Mawlana Sheikh Mehmed Adil. Translations.

[Hadisi-šerif] Naš Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Učinite vitr-namaz svojim posljednjim namazom u noći. To znači da posljednji namaz, koji čovjek obavlja, treba biti vitr-namaz. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) je rekao: Meni su naređeni vitr i duha-namaz. Ali vama oni nisu obaveza. To znači, ko ih obavlja, slijedi sunnet našeg Poslanika i stiče nagrade. Prema našem učenju, vitr-namaz je vadžib (drugostepena obaveza), a duha-namaz je sunnet. Ko klanja duha-namaz, računa mu se kao da je za cijeli dan dao milostinju. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Meni je naređeno da klanjam vitr-namaz i dva rekata duha-namaza. Vama, međutim, to nije učinjeno obaveznim; ova naredba je važila posebno za našeg Poslanika. Za nas to nije farz, već je vitr vadžib. Također, duha-namaz je sunnet. Pri tome se može klanjati od dva do dvanaest rekata. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Vitr-namaz pripada noći. To znači da je ovaj namaz od tri rekata noćni namaz. Obavlja se nakon jacija-namaza, nikako danju. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Zaista je Allah Uzvišeni vašim pet namaza dodao još jedan. Taj namaz vam je vredniji od crvenih deva. Crvene deve su tada bile najdragocjeniji imetak; naš Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) naglašava da je ovaj namaz još vredniji. Misli se na vitr-namaz. Allah je njegovo vrijeme za vas odredio između jacija i sabah-namaza. Dakle, može se klanjati od jacija-namaza pa sve do zore, prije nego što nastupi vrijeme sabaha. Ipak, vrednije ga je klanjati prije odlaska na spavanje. Jer, ako se planira klanjati nakon buđenja, postoji opasnost da se prespava. Zato bi vitr-namaz trebao biti završetak vaših namaza. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Zaista je Allah Vitr (Jedan) i On voli neparno. Allah je Jedini; pod "neparnim" se misli na brojeve kao što su 1, 3, 5, 7, 9... Allah to voli. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Zaista je Allah Jedan i voli neparno. O sljedbenici Kur'ana, obavljajte vitr-namaz. Većina namaza su parne jedinice, poput dva ili četiri rekata. Budući da je vitr namaz koji Allah voli, on čini završetak sa tri rekata. Kod šafija je praksa drugačija, ali i oni poznaju vitr-namaz. Oni klanjaju dva rekata, predaju selam, a zatim klanjaju jedan rekat zasebno. Mi hanefije klanjamo tri rekata povezano, sa samo jednim selamom na kraju. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Vitr-namaz je noćni namaz. Dakle, ne danju; vitr se obavlja noću. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Obavljajte vitr-namaz prije nego što nastupi vrijeme sabah-namaza. Klanjajte ga prije nego što se začuje ezan za sabah. Najbolje je ne odgađati ga do jutra, već ga obaviti nakon jacija-namaza. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Požurite sa vitr-namazom prije zore. Jer čim nastupi vrijeme sabah-namaza, vitr-namaz bi se morao naklanjati. [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Postoje tri stvari koje su meni obavezne, a vama su dobrovoljne. "Dobrovoljno" ovdje znači da ono što je Poslaniku bilo farz, vama je sunnet ili vadžib. Prvo, vitr-namaz. Za Poslanika je bio farz, a za nas hanefije je vadžib. U drugim pravnim školama smatra se pritvrđenim sunnetom, jer se tamo ne klasifikuje kao vadžib. Drugo, dva rekata duha-namaza; to je također nafila (dobrovoljno). Treće, dva rekata sunneta prije sabah-namaza. I ovo je pritvrđeni sunnet. Njih obavezno treba obavljati. Njihov značaj je blizu vadžiba, ne treba ih propuštati. [Hadisi-šerif] [Hadisi-šerif] Poslanik (neka je Allahov mir i spas na njega) kaže: Noćni namaz se obavlja u jedinicama od po dva rekata. Klanja se uvijek po dva. Ako se neko od vas boji da će zora nastupiti, neka na kraju klanja jedan rekat. To čini ukupan broj prethodno klanjanih rekata neparnim. Kada čitamo hadise, naravno ne smijemo jednostavno reći: "Pročitao sam to, pa ću raditi kako ja hoću." Imami pravnih škola i učenjaci su pojasnili značenja i pokazali put. Ovaj izraz "jedan posljednji rekat" prakticiraju šafije. U hanefijskom fikhu vitr-namaz se obavlja kao povezana cjelina od tri rekata.

