života – to nikada neće imati vrednost jednog jedinog obaveznog namaza. Zato su zapovesti koje nam je Allah, Svemogući i Uzvišeni, propisao, jednostavne i možemo ih ispuniti. Ne sledi svoj ego, ne budi lenj. Nikada ne popuštaj svom egu. Već i najmanje popuštanje dovodi do toga da propustiš jedno namasko vreme, a to vreme nikada ne možeš vratiti. Ako kažeš: „Uradiću to kasnije”, iz toga uvek proizađe samo još jedno „kasnije”. I dok ti stalno odlažeš, život odjednom prođe. Neka Allah podari ljudima razum. Neka nam Allah, Svemogući i Uzvišeni, da snage da se pridržavamo svih Njegovih zapovesti, inšallah.

2025-10-01 - Dergah, Akbaba, İstanbul

وَجَعَلۡنَا نَوۡمَكُمۡ سُبَاتٗا (78:9) Allah kaže u Plemenitom Kur'anu: „I san vaš smirajem učinili.“ Sasvim je prirodno da čovek sanja dok spava. Većina ljudi se ne seća svojih snova. Međutim, neki ljudi ih se sećaju. Oni se žale: „Imamo užasne snove.“ Žale se: „Vidimo džine, vidimo ovo i ono“, i pitaju: „Šta da radimo?“ San sam po sebi nema nikakvog dejstva. Zato ni zastrašujući san nema dejstva, sve dok ga nikome ne ispričate. Ali ako ga ispričaš nekome ko se u to ne razume, i ta osoba ga loše protumači – neka nas Allah sačuva od toga – onda se taj san najčešće na loš način i ostvari. Zato važi: bilo da je tvoj san dobar ili loš, ne pričaj ga nikome ko se u to ne razume. Ako želiš da ga ispričaš, onda samo osobi koja san može protumačiti pozitivno i ispravno, kako bi on vodio ka nečemu dobrom. Inače sebi samo stvaraš nepotrebnu brigu. Dakle, ne treba svakome sve pričati, a pogotovo kada su snovi u pitanju. Zato, ako imaš užasne snove, uopšte ne treba da se plašiš. Sa Allahovom dozvolom, ništa se neće desiti sve dok se san ne protumači ili nekome ne ispriča. Ili ako imaš takav san, ustani i prouči neki ajet ili suru, prouči Fatihu. Onda on, sa Allahovom dozvolom, neće naneti nikakvu štetu. Jer većina ljudi ono što vidi u snu smatra stvarnim. Stvari poput džina ili duhova koje čovek vidi, u stvari ostaju u snu; sa Allahovom dozvolom, one ne nanose štetu. Neka Allah učini vaše snove dobrim. Oni su takođe jedna od misterija kroz koje Allah Svojim robovima pokazuje Svoju svemoć. Čovek u snu može videti stvari koje mu nikada ne bi pale na pamet, potpuno neočekivane stvari. Čovek može videti najčudesnije stvari. Sve je to znak kojim Allah čoveku pokazuje Svoju svemoć. Ponekad čovek ima tako strašne snove da mu je, kad se probudi, drago i s olakšanjem kaže: „Srećom, bio je to samo san.“ Treba zahvaliti Allahu na tome što se to nije desilo u stvarnosti, već je bio samo san. I to je jedna od velikih Allahovih mudrosti. Njegove mudrosti su beskrajne, ljudski um ih ne može pojmiti. Neki bi sada mogli da istražuju i pitaju: „Kako nastaju snovi, šta se tu dešava?“ Naravno, postoje različite vrste snova. Neki nastaju iz onoga što čovek doživi tokom dana. Zatim, postoje šejtanski snovi. I postoje snovi iz Allahove milosti. To su, ukratko, različite vrste. Neka Allah sve okrene na dobro. Neka nas Allah sve sačuva od zla.