Časni Poslanik, neka je Allahov mir i spas na njega, rekao je: „Ako se istinski uzdate u Allaha, On će vas opskrbiti.“ Baš kao ptice koje ujutro odlete gladne, a uveče se vrate site. Tako će i vas On opskrbiti ako se u Njega uzdate. Naravno, često i samim muslimanima nedostaje to pouzdanje u Allaha. A šta je tek sa nevernicima? Kod njih to uopšte ne postoji. Zato se ovo ovozemaljsko stanje naziva velikim začaranim krugom. Ljudi se danas bore i muče. Govore: „Treba nam više novca, ovo nije dovoljno.“ Čovek doduše dobije novac, ali mu se zauzvrat oduzme još više. Uzima se više nego što je dato. Zašto? Jer čovek samo to može da učini. Ali istinski Opskrbitelj je Allah, Moćni i Uzvišeni. Kada bi se ljudi uzdali u Njega, njihov novac i njihova opskrba bi im bili dovoljni. Ali ne, oni se bune i govore: „Ja to ipak želim.“ A kada ti daju: daju ti stotinu, a uzmu ti dvesta. I to svako zna. Ti se uzdaj u Allaha. Tada će u novcu biti blagoslova i biće ti dovoljno. U suprotnom, samo se vrtiš u krug i završavaš na istoj tački – ili ti bude čak i gore. Zato čovek neće iskusiti blagoslov sve dok ne bude zadovoljan onim što mu Allah, Moćni i Uzvišeni, daje. To se naziva „začarani krug“... Ne znam kako to nazivaju u modernom govoru, ali... Vrtiš se u krug i tvoje stanje postaje gore. Iako nešto dobijaš, tvoja situacija se pogoršava. Danas to nazivaju „inflacija“ ili kako već. A odakle to dolazi? Zato što se ljudi drže podalje od puta koji je Allah pokazao. Allah je stvorio ovaj svet i ono što je u njemu. Ne možeš iznuditi više, postoji određena mera. Ako pređeš tu granicu, padaš nazad ili stanje postaje gore. Zato treba biti oprezan. Čovek treba da bude zadovoljan onim što ima. Tada će u tome pronaći blagoslov. U suprotnom, bićeš stalno obmanjivan. I svako zna da biva prevaren. Govore: „Daju nam toliko, dobili smo povišicu.“ Ali sa druge strane, cene rastu dvostruko više od plate. Zato se mora paziti. Ljudi moraju znati za šta rade, za koga to čine, od koga sve dolazi i kome se vraća. Neka nam Allah podari budnost i podari blagoslov, inšallah. Neka nas Allah sačuva i ne umanji našu opskrbu, inšallah.

Hvala Allahu što svi pripadamo Ummetu Muhammeda, neka su Allahov mir i blagoslov na njega. To je velika čast, ogroman blagoslov. Moramo znati cijeniti vrijednost ovog blagoslova. Zbog toga moramo zahvaljivati Allahu, Moćnom i Uzvišenom. Biti zahvalni na tome što smo dio ove vjere i ovog Ummeta... Ko ne voli našeg Poslanika, on je poput šejtana. Šejtan želi odvratiti ljude s pravog puta i učiniti ih sličnima sebi. Zbog toga on vara ljude kroz njihov ego i čini ih neprijateljima našeg Poslanika, neka su Allahov mir i blagoslov na njega. A čak i ako ih ne učini neprijateljima, barem se pobrine za to da ne pokazuju poštovanje. Oni koji su neprijatelji su svakako nevjernici. Ali oni koji uskraćuju poštovanje su zavedeni muslimani. A ko su ti ljudi? Najčešće su to ljudi koji nemaju muršida, nemaju šejha. Hvala Allahu, naš put je put tarikata, koji slijedi najljepšu stazu, islam. A najbolji, najčišći tarikat je – hvala Allahu – nakšibendijski tarikat. U svim tarikatima vlada ljubav, i poštovanje je veliko. Iako neki to vide drugačije: bez tarikata se ne prepoznaje istinska vrijednost našeg Poslanika, neka su Allahov mir i blagoslov na njega. Čovjek jedva može pojmiti njegovu veličinu. Oni koji ga najviše poštuju i vole su ljudi od tarikata. Čak i ako ga drugi vole, šejtan ipak sije sumnju u njihova srca... Došaptavanjima poput „On je ipak samo čovjek kao i vi“ ili sličnim, on umanjuje tu ljubav. Ne smije postojati ni najmanja sumnja u veličinu, čast i vrijednost našeg Poslanika, neka su Allahov mir i blagoslov na njega. Zato je slijeđenje njegovog sunneta izraz poštovanja i uvažavanja njega. Hvala Allahu, naš tarikat se trudi da praktikuje većinu, pa čak i sve sunnete – svako prema svojim mogućnostima. Kod Allaha izvršavanje jednog jedinog sunneta vrijedi koliko i nagrada stotinu šehida. Mi ne zanemarujemo sunnete; radimo ono što možemo. Zbog toga onaj ko je u tarikatu pita: „Šta treba da radim?“ Obavljaš svojih pet namaza, činiš svoje zikrove... Sve to je sunnet. Time čovjeku robovanje Allahu postaje lakše. Ko nije u tarikatu, uradi to jednom, dvaput i onda kaže: „Bolje da to ostavim.“ Ali onaj ko je u tarikatu, hvala Allahu, slijedi taj put sve dok ne susretne svog Stvoritelja. To je lijep put. Hvala Allahu, na tome moramo biti zahvalni; ovo je put našeg Poslanika. Tarikat ionako znači „put“. Ovaj put je put Poslanika, neka su Allahov mir i blagoslov na njega. Dok ga ne sretnemo, dok se s njim ne sjedinimo, mi ćemo – inšallah – vječno ostati na ovom putu. Neka nas Allah sve učini postojanim. Neka Allah to podari i onima koji još nisu na ovom putu, inšallah.

Svaka duša će smrt okusiti, zatim ćete se Nama vratiti. (29:57) Smrt je nešto što svako mora okusiti. Ipak, sve dok čovjek živi, vjeruje da nikada neće umrijeti. U tome leži mudrost Allaha, Moćnog i Uzvišenog. Naš Poslanik (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) kaže: Kada se na Sudnjem danu polaganje računa završi, smrt će biti dovedena i na mjestu između Dženneta i Džehennema zaklana poput kurbana. Čim ona bude zaklana, počinje besmrtnost – u svu vječnost. Kako za stanovnike Dženneta, tako i za stanovnike Džehennema, tada više nema smrti. Dunjaluk je prolazno mjesto. Čovjek će na Zemlji zasigurno okusiti smrt, ali nakon toga će smrt zauvijek biti ukinuta. Između Dženneta i Džehennema smrt će biti zaklana; nakon toga je više nema. Smrt pripada ovom svijetu. Na Ahiretu, u Džennetu, međutim... Ljudi se ponekad pitaju: „Šta ćemo tamo vječno raditi?“ Pritom ti sâm vjeruješ, dok si živ, da nikada nećeš umrijeti. Iako su muka i patnja ovdje tako veliki, čovjek ipak ne želi umrijeti i potiskuje misao o smrti. Na Ahiretu je, međutim, drugačije. Tamo ne vladaju stanja ovoga svijeta. Kada čovjek uđe u Džennet i napije se sa vrela Kevser našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega), tuga, briga i svo zlo ovog svijeta odlaze od čovjeka. U čovjeku ne ostaje ni zavist niti bilo kakva loša misao. Nema više nikoga ko nanosi bol, nema više straha – ništa loše ne opstaje. Zato se to stanje – stanje Ahireta i Dženneta – ne može porediti sa ovim svijetom. Ima čak ljudi koji sebe smatraju učenjacima, koji poriču vječnost i pitaju: „Šta ćemo mi tamo raditi?“ Ali obećanje Allaha, Moćnog i Uzvišenog, je istinito. U Džennetu se živi vječno u miru i ljepoti. Tamo nema briga poput: „Šta će se desiti sutra? Hoću li dobiti povišicu? Koliko novca ću zaraditi? Od čega ću živjeti?“ Tamo vlada blaženstvo, i čovjek je vječno sjedinjen sa svojim voljenima. Tamo više nema rastanka od voljenih. Nema briga, tuge ili strahova poput: „Moram se rastati“, „on je ostario i umire“, „bolestan je“, „doživio je nesreću“, „napadnuti su“ ili „nešto im je učinjeno“. Zato čovjek treba raditi za Ahiret, kako bi... Ovaj svijet je prolazan. Ali za vjernika je sve od koristi – i muka i olakšanje. Za nevjernika, s druge strane, to nema nikakve koristi, ma koliko mu život bio ugodan; pravi dobitak je na Ahiretu. Neka nas Allah ne udalji od vjere. Ti zabludjeli ljudi, koji se izdaju za učenjake, odvode narod u zabludu. Oni odvode nedužne i djecu s pravog puta. Oni uništavaju njihov Ahiret. Oni su zauvijek izgubljeni – neka nas Allah sačuva. Neka nas Allah sačuva od zla. Neka On ojača našu vjeru, inšallah.

Naš Poslanik (neka su Allahov mir i blagoslov na njega) kaže: "Onaj ko se pokaje za svoje grijehe je kao onaj ko nikada nije griješio." To znači: Ako se neko pokaje, Allah, Moćni i Uzvišeni, prima to pokajanje. Allah je stvorio čovjeka tako da je sklon greškama i grijesima; jer On želi da se on pokaje. Ako neko kaže: "Griješio sam, ionako mi neće biti oprošteno, pa ću nastaviti dalje", tada čini veliku grešku. Čovjek griješi i nakon toga se kaje, a Allah, Moćni i Uzvišeni, oprašta taj grijeh. Najvažnije je pokajati se i tražiti oprost; to je Allahova milost prema Njegovim robovima. Vrata pokajanja su otvorena. Tek kada se u posljednjim vremenima približi Sudnji dan, ta vrata se zatvaraju; tada se pokajanje više neće primati. U to vrijeme grijesi nalaze svoju pravednu kaznu. Ali dok taj trenutak ne dođe, vrata pokajanja stoje širom otvorena. Zato je veliki blagoslov svakodnevno moliti Allaha za oprost za naše počinjene grijehe, greške i nedostatke. Hvala Allahu; u Svojoj velikoj dobroti On nam oprašta naše grijehe Svojom milošću i blagošću. Neka nam Allah svima oprosti. Jer ne postoji čovjek koji je bez grijeha, bilo da se radi o malim ili velikim greškama. Bezgrešni su samo poslanici. Naš posljednji Poslanik (neka su Allahov mir i blagoslov na njega) je posljednji čovjek koji je potpuno bez grijeha i grešaka. Poslije njega, svaki čovjek ima greške i grijehe. Ali onome ko se pokaje i zatraži oprost, Allah oprašta. Neka Allah oprosti naše greške i grijehe, inšallah.

Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; (3:97) Hadž je jedan od stubova islama. Zato je on obaveza za svakoga ko ima mogućnost za to – dakle, ko je finansijski i zdravstveno u stanju. Mora se obaviti. Trenutno su tri sveta mjeseca pred vratima. Mnogi koriste svoj godišnji odmor da bi obavili umru. Oni kažu: „Nije uspjelo sa hadžom, pa hajde da barem odemo na umru.“ Slobodno to uradite, neka Allah to primi i blagoslovi, ali stvarna obaveza je hadž. Umra nije obaveza. Zapravo bi umru trebalo obaviti tek nakon hadža. Ali ljudi kažu: „Prijavili smo se, ali nismo izvučeni, pa ćemo obaviti umru.“ Ali šta ako sljedeće godine uspije sa hadžom? Pošto si potrošio svoj novac na umru, onda ne možeš ići na hadž. Zato bi prvo trebalo uštedjeti novac za hadž i ostaviti ga sa strane. Najbolje bi bilo uložiti novac u zlato, a ne čuvati ga kao papirni novac. Ostavite ga na sigurno. Ako čovjek tada bude izvučen za hadž, može ići. Ako ne uspije, može se obaviti umra – ali ne od tog novca! Taj novac ostaje odvojen, njega ne diraš. On stoji tu sa čvrstom namjerom: „Ovo je moj novac za hadž.“ Allah će primiti tvoju namjeru. Čak i ako ne budeš mogao otići i umreš – neka ti Allah podari dug život – tim novcem se može poslati neko umjesto tebe, i ti ćeš ipak postati hadžija. Ali ako budeš živ i bude ti suđeno, ići ćeš s tim novcem lično. Ali ljudi danas ne razmišljaju ispravno. Više ne koriste svoj razum, prepustili su razmišljanje svojim uređajima i rade samo ono što im oni kažu... Dakle, ovako moraš uraditi: Ostavi svoj novac za hadž sa strane. Ako pored toga imaš viška novca, onda obavi umru. U suprotnom, čuvaj novac. Kada dođe vrijeme, otići ćeš na hadž uz Allahovu dozvolu. Tako ćeš ispuniti tu obavezu. I čak i ako uštediš novac, a ne budeš mogao otići: Pošto je tvoja namjera bila čista i tvoja priprema potpuna, dobićeš nagradu za to. To je sudbina. Ako ne uspije ove godine, onda možda sljedeće. A ako ne sljedeće godine, onda za pet godina. Kao ove godine, kada su neki izvučeni za hadž tek nakon 16 godina. Tada nemaju novca i kukaju: „Šta sad da radimo?“ E pa, potrošio si novac jer si deset puta bio na umri. Da si štedio novac, sada bi bio opušten i mogao bi ići na hadž, ne zaviseći ni od koga. Mora se malo koristiti glava. Allah nam je dao razum i pamet. Osim toga, treba da se posavjetujete: „Da li da idem ili ne, kako da to izvedem?“ Ljudi kažu: „Hadž nije uspio, idemo onda na umru.“ Kao što je rečeno: Umra nije obaveza. Pripremi se za obavezu, a ostalo će se posložiti, inšallah. Neka nam Allah to omogući. Neka Allah to omogući i onima koji još nisu mogli otići, i neka im podari lako putovanje, inšallah.

Naš Poslanik (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) uvek brine za svoj Ummet, doziva „moj Ummet, moj Ummet“ i želi spas svoje zajednice. Bez sumnje, oni koji ga poštuju postići će spas. Ali stanje onih koji ga ne poštuju je poražavajuće. Sudbina onih koji su mu neprijateljski nastrojeni je potpuna propast. I na ovom i na budućem svetu oni su ujedinjeni sa šejtanom. Ko je neprijatelj našem Poslaniku (neka je Allahov mir i blagoslov na njega), neprijatelj je i Allahu, Silnom i Uzvišenom. A ko se Allahu suprotstavlja, nikada neće pobediti niti trijumfovati. Oni su trajno na gubitku. Čak i ako se čini da su pobedili, njihov kraj je uvek gorak. Zato moramo ostati ustrajni na putu našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega). Moramo mu ukazivati čast. Što ga više veličamo i hvalimo, to je naš položaj kod Allaha viši. Ko ga ne poštuje, nema nikakvu vrednost. Čak i ako kažu: „Posedujem toliko toga, toliko sam pročitao, imam imetak i sledbenike“ – sve to ne znači ništa; oni su bezvredni. Prava vrednost je kod našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega) i kod onih koji ga slede i poštuju. Svi poslanici Allaha, Silnog i Uzvišenog, želeli su da budu deo Ummeta našeg Poslanika. Jer ti poslanici prepoznaju istinu. Pošto oni nisu kao obični ljudi i vide visoki položaj našeg Poslanika (neka je Allahov mir i blagoslov na njega), oni žele da pripadaju njegovom Ummetu. A mi pripadamo, hvala Allahu, njegovom Ummetu. Moramo uvek ostati na njegovom putu. Zaboraviti njega i utopiti se u ovosvetovnom jeste nemar (gaflet). Neka nas Allah ne ubroji među nemarne, inšaAllah. Nemar je loše stanje. Nemar znači provesti život u neznanju, sve dok se čovek iznenada ne probudi. On je poput sna ili opijenosti. Kada se čovek probudi, bude prekasno, a život je već prošao. Neka nas Allah sačuva i ne ubroji među nemarne.

A ko je zahvalan, uistinu je zahvalan za svoje dobro; a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je, zaista, neovisan i plemenit. (27:40) Allah, Moćni i Uzvišeni, kaže: „Ko zahvaljuje, to čini samo za sebe.“ A ko ne zahvaljuje: Bez sumnje, Allah, Moćni i Uzvišeni, ni o kome ne ovisi; On je Neovisni (el-Gani). Allahu, Moćnom i Uzvišenom, nije potrebna ni zahvalnost, ni ibadet, niti bilo šta drugo od bilo koga. Ko čini dobro, čini to za sebe; a ko zahvaljuje, dobija nagradu i rasplatu za to. A ko je nezahvalan i poriče, sam nosi taj teret. To znači: čak i kada bi čitav univerzum zahvaljivao, Allahu, Moćnom i Uzvišenom, to ne bi donijelo nikakvu korist; Njemu to nije potrebno. I čak i kada bi čitav univerzum bio nevjernički ili nezahvalan, to Allahu, Moćnom i Uzvišenom, ne bi naškodilo niti bi Ga umanjilo. Allah, Moćni i Uzvišeni, stvorio je ljude i sva stvorenja. Učinjena dobra djela, dobročinstva i nagrade namijenjeni su njima samima; oni služe vlastitoj koristi robova. Ona Allahu ne donose nikakvu korist. Ponekad čovjek kaže: „Ja klanjam, ja radim ovo, ja radim ono.“ Međutim, to što on radi koristi samo njemu samom. Allah, Moćni i Uzvišeni, ukazao ti je tu blagodat i ti si taj koji od toga ima koristi. Ali ako kažeš: „Ja to neću raditi“... Da nas Allah sačuva, ali neki ljudi se uvrijede i zbog toga ne klanjaju. Pa ipak, čak i ako si uvrijeđen, štetiš samo sebi; Allahu, Moćnom i Uzvišenom, time ne nanosiš nikakav manjak niti štetu. Muslimani i vjernici to moraju znati i biti toga svjesni. Nije dolično obavljati ibadet i to Allahu prebacivati kao uslugu; jer milost pripada isključivo Allahu. Budući da ti je On omogućio da učiniš to dobro djelo, ti zapravo moraš Njemu biti zahvalan. Da nam Allah podari trajnu zahvalnost na Njegovim blagodatima, inšallah. Neka naša zahvalnost ne nestane i neka ne upadnemo u nevjerstvo. Budimo zadovoljni svakom odredbom Allaha, Moćnog i Uzvišenog, i živimo uvijek ispunjeni zahvalnošću i zadovoljstvom, inšallah.

Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Majka Sulejmana, sina Davudovog – mir neka je s njima – dala mu je sledeći savet: "O sine moj, ne spavaj previše noću." "Jer previše sna noću ostavlja čoveka siromašnim na Sudnjem danu." Pošto se noćni ibadeti primaju, savetovala mu je ovo kako ne bi prespavao noć. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Allah, Moćni i Uzvišeni, neće dozvoliti da propadne nagrada onoga ko ustane usred noći, klanja i uči sure El-Bekara i Ali Imran. Za čoveka su sure El-Bekara i Ali Imran dragocena riznica. To znači: Čak i ako se čitaju samo njihovi počeci – početak El-Bekare i Ali Imrana je jednako vredan. Najveća riznica su, dakle, sure El-Bekara i Ali Imran. Mnogi ljudi danas žele – neka je Allah zadovoljan njima – da im deca postanu hafizi i znaju ceo Kur'an napamet, pa ih šalju da uče. Deca uče godinu, dve. Nauče ceo Kur'an napamet, ali ga onda ponovo zaborave. Zato je naš savet: Bolje bi bilo da nauče pojedinačne delove. Trebalo bi, na primer, da nauče suru El-Bekara i suru Ali Imran. Trebalo bi da nauče suru El-En'am, suru Jasin i sve od sure El-Mulk pa do kraja u potpunosti napamet. Da to ostane čvrsto u sećanju, mnogo je bolje nego naučiti ceo Kur'an napamet i potom ga zaboraviti. Jer El-Bekaru i Ali Imran moraju čuvati kao blago. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Nema nikoga ko želi da obavi noćni namaz, a koga san savlada, a da mu Allah, uprkos tome, ne upiše nagradu za njegov namaz. Njegov san mu se pritom računa kao sadaka. To znači: On obično svake noći klanja tehedžud-namaz. Ali jedne noći zaspi u to vreme. Allah tom robu ipak daje nagradu za namaz. A njegov san mu se računa kao milostinja. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je savetovao: Klanjajte dok ste odmorni i čili. Kada se čovek umori ili snaga popusti, treba da sedne. Ova situacija se češće dešava kod noćnih namaza. Ako je neko iscrpljen, sme klanjati i sedeći. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko noću mnogo klanja, njegovo lice će danju sijati. To znači, lica većine ljudi – elhamdulillah, vernika – su lepa i svetla. Na licima grešnika, koji su daleko od vere, leži tmina; tamo vladaju tama i ružnoća. Neka nas Allah sačuva od toga. Ko želi lepotu, neka obavlja noćni namaz, inšallah. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko legne da spava sa namerom da ustane na noćni namaz, ali ga san savlada i ne probudi se do jutra, biće mu upisana nagrada njegove namere. On je, dakle, legao. Leže s mišlju: "Ustaću, klanjaću tehedžud, obaviti namaz spasa ili šukr-namaz (namaz zahvalnosti)." Onda se ispostavi da je spavao do jutra. Ali Allah mu zbog njegove namere upisuje sve te nagrade. A njegov san za njega postaje sadaka. Sadaka koju mu je poklonio njegov Gospodar. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Ko u jednoj noći prouči stotinu ajeta, biće mu upisana nagrada kao da je celu noć proveo u ibadetu. [...] Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) misli na sledeće: Ko noću pročita stotinu ajeta, neće se ubrajati u nemarne (gafile). Ako se, na primer, klanja deset rekata i na svakom rekatu uči deset ajeta, to je stotinu ajeta. To znači da je stotinu ajeta lako postići. Na primer, "Kul huvallahu ehad" se sastoji od tri ili četiri ajeta. Svaki od njih je ajet. Naš Poslanik govori o broju ajeta, a ne o surama. Ko noću pročita stotinu ajeta, neće biti upisan kao nemaran. Nemarni su oni koji su ravnodušni prema Allahu, koji Ga zaboravljaju. Biti među nemarnima, dakle, nije dobro. [...] Naš Poslanik (sallallahu alejhi ve sellem) je rekao: Čak i ako tvoj namaz traje samo koliko muža jedne ovce, ne izostavljaj noćni namaz. Dakle, čak i ako su to samo dva rekata... Muža ovce ne traje ni pet minuta. Zato se obavezno treba držati noćnog namaza. U njemu leže tako velike nagrade, stepeni i lepote, kako je objavio naš Poslanik. Neka nam Allah to učini trajnim, inšallah. Donosimo nijet da to činimo do kraja života. Neka nam Allah da ono što nameravamo.

„O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.“ (49:6) Allah, Moćni i Uzvišeni, obraća se vjernicima: „Ako vam fasik – dakle neko čijoj se riječi ne može vjerovati – donese neku vijest, onda je temeljito provjerite.“ Ispitajte tačno da li je rečeno istina ili laž i šta se krije iza toga. U suprotnom ćete, ne znajući, drugima nanijeti štetu i kasnije se kajati zbog onoga što ste učinili. To znači: ne donosite ishitrene sudove ni o čemu. Ne smije se suditi samo na osnovu onoga što se vidjelo ili čulo. Morate obavezno doći do suštine stvari. Ono što ste vidjeli mogli ste pogrešno shvatiti, a ono što ste čuli mogla bi biti laž. Na to se mora strogo paziti. Jer ponekad se okrenemo protiv nekoga, svađamo se ili borimo – samo zbog jedne riječi koju smo načuli. Tada se ispostavi da je vijest bila lažna, a onaj koji ju je prenio lažov. Ostanete tu – puni kajanja i opterećeni krivicom. Pritom je taj čovjek ionako nepouzdan; neko čijoj se riječi ne može vjerovati. Ne sudite drugima i ne okrećite se protiv njih samo na osnovu njegove izjave. Temeljito istražite. Ako se nakon provjere pokaže istinitim i postoji potreba za djelovanjem, onda postupite prema tome; ako ne, onda to ostavite. Ova upozorenja služe tome da vas sačuvaju od teških situacija i kasnijih izvinjavanja. Tako izbjegavate klevetu i sramotne položaje. Bez obzira ko stoji nasuprot vas – bilo muškarac ili žena – nećete se morati ni pred kim stidjeti. Blagoslovljena riječ Allaha, Moćnog i Uzvišenog, podučava muslimane svakoj vrsti pristojnosti i ljepote. Allah, Moćni i Uzvišeni, objavio je ove plemenite ajete da bi vas zaštitio od teških situacija. Neka nam Allah da da spoznamo istinu. Jer u današnje vrijeme ima mnogo ljudi lijepog lica, ali lošeg karaktera. Ima ljudi koji drugima žele zlo iz beznačajnih razloga. Naravno, ima i iskrenih ljudi. Inšallah, neka dobri ne budu tretirani kao loši. Neka nas Allah sačuva od takvog stanja. Neka nas Allah zaštiti.